Dušan Ičević
Čovjekovo Vjeruju I
Dušan Ičević
Čovjekovo Vjeruju I
Prvobitno sam naslovio Znati i vjerovati/Sacro, credo i cogito.
I ispisao: Sveto i svjetovno
Bog
i sveznanje Sveznajući je samo Bog
Vjernici i ne-vjernici S Bogom ili
zbogom Samotvorni Stvoritelj
Đavoliki i čovjekoliki Đ/đavo
Vjernici Đavolika smutnja
Moralnost i B/bog Nepomenik Viša sila
Voskresenije Duh i materija Vječnost
Pošto sam kritički prosudio, sažeo sam;
Čovjekovo Vjeruju
Zamislio sam se: Može li se znati samo po sebi, ili
tek ako se vjeruje.
Vjernicima je lakše: Vjerujem, pa i...znam.
Pitam: Da li je sav život u odnosu prema Bogu: Ima
Boga/Nema boga?
Vjernici imaju svoga Boga
Što imaju ne-vjernici?
Vjernici ne trpe, i preziru, nevjernike
Ko ne vjeruje, niže je biće, koje se prezire. Osuđeno
na vječno prokletstvo.
Vjernicima pripada carstvo nebesko i vječni život.
Ateisti su bezbožnici, koji nijesu pravi ljudi, nego
otpadnici.
Ne-vjernici rijetko kore vjernike, iako se
ponekad čude onome u što vjeruju.
Naravno, ima i netrpeljivih.
Predrasudu
da su teisti/pobožnici moralniji od ateista/bezbožnika osporava istraživanje
navedeno
u
knjizi američkoga filosofa Walter-Sinnott Armstronga Morality Without God?
Nema
razlike između ponašanja vjernika i ateista.
Nastaviću sa iskazima:
Nijesam
ni teista ni ateista.
Ja
sam Humanista, što je mnogo
zahtjevnije.
Vjerujem
u ljude. Ne vjerujem ljudima!?
Pravi humanizam, da se poslužim poznatom sintagmom,
jeste u činjenju, u samodjelatnosti dobra.
Ljudi koji žive u društvenoj zajednici stvaraju odnose vrijednosti
sisteme
pravila
Može li biti da je Čovjek
prva, i najviša, čovjekova potreba?
Možda bi mogli tragati za smislom vjerovanja u čovjeka
koji nije Natčovjek,
nego sazdan od svakakvoga kvarljivoga materijala, sa
svim manama i žudnjama,
koji se samostvara vrijednim djelima.
Priroda je Sve, i Sve je u Prirodi.
Čovjek
ima prirodne sile i u sebi, i istovremeno misaono/svjesnu sposobnost
i
volju da stvara vrijedno i novo.
Na
prirodno/organsko nadgrađuje kulturom nadorgansko: sopstvenim djelima.
Upravo
samostvaralaštvom omogućuje da se razvija, opstaje, napreduje.
Čovjek u svojoj sveobuhvatnosti jeste i Biće
vjerovanja: Vjeruje u N/nešto.
Svakako je i religiozan.
Ophrvan pa i ugrožen silama Prirode, potom i društva,
traži višu silu koja će ga štititi,
a on joj zauzvrat biti vjeran i pokoran.
Uzori su veliki mislioci i profeti: Buda, Kung-fu Ce,
Hrist, Muhamed...
Čovjek jeste prije svega i Biće izbora. Kada ne
bude imao mogućnosti da bira, nestaje ili prestaje
da bude slobodan i potpun čovjek. Slobodna volja čini
djelatna čovjeka.
A što će izabrati zavisi od mnogo načina, okolnosti,
mogućnosti
Jedini izbor svakako nije B/bog, s Onoga ili
Ovoga svijeta/Svijeta.
Jedan
Jedini Bog ne trpi suparnike. Suparnici su nepriznati i nepotrebni.
Vjera nije isto što i
c/Crkva. Ali crkve posvajaju vjeru i prisvajaju/pretvaraju u svoje
sredstvo
za svoju moć
u svoje imanje
u vlast nad pastvom
Hoće i nad društvom...
(Nastavlja se)
0 Komentara