Istorija

Dušan Ičević Zlo se razjarilo

Zlo zla/Svezlo

Okt 28, 2025 1 Komentara

(15 riječi)

Era zla je prošla, objavljuje „frontovac“ Nebojša Medojević. Poznat po krađi teksta Umberta Eka o fašizmu, koji je potpisao kao svoj, umjesto da se posrami i –  zaćuti, žestoko viče na sve, izvan sebe i u službi Demokratskoga fronta. Era zla koju navodi nije prošla nego se nastavlja u Eri beščašća, kojom nova vladajuća većina održava vlast. Puna je mržnje, sa namjerom da satre sve vrijedno u Crnoj Gori i uvede je zlim putem u „novi, srećni“ svesrpski svijet. (Zapisao sam 20. 6. 2020.)

 „Zlo je u čovjeku, neljudsko/ljudsko po riječima, po činima. Zlo  nije napast izvana, demonska, odmazda za „istočni grijeh”… Sotona je izmišljen da bi se opravda(va)lo zlo domaće. Kriv(ac) je uvijek neko D/drugi.

          Imenik/Izvedenice

 Zlo je najrasprostranjenija riječ u četvoroimenome jeziku. Bezbroj značenja i/Istoga. Nabrojio sam ih preko stosedamdeset.

Zao/zla     Zloća    Zloba    Zloban  Zlorek  Zloguk   Zloruk Zlurad    Zločin Zlica    Zlikovac    Zloduh    Zločinstvo   Zločinac   Zlogođ  Zlovidan Zlostavljan      Zlostavljač    Zlomisao   Zlodjelo    Zlokoban Zlorijek    Zlopamtilo    Zlomislen    Zlomislitelj   Zlorabljen   Zloran Zlotvor            Zloživotan     Zlikati     Zlotvoran  Zlovrh    Zlovaran    Zlopitan    Zlehud    Zlovoljan  Zločest   Zlosreća   Zlostavljan    Zloupotreba     Zločezbina        Zlopatišan Zloćko Zloumnik Zlosrećnik Zloglasnik                       Zlomislenik       Zlonaput      Zlook Zlokovarno   Zloslut  Zloslutnica Zlovremenica  Zloglasnica Zlosrećan    Zlotvorović   Zlopatiti      Zlopatnica Zlopogleđa    Zlokuća    Zlojutro   Zlojutrović  Zlokrp  Zlokućani  Zlakuse    Zlorečica        Zlogora    Zlovođa      Zlozivna Zlorepa Zlopaša  Zličar Zličić Zlobec  Zlojić  Zlokapa  Zlokolica    Zloković  Zlotvorović Zlomislić   Zlonoga    Zloporubović Zlopi   Zlorečije  Zlotrg   Zloušić   Zloćović Zlopitan      Zlohran   Zloješan   Zlovolja Zlovoljan     Zloćutan  Zlogovor      Ozloglašen     Zloradan    Zluradnik      Zlva/zaova (?) Zlostavljanje      Zlodelnik           Zlopatiti    /Pro/zliti  Nazlobrz Zlodolac Zloslut Zloglasnost   Zloslutnost    Zlosrećničin  Zlosela   Zlozivna   Zlorukci   Zlojutra   Zloglavi   Zlotvornik        Zloumišljenik        Zlozuko/Zlonosno/Zlopaki (iz prevoda Ilijade Miloša N. Đurića) Izvedenice iz Poslanica Petra Prvoga: Zlopolučije, naspram blagopolučija,

zlodjeje ćerat     zlodjejski način    zlodjejstva         zlodjejanije Zla Rijeka (nahija)    Zlogodica (Kljaićev Rječnik)

Najnovije: Zlombardovano     Zlokić     Zlomovina   Zločeci    Zločinjavac  Zlogonje (film)  Zla Ljut   Zlotališan Zloranče... Ozloglašavanje... Zlomišljaci   Zlobnik, Zlobnica, Zloradnik, Zlotuc, Zloviđelica, Zlić, Zlopašan, Zlošnica…       Zlotrg    Zlostup... Zla ploča    Zlajić (?)   Zle Strane i Zao vrh (na Prokletijama)

Dodajem iz Iz narodnih govora Crne Gore (Podgorica 2018, priredio Milan Brajević): zlička, zlikati, zlojebica, zlokrp, zlokovnost, zlokurile, zloran, zlotaličan, zloumnica, zloviđelica, zloživotan...         Još: Zloverje   Zlostanje   Zlousti 

Zlo ne miruje, zlo se – proširuje

/Umećem: Toliko izvedenica može biti samo u itorijskim prilikama i društvima u kojima se zlo stalno roji i biva neprekidna stvarnoat./

Zlo nema stupnjeve poređenja: zao, zliji, najzlijiji… Samo zao, gori, najgori… U narodu postoji od zla zlje, još starije žlje. Na pitanje: Kako je tamo kod vas?, odgovara se i: Zlje, ne može gore bit!

