Škrinja

SRAMOTA VLASTI: Tri godine od prvog masovnog ubistva u crnogorskoj prijestonici institucionalni muk i drsko neprihvatanje odgovornosti policijskih zvaničnika

Avg 12, 2025 2 Komentara

(15 riječi)

SRAMOTA VLASTI: Tri godine od prvog masovnog ubistva u crnogorskoj prijestonici institucionalni muk i drsko neprihvatanje odgovornosti policijskih zvaničnika

Nikada neće zacijeliti rane desetina cetinjskih porodica čije su najmilije u smrti odnijela dvojica sumanutih ubica – dvadeset troje mrtvih u dva masovna zločina za nepunih godinu i po. Među ubijenima su četvorica dječaka, po dva rođena brata u oba masakra. Teško da će ikada zacijeliti i sramota Države Crne Gore zbog postupanja policije u ova dva slučaja, kao i zbog činjenice da su porodice žrtava i preživjeli bukvalno ostavljeni sami i prepušteni svome bolu.

Sramota državnih vlasti je i što te porodice preživljavaju i svojevrstan državni zločin upornim odbijanjem institucija da pruže odgovore na brojna pitanja, prije svih odgovornosti bezbjednosnog sektora, kako institucionalnoj, tako i pojedinačno. Velika je bruka vlasti da niko od policijskih zvaničnika nije pomislio da preuzme, ako ne objektivnu, makar moralnu odgovornost i činom ostavke pokažu da osjećaju bar nelagodu za dva masovna zločina u crnogorskoj prijestonici – prvi 12. avgusta 2022. i drugi 1. januara ove godine.

UŽAS MEDOVINE

Treća je godišnjica masakra u Medovini. Mještanin Vuk Borilović tog kobnog 12. avgusta počeo je krvavi pir u svojoj kući. Meta mu nije bila njegova porodica, nijesu bili tu, već podstanari Martinovići. Nataša (35) i njena dva sina Mašan (11) i Marko (8). Miloš Martinović koji je toga popodneva poslom bio u Budvi u telefonskim razgovorima sa suprugom svjedočio je tragediji svoje porodice, bespomoćan da im pomogne. A onda ga je nazvao i Borilović, kada mi je pobio porodicu.

- ...ja sam ga pitao - đe su mi đeca, a on mi kaže: „Nema ni moje ni tvoje đece, sve sam ih pobio“ – isječak je potresnog svjedočenja Miloša Martinovića u istraživačkom dokumentarnom serijalu „Masakr odgovornosti“, novinarki Svetlane Đokić i Milice Babić emitovani na Televiziji E 2023. godine.

U Cetinje je iz Budve stigao za 13 minuta, ali već je bilo kasno.

Ne sluteći da hrli ka smrti u Medovinu je toga popodneva dojurio i Borilovićev ujak Goran Đurišić (54) vjerujući da će uspjeti da urazumi sestrića, ali ga je ovaj hladnokrvno ubio, kao i Milana Mitrovića (37), kuma Martinovića, koji je pohitao da pomogne kumovskoj porodici.

Upadao je Borilović u kuće svojih komšija i pucao na svakoga koga je zatekao. Ubio je Dimitrija (78) i Danicu (74) Drecun u njihovom domu, a njihovog sina Rajka (56) na kućnom pragu. Smrtonosne hice ispalio je iu sestre Aleksandru (52) i Milu (51) Radunović u njihovoj kući.

Petoro komšija iako ranjeni, preživjeli su - Filip Đurković, Aleksandar Drecun, Slavica Zvicer, Mileva Ramadanović, Darinka Čelebić. Perzivio je i policajac Ljubiša Maksimović, koji se među prvim pojavio u Medovini, ne sluteći razmjere tragedije.

Supruga i četvoro djece Vuka Borilovića nijesu toga dana bili na Cetinju. Prema nezvaničnim informacijama, nekoliko dana ranije otišli su van grada.

Vuk Borilović masakr je počinio svojim lovačkom puškom, za koji je imao dozvolu, iako je godinu dana ranije uhapšen zbog brutalnog nasilničkog napada na svog šefa, u dvorištu njegove kuće, zbog čega je osuđen. Osim što ga je teško povrijedio, demolirao mu je autobil i kamenjem gađao u prozore kuće. Policiji, nažalost, to nije bio alarm da mu oduzme oružje.

