Od Krnova bi da naprave Lazine: Istoričar Filip Kuzman o nedavnom parastosu četnicima i porukama Mandića
Jedinice s kojima su se partizani sukobili nijesu bile nikakva nevina omladina, već formirani i obučeni četnički pukovi, pod komandom Pavla Đurišića, i to u direktnoj saradnji s njemačkim okupatorima, ističe Kuzman
Nedavni parastos na Krnovu predstavlja namjeru da četnici dobiju svoje Lazine. Na Lazinama, kod Danilovgrada, 23. jula 1944. godine, pod komandom četničkog oficira Jakova Jovovića, strijeljano je 52 omladinki i omladinaca, a zločin je prekinut tek po intervenciji njemačkih okupacionih vlasti. S druge strane, četnici na Krnovu su poginuli u oružanoj borbi, o čemu govore svi dostupni izvori. Tako da svaki pokušaj da se dva događaja izjednače - pada u vodu, pred čvrstim istorijskim činjenicama.
To je za “Vijesti” ocijenio istoričar i direktor Antifašista Cetinja Filip Kuzman, komentarišući nedavno služenje parastosa četnicima poginulim u borbi 25. avgusta 1944. godine na lokalitetu Lobanje glave, na Krnovu, a koje je organizovalo Udruženje “Kosovski božur od Nikšića”, uz prisustvo sveštenstva Eparhije budimljansko-nikšićke SPC i šefa parlamenta Andrije Mandića.
Organizovanjem parastosa četnicima, kako je to ocijenio Kuzman, želi da se skrene pažnja sa činjenice da su četnici formalno i suštinski bili fašistički pokret.
“Njihova zvanična ideologija, jasno je definisana u instrukcijama koje je Dragoljub Draža Mihailović poslao 20.12.1941. svojim komandantima Pavlu Đurišiću i Đorđu Lašiću. Od njih traži stvaranje etnički čiste ‘Velike Srbije’. To se direktno poklapa sa nacističkim i fašističkim projektima iz toga perioda. Tako pokušavajući da rehabilituje četnički pokret, predsjednik Skupštine svjesno uvodi fašističku ideologiju u crnogorsku politiku”, kazao je Kuzman.
Nakon služenja parastora na Krnovu 12. oktobra, Mandić je poručio da se 1944. dogodio “zločin protiv mladosti Crne Gore”.
“Danas sam na Krnovu prirustvovao parastosu, koji je služio mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije sa brojnim sveštenstvom i tom prilikom položio vijenac u znak sjećanja na preko 300 golobradih, većinski maloljetnih, mladića naše zemlje, koji su brutalno strijeljani u strašnom ratnom zločinu bratoubilaštvom oboljele naše domovine za vrijeme Drugog svjetskog rata, i kojoj se ni dan-danas ne zna groba, ni mramora. Činjenica da je samo jedan od njih imao svoje potomstvo u momentu kada je ubijen, govori sve o veličini ovog zločina protiv mladosti Crne Gore”, napisao je Mandić na mreži X.
Zbog novog pokušaja istorijskog revizionizma reagovale su brojne nevladine organizacije, upozoravajući da se građani “navode u zabludu manipulativnim tehnikama, iskrivljavanjem činjenica, prećutkivanjem istorijskog konteksta i zloupotrebom vjerskih i nacionalnih simbola”.
“Cilj je mitologizacija četničkih snaga kao ‘nevinih žrtava zločina’, suprotno istorijskim činjenicama da se radilo o oružanoj bici i borcima koji su u njoj stradali ratujući na strani fašističkog i nacističkog okupatora”, poručili su u zajedničkom saopštenju.
DURMITORSKA OPERACIJA I RAZBIJANJE “GVOZDENOG PUKA”
Kuzman je pojasnio da se bitka na Krnovu odigrala 25. avgusta 1944. godine u okviru njemačke operacije “Ribecal”, poznatije kao “Durmitorska operacija”, kada su na partizane upućene jake snage - 7. SS divizije “Princ Eugen”, 13. SS divizije “Handžar”, 369. legionarske divizije, 1. brdske divizije, 363. puka 181. divizije, borbena grupa “Bendel”, legija “Krempler”, bugarska 24. divizija, dijelovi 5. policijskog puka, 1. i 11. ustaška i 8. i 9. domobranska brigada i jake četničke snage iz Crne Gore i istočne Bosne.
“Dakle, četnici zajedno sa ustašama, domobranima, handžarlijama, bugarskim fašistima, a svi zajedno i pod komandom Njemaca”, naveo je Kuzman.
Četničke jedinice činile su takozvani Crnogorski dobrovoljački korpus Pavla Đurišića, koje su bile dio vojske Milana Nedića (predsjednik marionteske Vlade Srbije za vrijeme okupacije), zajedno sa Srpskim dobrovoljačkim korpusom Dimitrija Ljotića.
“Stvaranje i opremanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa odobrili su njemačka Komanda jugoistoka i Ministarstvo spoljnih poslova Rajha preko izaslanika Nojbahera. Drugim riječima, Đurišićevi četnici su ratovali uz naciste i ljotićevce, a protiv partizana koji su se jedini borili za oslobođenje zemlje”, navodi Kuzman.