Vrhunsko: I kad ne misli, zlo misli (Crnogorska narodna izreka)

U brojnim izvedenicama, u svakodnevnoj upotrebi da označi pobudu: prezimena, toponimi, vrsta navike itd. zlo jeste mahom bezazleno, ali i tako dovoljno kazuje svoju ćud i nakanu.

          Primjena zla

 Zapitao sam: Da li je zlo nasumično ili ciljno, ima li svoj red i poredak. Ima li Zlo svoju misao, je li smisleno ili haotično. Po ishodu, stvara velike nedaće, koje ruše svaki poredak…

Tragao sam uporedno u stranim jezicima istoimenu riječ. Nigdje nije tako izdašno. U jednome ruskome rječniku pronašao sam tek – pedesetak.

Pokušao sam da zlo smještam u poznate obrasce i kanone. Zapitao sam: Kako je moguće razliveno, raznoliko, raznorodno, slojevito... zlo skrutiti u kakav opšteobavezujući skup, sistem, slogan?

Zlo je prosuto, rasuto, naizgled nema reda i poretka. Ima svrhu: uništenje.

Poznata je priča o banalnosti zla, koje se ponavlja kao „završetak” pa i „savršenstvo” zla. Ako se proglasi da je ideja o banalnosti zla svevažeća, onda se tzv. radikalno zlo izmješta u bolesno stanje koje se može/mora liječiti, ako je moguće odgovarajućom terapijom, istrijebiti, ako je izvodljivo, svim sredstvima.

Nanovo sam se pobudio da zlo samjerim sa zločin(stv)om. Zlo na djelu. Namećem: Zlo je supstancijalno a ne banalno, svejedno kako izgledalo iracionalno, operacionalno, manifestaciono. Ako se zlo banalizuje, postaje obična svakodnevica na koju se navikava i – pristaje. Utoliko je razornije što se pričinja ili prikazuje da je banalno, rutinsko, onako… Banalno je nešto tupavo, naizgled obično, prost(ačk)o, otrcano, bedasto, pa i bez duše, besramno, plošno, bez dubine… Zastajanje na banalnosti zatupljuje. Pošto naizgled nije iskonsko nego prolazno, sveobuhvatno a ne sveopšte, zamalo bez vidljivoga značaja, nema potrebe ni da se – dira. „Neka ga!” Kao da će proći samo od sebe.

Masovnost zla

 Čovjek je po biću zločesto stvorenje. Zlo je i usud i udes čovjeka ako ga banalizuje i svjesno/nesvjesno prihvati samo kao golu činjenicu a ne i suštinu na/opakoga bivstva i zbivanja…

Zlo je masovna pojava.  Ako se suština zla svede na izvršioce koji žive u sopstvenome svijetu bez osjećaja za pogubnost zla, onda se zatvara u hermetizovanu utvaru izvan zbiljskoga ljudskoga života. Ako se na „učinku” ratnih zločinaca zasniva svekolika priroda zla odista se zavarava zlom koje je izopačenje svakoga ljudskoga smisla. Zlo je mnogo više, sveobuhvatnije i moćnije od bestijalnosti zločinaca. Moje „sabiranje” mnogoimenosti zla kazuje da je zlo u čovjekovoj prirodi zavladavanja, izrabljivanja, uništenja drugoga, makar ponekad i na sopstvenu štetu, nad drugima, uz upotrebu svih načina i sredstava. Čovjek je jedino po sebi, u sebi, za sebe zlo živo biće. Čini zlo svjesno, i najčešće sa užitkom, svejedno u kakvome stanju bio: trezven ili sumanut. Životinje ne čine zlo: u borbi za opstanak, u lancu ishrane, čine ono što ima priroda nalaže da prežive.

Najnovije naučno otkriće da u mozgu postoji „centar za zlo” relativizuje shvatanja da je zlo metafizičko, da nije antropološka greška nego pitanje izbora, da predigru ima u onome što se misli i govori...

Čovjekovo zlo, ustvrđujem, jeste i organsko i nadorgansko, nadgrađeno željom, voljom i nasladom uništenja drugoga, razaranja valjanoga. Zlo nije đavolovo, nego čovjekovo djelo

Pohlepa je pogon zla.