KRIVIČNE PRIJAVE

- Pokrenuli smo krivične postupke protiv šefova cetinjske i podgoričke policije, au međuvremenu je Osnovno državno tužilaštvo pokrenulo krivični postupak protiv funkcionerke MUP-a Olivere Krivokapić, zbog nesavjesnog rada u službi. Ona 13 mjeseci nije oduzela Vuka Borilovića oružje, odnosno pokrenula proceduru, iako je dobila obavještenje od kriminalističke policije Cetinja da je protiv njega pokrenuo krivični postupak zbog nasilničkog ponašanja. Na taj način direktno je prekršio član 50 Zakona o oružju, jer je lice koje je izvršilo takvo krivično djelo i po Zakonu i po internim aktima policije oružje moralo da bude oduzeto. Godinu kasnije, on je sa tom puškom za koju je imao dozvolu i izvršio masakr na Medovini – kaže za Portal ETV advokat porodica žrtava i preživjelih Zdravko Đukanović .

Nažalost, ističe on, tragedija na Cetinju koja se ponovila 1. januara ove godine, jer smatra da odgovornost nosi institucije.

- Jedan od ključnih razloga za ponavljanje ovakve tragedije je okolnost da protiv odgovornih lica u policiji zbog neadekvatnih reakcija na Medovini nije pokrenut krivični postupak, nego tek u martu ove godine. Uvjeren sam da je takav postupak pokrenut ranije protiv svih odgovornih lica sigurno bi se ozbiljnije pristupilo kontroli bezbjednosne situacije u Crnoj Gori, pa i na Cetinju i da je na taj način, moguće, i ova druga tragedija mogla da bude izbjegnuta – smatra Đukanović.

Poručuje da ovakve tragedije društvo mora da percipira „kao posljednju opomenu i nauk da svi odgovorni za propuste u svom radu moraju biti kažnjeni u skladu sa zakonom“.

- Izbjegavanje, odugovlačenje i nezakonito vođenje postupaka je velika šteta za društvo. Porodice žrtava i ja kao njihov zastupnik bez izuzetka nećemo odustati od gonjenja svih onih za koje se utvrdi da su odgovorni za ovu tragediju svojim činjenjem ili nečinjenjem - bez razlike – zaključio je Đukanović.

On je krivično procesuirao načelnika Centra bezbjednosti Podgorica Gorana Jokića i tadašnjeg šefa cetinjske policije Dalibora Šabana , zbog sumnje da su počinili krivično djelo nesavjestan rad u službi.

U vrijeme masakra u Medovini na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova bio je Cetinjanin Filip Adžić , funkcioner Ure, koji nije pomislio na ostavku iz moralnih razloga, kao tadašnji direktor Uprave policije Zoran Brđanin . Nijesu na odgovornost pozvali Jokića i Šabana.

 

BEZOČNA STIGMATIZACIJA

Da crnogorsko društvo i vlastodršci nisu naučili lekcije iz dva užasna masakra u Prijestonici, nažalost, potvrđuju i neki nedavni događaji, a pogotovo sramni pokušaj parlamentarne većine da Skupština usvoji prijedlog izmjena Zakona o javnim okupljanjima i javnim priredbama. Jedini cilj ove inicijative bio je da se onemoguće porodice žrtava u Medovini i građanke i građani Cetinja da organizuju svakodnevne proteste, odnosno blokadu magistralnog puta na Kruševom ždrijelu, kao legitimni pritisak na vlasti da im pruže odgovore i da odgovorni preuzmu odgovornost.

Zasipali su javnost sramotnim stranačkim saopštenjima i izjavama partijskih funkcionera. Najbeskrupulozniji je istup izvršnog direktora Pokreta Evropa sad Vlade Bojovića koji se čak usudio da kaže kako je blokada saobraćaja na Kruševom ždrijelu „namjerna opstrukcija turističke sezone“, te da su među učesnicima „rođaci funkcionera DPS i potraživanih BIL lica“?!

Pod pritiskom opozicije, civilnog društva, medija i intelektualaca koji su alarmirali međunarodne adrese upozoravajući da se ovim aktom krše temeljna prava crnogorskih građana i građana, prijedlog izmjena zakona je povučen iz skupštinske procedure.

Dio našeg društva, nažalost, bez obzira na sve, nastavlja sa stigmatizacijom porodica žrtava dva cetinjska masakra, pa je partija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića i 7. avgusta zatražila reakciju policije „na višemjesečne blokade saobraćaja koje ometaju funkcionisanje čitave države i uništavaju njenu ekonomiju“.

