Zoran Vulević
EVROPA JE ZA NAS UDALJENI KONTINENT
I sve činimo da bude što udaljeniji, iako smo geografski njegov dio.
Možda je najteže napisati tekst u okolnostima kada ima sijaset očiglednih primjera, koji ne traže dokazivanje, u prilog onome što se tekstom želi postići. Uviđeti da Crna Gora nezadrživo propada u ponore kleronacionalističkog bezumlja je krajnje jednostavno, a istovremeno donekle i komplikovano zbog obilja činjenica koje to potvrđuju, a koje treba razvrstati po snazi njihovog uticaja na ideološko i moralno preoblikovanje Crne Gore.
Najnovija događanja, izlivi mržnje prema drugom i drugačijem, Turcima u konkretnom slučaju, to obilato potvrđuju. Naravno, za svaku osudu je napad na našeg mladića od strane turskog državljanina i državljanina Azerbejdžana, kako navode pojedini mediji, kome želimo brz i potpun oporavak. Ukoliko je takva interpretacija događaja tačna, jer ima indicija da su strani državljani napadnuti od domaćih siledžija i bili prinuđeni da se brane. No, bilo kako bilo, taj nemio događaj nikako ne bi smio da preraste u poziv na linč Turaka koji su se zatekli u Crnoj Gori, a vidimo da se upravo to događa, jer su demolirani pojedini poslovni objekti čiji su vlasnici turski državljani, a oni sami provocirani od naših građana. Teško se oteti utisku da je sve to režija onih snaga, izvan i unutar Crne Gore, koje žele izazvati nemire i podstaći tenzije među građanima. Sumnju da je sve to bilo unaprijed isplanirano pojačava munjevita odluka Vlade o privremenom ukidanju bezviznog režima za turske državljane. Jer država koja pretenduje da uskoro postane članica EU jednostavno ne smije da se tako ponaša. Tim prije što je Turska naš tradicionalni poslovni partner sa, za Crnu Goru ozbiljnom trgovinskom razmjenom, čiji brojni investitori značajno doprinose razvoju naše ekonomije. Svakako ne treba zanemariti ni zdravstveni aspekt, jer zdravstvene usluge u Turskoj koriste mnogi naši građani. Kada se sve ovo uzme u obzir, uz veoma važnu činjenicu da je Turska naš NATO partner, zaista čudi ovako brza odluka Vlade po pitanju ukidanja bezviznog režima za turske državljane. I mora se doživjeti kao neozbiljna, krajnje nepronišljena i problematična. Kao postupak koji nas udaljava od EU.
Nabasah, prije neki dan, na tekst kojim „naša braća“, pod čijom smo palicom i uticajem to i učinili, onako „od šponde“, kada neće, podsjećaju na napad Crnogoraca na Dubrovnik, s očiglednom namjerom da se ta, inače naša vječna bruka i sramota, to naše zastiđe, slučajno ne zaboravi. Da se ta krivica za bratoubilački rat devedesetih godina minulog vijeka na prostorima bivše Jugoslavije, za što je odgovorna, prije svega, velikosrpska politika, prenese i na Crnu Goru. Jer eto, Crnogorci su napali Dubrovnik. I imaju pravo što se tako odnose prema nama, ni trunčice im ne treba zamjerati, jer smo to i zaslužili. Ali zamjeram, i te kako, našim vlastodršcima koji nikako da se trgnu i okrenu se isključivo svojoj državi i njenim interesima. Povezujem pomenuti tekst, sa onim što se ovih dana događa u Podgorici, jer se, čini mi se, to prosto nameće. Opet, po ko zna koji put iz Beograda stžu zapaljive izjave autokrate, predsjednika Srbije, da državljani Turske „ubijaju naše ljude“, da bi podstakao što žešći i masovniji odgovor onih građana u Crnoj Gori koji nijesu u stanju, ili neće, da prozru njegovu pravu namjeru: skretanje pažnje javnosti sa sopstvenih ogromnih problema sa kojima se suočava u svojoj zemlji i prenese njeno interesovanje na događanja u Crnoj Gori. Pa kasnije, kad se ispostavi da njihovo neprijateljsko činjenje nije dalo očekivane rezultate, „peru ruke“ i svu krivicu prebacuju na Crnu Goru. Koliko puta su kroz istoriju ovakvi i slični njihovi nesojluci potvrđeni, ali našim vlastodršcima, aktuelnim i mnogima prije njih, sva ta negativna iskustva ne služe za nauk. Zato diktatoru iz Beograda, nažalost, nije naročito teško unijeti smutnju među građanima Crne Gore, obzirom da je dobar dio crnogorske vlasti njemu lojalan. Muka živa i neizmjerna sramota.
Uzimajući ukupnu situaciju u Crnoj Gori u obzir, nameće se pitanje: ima li kraja procesu udaljavanja Crne Gore sa njenog evropskog puta i njenog pretvaranja u običnu regiju države Srbije, makar i zadržala formalnu samostalnost? Ima, bez sumnje, ali na štetu onih koji koče njen napredak. Potrajaće još neko vrijeme ovo bezumlje, smjenjivaće se raznorazni događaji koji će i dalje izazivati zgražavanje građana, poštovalaca evropskih vrijednosti, kojih će vremenom biti sve više.
Na kraju će pravda nadjačati silu, a lično i nacionalno dostojanstvo potisnuti servilnost i sluganstvo. Vrijeme će pokazati da su u velikoj zabludi neprijatelji koji urnišu Crnu Goru, te da će im se svi ovi nemilosrdni udarci „ispod pojasa“ njoj zadati, vratiti kao bumerang.
0 Komentara