Politika

Dušan Ičević

Podgorica nije Nemanjin grad

Dec 20, 2025 4 Komentara

(15 riječi)

Ponavljač krivotvorina u posrbljivanju svega što Srbima  godi, četnički vojvoda Andrija Mandić, predsjednik Skupštine Crne Ggore, kojo koristi parlamentarnu večinu kao svoje „jurišlije“, tvrdi bez ikakvoga dokaza  da je Podgorica Nemanjin grad.  Istmišljenica Jelena Borovinić Bojović hoće da podigne spomenik Nemanji u „rodnom gradu.

“Podgorica, kao administrativno, kulturno i ekonomsko središte Crne Gore, kroz vijekove je bila mjesto susreta ljudi, ideja i vizija. Njena bogata istorijska vertikala — od rimskog municipijuma Duklje, preko Ribnice, rodnog mjesta Stefana Nemanje, utemeljivača dinastije Nemanjića, zbog čega je s pravom prepoznata i kao Nemanjin grad,. (Mandić: Podgorica s pravom prepoznata i kao Nemanjin grad, Antena Mm 18. 12, 2025 )Sebi je    dao pravo da krivotvori.

Istorijske činjenice kazuju pravo da nije u pravu. Navodim moj tekst koji osporava Mandićeve izmišljotine.

“Neznanje, zabuna, dnevno-politička potreba ili loša namjera navodi da se ponavlja pogrešno mjesto Nemanjinoga roždestva. Ponavljam i ja: Stevan Nemanja nije rođen u Podgorici.                   

Patrijarh srpski Porfirije Perić tokom služenja liturgije u hramu Hristovoga Vaskrsenja kazao je da je u Podgorici duboko zasađen naš početak i naš korijen. U ovom gradu rođen je srpski župan Stefan i odavde dejstvujući ujedinio je Rašku i Zetu. Roditelj svetoga Save prvoga arhiepiskopa srpskog. Zato ovdje bolje nego na drugim mjestima znamo ko smo, koje smo vjere i ona nas odlikuje i afirmiše, znamo i kojim jezikom govorimo i kojem narodu pripadamo...          

Što je tačno?                                                                                         Još ranije je izmišljeno, u novije doba natureno, da se Nemanja rodio u „Ribnici, današnjoj Podgorici“, pa je i turska tvrđava Depedögen, zidana 1474. godine, proglašena Nemanjinim gradom. (Depedögen, prevođen “koji bije, tuče”, pa ispravno “ispod brda”, gorice, kao „tvrđava varoši Podgorice“, upisan je u turski defter 1485. godine).

Nemanja je u Ribnici kršten a ne rođen, a Ribnica kao grad nikada nije postojala, što je dokazao Mihailo Dinić.[1] Ispod zidina djelimično očuvane tvrđave nema tragova starije gradnje. Zidovi uopšte nemaju temelj u zemlji, kako je fotografski pokazao Pavle Mijović.[2] On je objasnio i kako je došlo do toga da se defektni tekst koji glasi „na meste rekomem Ribnica ou hramou“ mogao shvatiti kao da je Ribnica grad a ne kraj, predio. U Žitiju Nemanjinome stoji da je cijela Dioklitija „mesto roždenija“ njegovoga! Zato Dinić veli da apelativ mesto u starijim tekstovima ima značenje manje ili veće oblasti, slično latinskome locus ili grčkome topos. I u Dukljaninovome Ljetopisu... Krajina je cijela locus.                                            

Sljedbenici Mirotočivoga nedavno su proglasili i manastir u kupljenoj kući, iz političkih pobuda, sa željom da uvjere javnost kako je taj lokalitet materijalni dokaz da je Crna Gora (Duklja, Zeta), neraskidivi dio srpske države, u kome je Stefan Nemanja, kao u svojoj „đedini“, izgradio grad. Stefan Prvovjenčani ističe da mu je otac Nemanja kršten po katoličkom običaju „u mjestu zvanom Ribnica, u hramu presvete Bogorodice“, a ne da je u hramu „rođen“, kako je do sada to mjesto tumačeno, iako je samo po sebi nelogično jer se niko ne rađa „u hramu presvete Bogorodice“.[3]                                           Analizirajući Gorički zbornik Nikona Jerusalimca i pariski rukopis Žitija sv. Simeona od Stefana Prvovenčanoga, Ljiljana Juhas je dokazala da se u pomenutoj biografiji ne pominje Nemanjino rođenje u Ribnici, već da je tu primio latinsko (katoličko) krštenje. Autorica je utvrdila da se u svijem žitijima ističe mjesto smrti, radi uspostavljanja posmrtnog kulta, a ne rođenja. U ovom tekstu ona zaključuje da se Ribnica „mora uzeti ne kao mjesto Nemanjinoga rođenja, nego kao mjesto hrama u kome je Nemanja kršten“. Do pominjanja Ribnice kao mjesta u kome se Nemanja rodio došlo je greškom prepisivača Pariskog rukopisa Nemanjinoga žitija od Prvovenčanoga, jer je slučajno preskočen jedan red, što je uobičajena srednjovjekovna greška, pa je ispalo da je Nemanja rođen u crkvi.(!)[4]                       Potpuno je jasno da Dioklitija nije Nemanjina očevina, već jedino područje njegovoga rođenja... Dokazano je da je rođen u Spužu. Najprije je vladika Vasilije Petrović u svojoj Istoriji o Černoj Gori 1754. godine zapisao da je rođen „u Zeti gdje je sada grad Spuž“, što je potvrdio srpski istoričar Pantelija Srećković koji je 1869. godine u manastiru Voljavči podno Rudnika našao crkveni zapis da je Stevan Nemanja „rodilsja vo grade Spuž“. U tekstu   Podgorica i njena okolina, dr Nikola Škerović nalazi da je “Podgorica pod raznim imenima prethodila i preživjela Duklju”. Stara rimska stanica  Birziminium bila je tamo gdje se danas vide ostaci staroga podgoričkoga grada“… Temelji starog podgoričkog grada (su) rimskog porijekla”. Nesumnjivo je, kaže, da Srbi nijesu izgradili utvrđenje na utoku Ribnice u Moraču prije Nemanjinoga rođenja“.[5] Napomenuću: novo je tumačenje da je iznad Sastavaka postojala rimska stanica H/Alata.                                                              

Ribnica kao grad koji je navodno mjesto rođenja Stefana Nemanje nije postojao. Ribnica je oblast. Ime rijeke rijetko je davano gradu. Ako je rođen u Spužu, najvjerovatnije je da je, pretpostavlja R. Rotković, u katoličkom obredu kršten u Martinićkoj gradini, koja je Lontodokla.[6]                                                                                   P. A. Rovinski primjećuje da je naziv Podgorica možda postojao i u Nemanjino doba, ali da njegov biograf nije znao naziv mjesta, nego je ime rijeke uzeo za lokalitet.[7]                                                          Podgorica, znači, nije rodno mjesto Stevana Nemanje.