Istoričar je naglasio da jedinice s kojima su se partizani sukobili na Krnovu nijesu bile nikakva nevina omladina, već formirani i obučeni četnički pukovi, pod komandom Pavla Đurišića, i to u direktnoj saradnji s njemačkim okupatorima.
“Osmi ‘gvozdeni puk’ formiran je kao elitna, ‘leteća’ četnička jedinica, sa oko 1.700 vojnika, obučavanih u Kosovom Lugu kod Danilovgrada. Dakle, to nije bila nenaoružana omladina, već vojska pod punom komandom nacista. Riječ je o kvislinškim jedinicama koje su ratovale rame uz rame s nacistima i ustašama, a ne o ‘nevinim mladićima’”, istakao je Kuzman.
U “Durmitorskoj operaciji”, kako je pojasnio, cilj je bio slomiti partizanske snage i spriječiti evakuaciju ranjenika sa aerodroma u Pivi. Njemačko-četničke snage bile su tri puta brojnije.
“Četnici Pavla Đurišića neposredno su sarađivali s Njemcima, napadali položaje 7. Crnogorske omladinske brigade ‘Budo Tomović’, pokušavajući da zauzmu Krnovo i prekinu evakuaciju partizanskih ranjenika iz Pive. Poslije višednevnih borbi, partizani su uspjeli da zadrže neprijatelja i omoguće evakuaciju oko 800 ranjenika za Italiju. ‘Gvozdeni puk’ je pretrpio teške gubitke i u panici se raspao. Sedma brigada je napala i opkolila tzv. ‘gvozdeni puk’ i u toj borbi je, prema većini izvora, poginulo oko 350 četnika. Oni nijesu strijeljani, kako kaže predsjednik Skupštine Crne Gore, već su poginuli u borbi. Dakle, nije riječ o ‘masakru nevinih mladića’, nego o porazu elitne četničke jedinice u otvorenoj borbi, rame uz rame s nacistima”.
Nakon poraza na Krnovu, komandant “gvozdenog puka” Miloš Pavićević uspio je da pobjegne s manjom pratnjom. Zarobljeno je oko 180 četnika i dio oficira, koji su kasnije pristupili partizanima, što još jednom, kako je pojasnio Kuzman, ruši narativ o “komunističkoj osveti”.
“Četnici Pavla Đurišića i Osmi gvozdeni puk borili su se rame uz rame sa zloglasnom SS divizijom ‘Princ Eugen’, istom onom koja je samo desetak dana ranije počinila masakr u Velici, a godinu prije toga opustošila Pivu. Tako smo došli do toga da su ‘golobradi mladići’, kako žele da ih predstave u javnosti, pomagali SS diviziji da opet prodre u Pivu. Ako uzmemo da nijesu znali za zločin u Velici, jer se desio desetak dana prije početka operacije, četnici su sigurno znali za nacistička zlodjela počinjena u Pivi i opet su prihvatili da se bore rame uz rame sa nacistima iz SS divizije”, ističe Kuzman.
Pravo na grob svima pripada
Nakon parastosa na Krnovu, Eparhija je saopštila da je poslata “jedinstvena poruka da se na mjestu stradanja na Krnovu podigne spomen-obilježje, hram, da se prikupe sva imena oko 350 ubijenih”.
Tu “jedinstvenu poruku”, pojasnio je kasnije šef parlamenta Andrija Mandić u emisiji na RTCG, gdje je, između ostalog, naveo da ako je Vlada 2008. i 2009. godine odobrila ekshumaciju i sahranu svih njemačkih vojnika iz Drugog svjetskog rata, onda ne vidi zašto bi imali drugačiji odnos prema “našim mladima koji su ubijeni kada su se predali” i “završili u nekim vrtačama”.
“Kada bi se takvo groblje napravilo za pripadnike četničkih snaga, sa jasnom napomenom da se radi o kolaboracionističkim snagama iz Drugog svjetskog rata, to ne bi bio problem. Međutim, podizanje spomen-obilježja, što se takođe zahtijeva, nedopustivo je”, kaže Filip Kuzman.
Krajem 2016. godine, u okviru vojnog aredoroma Golubovci, otvoreno je prvo ratno groblje za vojnike Vermahta poginule tokom Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori.
Istoričar Kuzman naglasio je da je pravo na grob jedno od osnovnih ljudskih prava, te da svako, makar “oni bili i saradnici okupatora, zaslužuju da budu sahranjeni”.
“Njemačka groblja nijesu novost. U 46 zemalja svijeta postoji preko 800 njemačkih vojnih grobalja za poginule iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Čak se i u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza mogu pronaći takva groblja, a svi znamo kakve su zločine tamo počinili pripadnici Vermahta. U Buhenvaldu, koncentracionom logoru pored Vajmara, obilježeno je mjesto gdje su sahranjeni čuvari logora koje su strijeljali sovjetski vojnici. Ali je jasno naznačeno da su tu sahranjeni čuvari logora”.
izvor: vijesti.me
0 Komentara