Zlo se racvjetava u mržnji. Mržnja je okot zla. U mržnji se goji.

Dok je čovjeka, biće zla. Usmjeren na Dobro, sve više će biti dobrobiti. Zlo će, ipak, kada god uzmogne, prema prilici i potrebi, probijati u nedjelo.

          Zlo domaće

 Svoje saopštenje Zlo domaće u Poslanicama Petra Prvoga Petrovića Njegoša na Međunarodnome naučnome skupu Njegoševi dani 2, na Cetinju 27-29. avgust 2009. godine, završio sam:

Čovjekovo zlo je: po nasljeđu, po navici, po nazoru, po nakani, po – nadanju...

Čovjekov svijet je prepun zala. Zavještanje je:

Ne bojim se od vražjega kota,                                                       

 neka ga je ka na gori lista,                                                                                    no se bojim od zla domaćega. (Gorski vijenac, stihovi 528-530)

Navrzlo se zlo domaće na Crnu Goru, koje nose  crne kape predvođene Amfilohijem Zloustim, udružene sa Demokratskim frontom na čelu sa četničkim vojvodom, podržane iz Srbije, sa namjerom da ponovo ponište nezavisnu Crnu Goru, kako se uspjelo Podgoričkom skupštinom 1918. godine, i Srpsku Spartu, Srpsko more i srpskoga Njegoša, sa Gorskm vijencem (kao Srpskom Biblijom), vrate matici Srbiji. Sveti Petar Cetinjski, na koga se pozivaju, prokleo bi sadašnje krivotvore koji su crnogorske svetinje posrbili ukidanjem, odnosno pripajanjem autokefalne Crnogorske crkve novostvorenoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Srpske svetinje koje je sazidala Srpska pravoslavna crkva niko ne otima. U skladu sa Ustavom zakonski se uređuju odnosi države i crkve i normiraju prava vjerskih zajednica.

Dobro je nasuprot Zla. U čovjeku se preganjaju dobro i zlo, nejednako „raspoređeni”. Da li je dovoljno samo da se priziva Dobro, čine dobra djela ili… Zlo je u nama. Oprosta nema… Izgon zla je mnogo cjelovitija i smislenija rabota. Potpuni izgon (?) zla je moguć Č/čojstvom. Čojstvo je sve/ljudska vrijednost i sposobnost da se čini D/dobro.

Mogao bi se raspisati Javni natječaj za Riječ sa najviše izvedenica u četvoroimenome jeziku. Zlo je vjerovatno nedostižno.

Za Ginisovu knjigu rekorda svakako jeste, sa vjeratnoćom da će biti najbrojnija, u poređenju sa svim jezicima u svijetu“.

          Vladajuća većina, potpomognuta Pokretom Evropa sad, oslobodila se „najvećega dušmanina“. Sada mogu da se međusobnom mržnjom u predizbornoj kampanji bore ko će koga da na(d)bije. Kao da prizivaju vješticu iz Gorskog vijenca:

Zlo mrznome činit’ ne možemo,

ako nam je mio, ali svojta.

trag po tragu njegov  iskopamo.(stihovi 2149-2151)

Koliko se miluju, a kako i koliko se mrze, svakad prema trenutnim potrebama, samo oni znaju. Sklapaće koalicione sporazume zarad makar mrvice vlasti.

Valja im uzvratiti sveobuhvatnim pokretom borbe bez uzmaka za slobodnu, nezavisnu, građansku, demokratsku, višenacionalnu, viševjersku, višekulturnu, ekološku… svjetovnu Evropsku Crnu Goru.

 U Podgorici, 14. 4. 2023

Objavljeno na Crnogorskom portalu (Apr 15, 2023) 

 

Povod da ponovo objavim tekst dala mi je rasprava u Skupštini Crne Gore o Izvještaju Ombdsmana primjerima da se zlo mržnje nastavlja Posebno je osuđeno paljenje imovine turskih državljana. (CGO: Primjeri nasilja prema imovini turskih državljana potvrđuju opasnost širenja mržnjna nacionalnoj osnovi. Antena M27.10.2025. 15:30) Tuče navijača Beranaca i Nikšićana su iz mrzavi, ponavljano dječje nasilje biva iz zloće, mrzilačka je nacionalna netrpeljivost. Crkva Srbije veličanjem ratnih zločinaca propovijeda zlo mržnje… Tekuća vlast ne haje.