Sagovornici

Zoran Vulević

PREMIJER S MANJKOM SAMOPOŠTOVANJA

Sep 17, 2025 1 Komentara

(15 riječi)

Izvan psihologije termin „ego“ se upotrebljava kao sinonim za  naglašeno samopoštovanje, što baš i nije neka vrlina, ali je i to bolje nego da ono sasvim izostaje. Ako je ikada vjera u sebe nedostajala nekom političaru, onda je bez sumnje aktuelnom, prvom čovjeku Vlade Crne Gore. On to pokazuje gotovo na dnevnom nivou, nedovoljno svjestan pozicije na kojoj se nalazi i obaveza koje u tom pogledu ima. Toliko je ponižavan od svojih kolega iz Vlade, da je to jedinstven slučaj, vjerovatno u svijetu. Pokazujući apsolutnu nemoć i pomanjkanje snage da se suprostavi njihovim otvorenim provokacijama kao načinu da mu stave do znanja koliko ga uvažavaju. Posebno to otvoreno čini ministar vojni, znajući s kim ima posla. U svojoj nemoći Premijer vjeruje da je zadovoljio javnost kada kaže da on ne bi učinio nešto što i njegov ministar. Pa, čovječe dragi, građani ne traže od tebe da se izjašnjavaš o tome bi li nešto ili ne učinio, već da sankcionišeš sve one iz Vlade na čijem si čelu koji ne poštuju demokratska pravila vladanja i upravljanja. Ministar vojni daje sebi za pravo koji će mediji biti prisutni na njegovoj konferenciji za štampu, a kojima će on zabraniti prisustvo. Nečuveno. I to u državi koja pretenduje da se relativno brzo pridruži članicama EU. U kojoj su medijske slobode nešto što se, za razliku od Crne Gore, podrazumijeva. I ono što bi premijera još više obavezivalo da postupi državnički je to što ovom ministru i inače nijesu strani vulgarni, provokativni istupi.

I sve to Premijer podnosi, navodno superiorno, „sa visine“ gledajući na probleme, a u stvari iz gole, golcate nemoći. I tako njegovo ponašanje sve više postaje cirkuska predstava, ali koja ne uveseljava ljude već ih ozbiljno zabrinjava obzirom da se tiču i kvaliteta njihovog života. Njegovo neodgovorno ponašanje prema državi i građanima prelazi svaku granicu. Ima li ovaj čovjek i trunke samopoštovanja i odgovornosti? „Prebira“ li u trenucim samoće svoje postupke? Da li se u tim trenucima preispitivanja svog ponašanja i djelovanja, makar ponekad, postidi sebe sama?

Svjestan da je nemoćan da se suprostavi, „prodaje“ javnosti prizemne, djetinjaste, nazovi mangupluke, poput onog da će smijeniti ovoga ili onoga ministra, možda danas, možda sjutra, najvjerovatnije nikada. Čovjek kome je postavljanje biste ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, što je izazvalo veliko uznemirenje javnosti, „seljačka tema.“ Što sve pokazuje da nije zreo za mjesto na kojem je, da je preskočio „školu ulice“ u onom najpozitivnijem smislu, koju niti jedan fakultet ili doktorat ne mogu nadomijestiti.

Ima u Crnoj Gori jedan izraz koji karakteriše nesposobne, od svega prepanute ljude. Zovu ih „jadila“ što bi, između ostalog, značilo, onaj  koji ni sebe nije u stanju da odbrani zbog svog kukavičluka. Medutim, ovaj termin baš i ne prijanja za ličnost premjera Vlade, jer je on i te kako sposoban da praktičnim postupcima sebi obezbijedi zavidan lični standard. S druge strane, on jeste politička kukavica, spreman da istrpi sva poniženja samo da opstane na funkciji. Naš Premijer jeste politički jado, beskičmenujak i mekušac bez čvrstog, energičnog stava, politička kukavica prvoga reda. Koji niti zna pravu istoriju države čiji je Premijer, niti ga to interesuje, zbog čega i nije razvio ljubav prema njoj. Odavno pamtim, ali takvog bezveznjaka, koji s neviđenom lakoćom obmanjuje građane, nijesam memorisao. Istina, ima on veoma ozbiljnu konkurenciju među svojim političkim istomišljenicima, ali on je ipak prvi čovjek izvršne vlasti, znači najodgovorniji za stanje u državi zbog čega je njegov odnos prema funkciji koju obnaša od najvećeg značaja.

Nije prvom čovjeku Vlade mnogo stalo što ćemo mi nebitni misliti o njemu, on jedino  nastoji da neki svoj lični, zacrtani plan ostvari, po cijenu da će među građanima ostati upamćen kao neuporedivi, nemoćni bezveznjaković. Bespogovorni poslušnik svojih nalogodavaca iz druge države, neprijateljski raspoloženih prema državi čiju Vladu, nažalost, predstavlja.