Ovo su poručili što su institucije naložile uklanjanje nakon spomena obilježja, odnosno kipa ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, saradnika nacista, masovnog ubice Pavla Đurišića koji su postavili na privatni posjed u selu Gornje Zaostro nadomak Berana.

Đurišićev kip, ipak je, očekivano, završio na sigurnom - u lokalnoj crkvi Crkve Sebije, novoimenovani mitropolit ove vjerske zajednice Metodije Ostojić naručio je policiji da dođe ako smije?!

VEZE SA CRKVOM

Oba zločinca koji su počinili masakre na Cetinju, ispostavilo se, bili su vjernici ove crkve. Cetinjanke i Cetinjani tvrde da su imali i istog takozvanog duhovnika, odnosno svještenika kojem su se ispovijedili i sa njim dijelili svoje tajne. U nedavnom razgovoru za dnevne novine Pobjeda te informacije potvrdila je i Vesnu Pejović , koja je u Medovini izgubila kćerku i dva unuka. Kazala je da je ta informacija poznata i nadležnima, ali da ona ne zna da li je taj svještenik ikada saslušan. Uvjerena je i da su oba masovna zločina na Cetinju teroristički akt.

A zbog upornog odbijanja nadležnih da komuniciraju s javnošću i predoče apsolutno sve detalje dva masovna zločina, Prijestonica je tri godine „zarobljena“ prepričavanjem raznih verzija okolnosti pod kojima su se dogodile tragedije, šire se poluistine, ali ulazi u zonu opasnih teorija zavjere.

Crnogorske vlasti i institucije pokazale su da se nedoraslim i nezrelim da pruže adekvatan odgovor na ova dva događaja, već su uporno plele mreže laži, pokušavajući da se riješe bilo kakve odgovornosti, toliko da se više ne umije nositi sa neistinama kojima smo bili zasuti. I zato ćute. Jer, sve što kažu suprotstavljeno je onome što su ranije rekli.

- Blokada Kruševog ždrijela na Cetinju se nastavlja i sigurno se nećemo pomjeriti dok ne budu procesuirani oni koji treba da budu, a moralna odgovornost su pokazali – poručila je nedavno u glavnoj informativnoj emisiji Televizije E „24 sata“ Vesna Pejović.

Bila je jasna – iako nadležni ponavljaju da je na istragu o Medovini stavljena tačka i da je završena, da to nije tako.

- ...ni korak nije napravio, jer sve dok se bude žmurilo na činjenice koje sam im u sto primjera donijela, onda se ne može zaključiti Medovina tek tako - rekla je Pejović i apelovala da se sprovede „međunarodna istraga“ tog zločina.

Ona se za pomoć obratila i Europolu, ali i briselskoj administraciji, jer od ovdašnjih institucija više nema očekivanja.

INSTITUCIONALNI MUK

Pejović i građani i građani okupljeni na protestima na Kruševom ždrijelu nade ne polažu u aktuelnog ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i vd direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića . Traže njihove ostavke.

Sve ono što se pokazalo kao ozbiljan problem u funkcionisanju crnogorske policije u kriznoj situaciji tokom policijske akcije u Medovini 2022. godine, pokazalo se, nije pokušano da se ispravi, već su pravljene istovjetne greške.

Kao i njihovi prethodnici, Šaranović i Šćepanović, međutim, bježe od bilo kakve odgvornosti i isto tako pletu mrežu laži.

Sve je saopšteno na sjednici Skupštinskog odbora za bezbjednost i odbranu, krajem maja, na kojoj je tema bila postupanje policije u tragedijama na Cetinju 12. avgusta 2022. i 1. januara ove godine javnost ne zna, jer je održana u „gluvoj sobi“.

U javnom dijelu sjednice Šćepanović je kazao da je „bezbjednosni sektor naslijeđen i nije bio spreman za velike izazove sa kojima se suočava policija“.

Maltene je isto konstatovao i ministar Šaranović rečenicom da je „korijen problem bezbjednosne politike i način kako je vođena Uprava policije u prethodnom periodu“.

Porodice žrtava zločina u Medovini vjeruju da do drugog masakra ne bi došlo da je usvojen „Markov i Mašanov zakon“, odnosno njihova inicijativa da se uvedu najstrože kazne za nasilnike, obavezna psihološka vještačenja za one koji posjeduju oružje, oduzimanje oružja koje predstavlja prijetnju sebi ili drugima...

