Goran Sekulović: O arhivima i arhivistici – Dr. sc. Mile Bakić
ISTINSKI NAUČNIK
Zadovoljstvo je govoriti o čovjeku koji sa zadovoljstvom govori riječi – ''ne znam i nikada neću znati šta je politika, pogotovo ova zla, naša balkanska''. Riječ je o čovjeku koji je sav u svojoj nauci, struci i profesiji, čovjeku predanom svom zanatu, svome 'vjeruju', čovjeku od tihog stvaralačkog tkanja i tihe umnosti, mudrosti, sabornosti i sabirnosti, skrušenosti u molitvi i za molitvu koja je sva posvećena istinskom napretku, duhovnosti, kulturi, nauci, a prije i iznad svega njegovoj najvećoj ljubavi – arhivistici, arhivima, arhivalijama, arhivskom mukotrpnom radu i istraživanju.
Riječ je čovjeku prvom i za sada jedinom doktoru arhivske nauke u Crnoj Gori, pioniru ove naučne oblasti izuzetno značajne i plodotvorne za svako civilizovano i prosvijećeno, demokratsko i razvoju okrenuto društvo. Riječ je o čovjeku začinjaocu mnogih ideja, projekata, knjiga, izdavačkih i drugih projekata, kreativnih programa, koji se arhiviskom naukom bavi već pet decenija u Crnoj Gori u kojoj se na profesionalnom i stručnom planu teško uspijeva, ili kako kaže dr Mile Bakić: ''Nigdje ne boli bol, čak do neba boli kao u Crnoj Gori. I nigdje tako lako čovjek ne postaje neprijatelj, i to kakav hoćeš: lični, kolektivni, državni i dr., a naročito državni. A intelektualac, stvaralac, mora se sa ovim jadom i mukama nositi i biti u sukobu sa svojim narodom, a često i samim sobom. A htio sam samo koliko mogu razagnati naš mrak, tamu, ludilo, patologiju.''
Mile Bakić to pokušava uraditi jedino onako kako je to i moguće uraditi, dakle, na jedan jedini način, za razliku od mnogih drugih: beskompromisno i sa stavom intelektualaca i stvaraoca, ali uvijek sa ljudskom i razumnom, humanom mjerom i kategoričkim moralnim imperativima koji su dati u idealima jednog Kanta, Hegela, ali i našeg umnog Marka Miljanova.
Kant poručuje: ''Nikada čovjeka ne upotrebljuj kao sredstvo, već uvijek kao cilj po sebi, vrijednost po sebi'' i ''nikada čovjeku ne čini ono što ne bi želio da učine tebi''. Marko Miljanov utvrđuje hrabrost kao odbranu sebe od drugoga, ali iznad ove vrijednosti stoji čojstvo kao odbrana drugih od samoga sebe. I kao što je u Markovo vrijeme moral čojstva bio izuzetan moral, moral za posvećene, za malobrojne (zato i jesu primjeri čojstva i junaštva), takav je slučaj i danas, kada, nažalost, izuzetno mali broj djelatnika na javnoj sceni vodi računa i ima obzira i odgovornosti prema svojoj ulozi intelektualaca i javne ličnosti, prema drugim učesnicima u javnom saobraćanju i dijalogu, prema njihovim ličnostima i moralnim i ljudskim habitusima, koji bi morali biti ravnopravni međusobno. Tako se drugi ne čuva od sebe, naprotiv, a onaj ko to zaboravlja, zapravo najviše govori o sebi. Toga imamo danas nažalost na medijskoj i javnoj sceni ne malo, ne zanemarljivo i ne bezopasno.
