GLAS PROTIV BEZAKONJA
(15 riječi)
Vidimo se u državi u kojoj prijetnje, kletve i uvrede neće prolaziti nekažnjeno.
U kojoj niko neće smjeti da narod dijeli na „naše“ i „njihove“, niti da zavadi svakoga ko se ne klanja pred jednim oltarom ili jednom institucijom.
Dokle ćemo trpjeti poniženja?
Dokle ćemo slušati proklinjanja, klevete i omalovažavanja?
Dokle će nam umjesto znanja nuditi dogme, a umjesto sporta, molitve?
Dokle će teolozi i samozvani filozofi trovati našu đecu i zatirati slobodu misli?
Probudi se, narode Crne Gore.
Vjekovno umni, slobodarski, nepokoreni, dokle ćeš gledati prekopavanja svojih grobova i otimanja svojih hramova?
Ko je dozvolio da se u jednoj sekularnoj i multietničkoj državi ruše temelji pravde, jednakosti i slobode?
Ko će konačno odgovarati?
Ko će stati na put onima koji unose mržnju, dijele i ponižavaju?
Crnogorci se moraju odučiti od laži kojima su vjekovima učeni i naučiti (historicu prohibidu), zabranjenu istoriju.
Jer lukavština, podmuklost, hegelijanska dijalektika, obmana, iluzija i socijalni inžinjering nijesu znanje, to su đavolski alati.
A ti alati su crkvama i teološkim fakultetima, i ovdje i širom svijeta, odavno dobro poznati.
Ali lakše je reći nego učiniti, u Crnoj Gori koja je medijski i informativno okupirana.
Vidimo se, ali samo u državi prava, a ne u carstvu bezakonja.
Jer ako ćute umjetnici, ćuti i pravda.
Ćutanje umjetnika je slutnja.
To nije praznina, već glasna tišina, vrisak, vapaj!
Ćutanje je granica svjetova: metafizičkog i „stvarnog“.
Kada prestane riječ, ostaje samo poruka i tiha predaja u istom trenutku.
A tišina koja traje, postaje pristanak.
Zato neka glas umjetnika, građanina i slobodnog čovjeka bude zid protiv bezakonja, a most ka državi prava.
Nikola K.Čelebić
0 Komentara