Umjesto toga, jedino što je učinjeno u ove tri godine je odluka da se sruši kuća Vuka Borilovića u Medovini, simbol zla. Porušena je 31. decembra 2023.

Kao da se država nadala da će u ruševinama porodičnog doma ovog zločina ostati zakopana i pitanja. Ali, previše ih je da bi se mogla sakriti.

PITANJA

Zašto je Vuk Borilović posjedovao oružje s uredno izdatom dozvolom, iako je bio pravosnažno osuđen za nasilničko ponašanje? Zašto niko u policiji nije pozvan na odgovornost zbog neprihvatljivog neprofesionalnog postupanja i loše koordinacije kriznom situacijom tog 12. avgusta 2022. godine, pogotovo u svjetlu činjenice da je Borilović i nakon dolaska policije, dok su nemoćno posmatrali, pobio i ranio neke ljude? Zašto se u Medovinu nije zaputila policijska ekipa koja od Cetinjane čuva Cetinjski manastir, iako je Aleksandar Drecun, teško ranjen, dojurio do njih tražeći pomoć?

Da li danas odgovorni odbijaju da kažu ko je rukovodio akcijom u Medovini, iako se to neformalno zna, odnosno da li je bio načelnik Jokić i da li je situaciju tretirao kao talačku krizu? Ćute i na pitanje zašto je tadašnji komandir Protivterorističke jedinice Miloš Rakonjac tek šest minuta pošto je obaviješten o dešavanjima u Medovini izdao nalog jedinici da krene iz Podgorice?

Samo ovih nekoliko pitanja na koja crnogorska javnost do danas nije dobila odgovore pokazuju koliko je neprofesionalno i neozbiljno rukovođeno policijskom akcijom i da je Borilovićev krvavi pir u Medovini trajao neprihvatljivo dugo i naočigled policije nespremne da ga zaustavi.

Ubijen je skoro sat pošto je krenuo u masakr, tek pošto se nekolicina Cetinjana samoorganizovala, svjesni da policija ne reaguje, pa su odlučili da oni pomognu sugrađanima. Obdukcijom je utvrđeno da ga je usmrtio policijski metak.

Specijalna policijska jedinica, obučena za ovakve intervencije – Protivteroristička jedinica u Medovini je stigla kada je sve završeno.

Zastrašujući zaključak koji se izvodi iz svega što je javnost mogla doznati u prethodne tri godine je da je do masakra u Medovini doveo niz institucionalnih propusta, od jula 2021. godine kada je upao u dvorište porodične kuće svoga šefa i divljački ga napao, do 12. avgusta 2022. kada je počinio masovni zločin. Da je policija, kao što to čini i za mnogo bezazlenije incidente, pretresla njegovu kuću i oduzela mu lovačku pušku i opštinu, da je sud naložio obavezno psihijatrijsko vještačenje Borilovića, a onda i liječenje, da ga je policija „držala na oku“ tragedije, možda, mogla biti izbjegnuta.

Isto, kao što je možda mogao da se ne dogodi masakr 1. januara ove godine, da su u policiji ozbiljno i odgovorno analizirali svoje greške u slučaju Medovine.

Nažalost, nesposobnost, neznanje i nestručnost rukovodnog policijskog kadra, pokazali su se iu kriznoj situaciji u januaru.

• A tada je otvoreno još jedno ozbiljno pitanje za crnogorske institucije i državne funkcionere – da li je masakr u Medovini bio podsticaj, okidač za novi masovni zločin koji se toga dana dogodio u Prijestonici. Da li je zločinac Aleksandar Martinović ohrabren institucionalnim mukom i nečinjenjem u slučaju Medovine bio ohrabren da i sam krene u krvavi pohod Cetinjem?

Martinović je ubio 13 osoba, među kojima dvojicu dječaka, rođenu braću Jovana i Vukana Vuletića. Ubio je i svoju rođenu sestru Zoricu Vuletić. Martinovićeve žrtve bili su i Mirko Vuletić, strić ubijenih dječaka, zatim njegovi kumovi Radovan i Radmila Martinović i njihovi sinovi Miloš i Marko, te Dragana Drašković, Branislav Mudreša, Radivoje Marković, Jošo Otašević i Dejan Kokotović.