Nasuprot tome, Mile Bakić pokušava da slijedi onaj stari, drevni ideal crnogorski i Crne Gore, ideal koji je utvrđivao i Marko Miljanov. Bakić kaže: ''Kroz svoj arhivski rad i 'arhivske stege' uspijevao sam ponekad provući i pokazati svoje akademske i intelektualne stavove o političkom vremenu svog prostora, zadnjih deceniju dvije. I to na način i maniru dostojnom Crne Gore: otvoreno, pošteno, hrabro, humano, razumno, na dobrobit svih, i prije svega ljudski, po crnogorskom čojstvu. To nije nimalo bilo lako, bilo je teško, boljelo je.'' Ideal odmjerene intelektualne i časne riječi, kreativne, stvaralačke, koja se ovaploćena na javnoj sceni izražava i očituje u formi društveno i demokratski podsticajnog dijaloga, izuzetno upečatljivo je dao Hegel u sljedećim riječima koje je on formulisao prilikom analize forme Platonovih djela: ''U tonu izlaganja ličnoga stava pri razgovoru vlada najplemenitiji (antički) urbanitet obrazovanih ljudi. U njemu se upoznaje sloboda ponašanja. Vidi se svetski čovek koji ume da se vlada. Učtivost ne izražava urbanitet potpuno. Učtivost sadrži nešto više, neki suvišak, u njoj se izražavaju još uveravanja u poštovanje, odavanje prvenstva i obaveze. Urbanitet je prava učtivost i toj pravoj učtivosti leži u osnovi. Ali urbanitet ostaje pri tome da se drugome priznaje potpuna lična sloboda njegove savesti, njegovih uverenja, - da se svakome sa kojim se vodi razgovor prizna pravo da se izrazi, i da se ta karakterna crta pokazuje u svome određenom odrečnom odgovoru, protivrečenju, - da se vlastiti govor u poređenju sa izjašnjenjem drugoga smatra za subjektivan; jer tu se radi o jednom razgovoru u kojem nastupaju ličnosti kao ličnosti, a ne objektivan razum ili um koji se raspravlja sa sobom...I pored sve odlučnosti izražavanja priznaje se da je i drugi razumna, misaona ličnost. Ne sme se olako tvrditi, niti drugome upadati u reč. Taj urbanitet nije pošteda, to je najveća otvorenost...'' Tako je govorio Hegel, a tako nastupa, tako razgovara, tako razmišlja i Mile Bakić. Ovaj ideal je pravi demokratski, dijaloški ideal, ideal budućnosti, ideal razuma, dobra i pravde i pravednosti. Toga bi trebalo da se sjetimo svi i da se pridržavamo svi i to što više možemo i što bolje možemo.
Evo što kaže Mile Bakić o nacionalizmu: ''Svaki nacionalizam je necivilizacijski po određenju, a po strukturi individualni ili kolektivni iskrivljeni psihološko-mentalni stav. Po psihološkoj ravni radi se o jednoj vrsti kukavičluka. Nacionalisti su individualno velike kukavice. Preuzimanjem i pozajmljivanjem snage i moći širih kolektiviteta su napokon 'neko i nešto', moćni i svemoćni, ono što individualno nikad nijesu bili. Istorija pokazuje i stalno iznova dokazuje – kada se prospu nacionalističke vavilonske kule, nacionalisti su u svemu prosječni ili ispod prosječni ljudi''.
O zlom vremenu, vremenu rata, ispreturanom i obrnutom redu vrijednosti, negativnom sistemu vrednovanja i razmišljanja u ''kome samo bitišemo i vegetiramo, vrijeme rastočeno svakojakim zlom, izlomljeno, ispreturano i konfuzno vrijeme''. O politici: ''I ko zna po koji put opet političko vrijeme, vrijeme političke mitologije i političkih moćnika i bogova. Kao obični smrtnik ne znam i nikada neću znati šta je politika. Dvoumim se i još ne znam tačno da to nije možda organizovan otpor protiv nepravde, ili pravo i vapaj čovjeka za dostojno življenje. Ili je to sasvim nešto drugo i sa zadovoljstvom govorim riječi ne znam i nikada neću znati šta je politika, pogotovo ova zla, naša balkanska.''
Višestruko su sadržajne, zanimljive, korisne i poučne Bakićeve knjige i mnogobrojni radovi. Prije svega, kako on ističe, ''vrijeme u nas istorijski gledano nikad nije bilo naklonjeno arhivskim poslenicima i arhivima''.
Nastojao je, kaže Mile Bakić, da u svom arhivskom radu – posve objektivno, stručno, pošteno i bez ikakvih nipodaštavanja ili glorifikacija i izvan ideologija i politike – pokaže i iskaže onaj stari, dobro znani i veličanstven kvalitet da je Crna Gora milenijumski stara država i da je takvom njena istorija, kultura i tradicija.
0 Komentara