Sreća u nesrećnim okolnostima je činjenica da kreatori politika u Hrvatskoj jasno razumiju da sve provokacije koje se događaju dolaze iz jednog političkog centra, a da su podstaknute izvan Crne Gore, da su izraz onoga što nazivamo patološkim uticajima autoritarnog režima Aleksandra Vučića i njegovog koncepta „srpskog sveta“, kaže u razgovoru za Pobjedu hrvatski analitičar Davor Đenero. Ističe da je Hrvatska svjesna da suverenistička, proevropska Crna Gora šalje poruke koje su sve vrijeme slične onoj legendarnoj cetinjskoj, koja se i danas ponavlja u različitim varijantama.

Nakon izjava i značaka u vezi sa školskim brodom „Jadran“, prijetnjama kako će se ukloniti spomen-ploča u Morinju, nazivom bazena u Kotoru, pa i granicama sa Hrvatskom, informacija o mogućem postavljanju spomenika Puniši Račiću novi je negativan doprinos nepotrebno provokativnom stavu Crne Gore prema Hrvatskoj. Ima li kraja ovome, možemo li uopšte pričati o integracijama i zatvaranju poglavlja?

Đenero: Sreća u nesrećnim okolnostima je činjenica da kreatori politika u Hrvatskoj jasno razumiju da sve provokacije koje se događaju dolaze iz jednog političkog centra, a da su podstaknute izvan Crne Gore, da su izraz onoga što nazivamo patološkim uticajima autoritarnog režima Aleksandra Vučića i njegovog koncepta „srpskog sveta“, kombinovanog s ruskim interesom destabilizacije evropskog ruba i mediteranskog bazena. Istovremeno s ovim izrazito negativnim porukama iz Crne Gore dugo godina stižu i posve drukčije. Hrvatska je svjesna da suverenistička, proevropska Crna Gora šalje poruke koje su sve vrijeme slične onoj legendarnoj cetinjskoj, koja se i danas ponavlja u različitim varijantama. U Hrvatskoj je jako dobro poznato da je hrvatska zajednica u Boki, svojim konstitucionalnimpatriotizmom snažno integrirana u crnogorski suverenistički korpus. Zna se za poštovanje koje među crnogorskim suverenistima uživa političko držanje Adrijana Vuksanovića kao političkog lidera ove zajednice. U Hrvatskoj je jasno da iza ovih poruka protiv saradnje s Hrvatskom stoje oni, koji nažalost, pripadaju parlamentarnoj većini, kojima nije do evropske integracije Crne Gore. Dobro je što je evropeizacija Crne Gore važan interes Hrvatske, kojoj je važna konsolidacija na Balkanu, pa zato poruke razdora, koje spominjete, u Hrvatskoj ne nadglasavaju one pozitivne poruke što sve vrijeme dolaze iz Crne Gore.

U kojoj fazi su, prema Vašim saznanjima, konsultacije sa crnogorskom stranom o zatvaranju Poglavlja 31. Kada bi se to moglo desiti?

Đenero: Hrvatska pozicija je u ovom slučaju definisana, a razgovori koji se vode, koliko znam, vode se u dobroj atmosferi, i s visokim međusobnim povjerenjem ministara Grlića Radmana i Ervina Ibrahimovića, odnosno njihovih saradnika. U cijelom procesu prepreka nije ponašanje crnogorskog ministarstva vanjskih poslova, nego drugih djelova Vlade, kao što znate, u prvom redu Ministarstva odbrane, odnosno ministra Krapovića, koji incidentima pokušava da spriječi sklapanje dogovora. Teret je sada na strani Vlade Crne Gore, koja mora donijeti odluke i obavezati se na njihovo sprovođenje. Veliko je pitanje, kao što znate, ima li premijer Spajić snage sprovesti ono što su se ministri vanjskih poslova uglavnom dogovorili i postoji li spremnost trenutne parlamentarne većine da stane iza takvog sporazuma. Lako je prepoznati aktere koji će se tom sporazumu suprotstaviti, a oni dolaze iz bloka stranaka koje su pod snažim uticajem autoritarnog režima predsjednika Vučića i totalitarnog režima Vladimira Putina. Ne radi se samo u „uobičajenim sumnjivcima“ iz DF-a, nego i o Bečićevim Demokratama. Prije ili poslije, Crna Gora će se naći pred ozbiljnim pitanjem – je li moguće voditi pristupne pregovore s EU ako u vladajućoj koaliciji djeluju stranke čiji principali, iz Beograda i Moskve, ne žele evropsku integraciju Crne Gore. To pitanje ne može riješiti niko drugi do premijer i parlament Crne Gore, a da rješenje nije komplikovano govori činjenica da unutar Skupštine Crne Gore postoji uvjerljiva proevropska politička većina, koja sve te Mandiće, Kneževiće i Bečiće može poslati na marginu parlamentarne manjine.

Jesu li uopšte realne priče da uđemo u EU do 2028? Hoće li Hrvatski sabor podržati naš ulazak sa bivšim DF-om u vlasti?

Đenero: Budući da Crna Gora ove godine iznenađujuće slabo zatvara pristupna poglavlja, a da do kraja iduće godine mora zatvoriti sva pristupna poglavlja, da bi se početkom 2027. definisao Ugovor o pristupanju, a onda on bio ratificiran u svim parlamentima zemalja članica, malo je vjerovatno da je kraj 2028. realan trenutak pristupanja Crne Gore Uniji.

Nikad se, međutim, nije dogodilo da Ugovor o pristupanju u parlamentu neke države ne bi bio ratifikovan, i posve je nevjerovatno da bi Hrvatski sabor odbio ratifikovati ovaj instrument sa Crnom Gorom kad on jednom bude usvojen na Evropskom vijeću. Tada se neće razmatrati sastav parlamentarne većine. Međutim, jasno je nešto drugo – s Andrijom Mandićem kao predsjednikom Skupštine i nosiocem svojevrsne veto snage, s njegovim, Kneževićevim i Bečićevim pristašama u kabinetu, Crna Gora neće moći zatvoriti sva preostala pregovaračka poglavlja. Pitanje sastava koalicije neće postavljati niko izvana, to je pitanje što ga crnogorska politička arena sama mora riješiti.

izvor: pobjeda