Jedan pogled na (ne)radnu nedjelju
Slobodu rada niko ne može ograničiti, pa ni u dane nedjelje, što bi sputalo pravo na razvoj, ekonomsko i socijalno blagostanje ljudi, ali i biodiverzitet u cjelini
Cjelokupna ljudska evolucija na kojoj počiva današnji Homo sapiens, proizvod je ljudskog rada nastalog u procesima misaone djelatnosti i tvorevina njegovih ruku kojima je obezbjeđivao sredstva za život. Ti evolucioni procesi bili su borba protiv straha od posljedica siromaštva, borba za ljudsko zdravlje, djelatnost za unapređenje nauke, kulture i umjetnosti, čime savremeni čovjek postaje Homo poeticus.
Rad je izvor ekonomskog, privrednog i socijalnog bogatstva, izvor života, pogled u daleku budućnost i vjekove kojima će čovjek ojačati svoju mudrost na temelju ljudskog iskustva.
Rad je stvorio čovjeka. U radu su svi izvori i potencijali za ljudski napredak.
Pravo na rad
Pravo na rad i sloboda rada temeljna su subjektivna i društvena prava savremenog međunarodnog poretka, koji počiva na substancijalnim tokovima multikulturalnosti i interkulturalnosti. Još su francuski socijalutopisti (Furijer) proklamovali filozofsko-pravno načelo: Dajte mi pravo na rad, poklanjam vam vlasništvo.
Međunarodno javno pravo zajemčilo je pravo na rad i slobodu rada kao temeljne i osnovne vrline ljudskoga roda bez kojih nije moguć napredak i opstanak ne samo međunarodnog javnog poretka nego i čovječanstva kao zajednice ljudskog roda. Izvori međunarodnog prava kojim se uređuju društveno-pravni odnosi osnovom prava na rad i slobode rada su: Povelja Ujedinjenih nacija (1945), Statut međunarodnog suda (1945), Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948), Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966), Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966) - oba pakta donijela je OUN, a stupili su na snagu 10 godina kasnije - 1976. Evropska unija donijela je 1996. Povelju o socijalnim pravima (Charte sociale europeenne revisee). Sva navedena međunarodno pravna dokumenta postali su nepresušni izvor samog čovjeka kao jedinke i uzvišenog misaonog bića za unapređenje života, ali i duboki i čisti izvori nadahnuća i interpretacije (tumačenja) kojim se usavršava napredak i bogatstvo savremenog svijeta i ljudske civilizacije.
U osnovne izvore međunarodno-pravne regulacije ljudskog rada, na temeljima dostojanstva čovjekovog bića, spadaju i nezaobilazne Konvencije Međunarodne organizacije rada - ILO (MOR).
U svim navedenim međunarodno-pravnim aktima zastupljeni su termini: radnik, pravična i zadovoljavajuća plata (naknada za rad), dok je savremeni svijet u pravnoj regulaciji društvenog rada izostavio ove uzvišene termine i zamijenio ih terminima: zaposleni, odgovarajuća zarada.
Sloboda preduzetništva
Nažalost, i u crnogorskom ustavno-pravnom poretku ne postoje termini radnik i pravična zarada, pa su umjesto njih uvedeni termini zaposleni i odgovarajuća zarada (član 64 Ustava). No, Ustav Crne Gore u članu 59 jemči slobodu preduzetništva, te da se ona može ograničiti samo radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili radi bezbjednosti i odbrane Crne Gore. Isto tako, Ustavom Crne Gore u članu 62i 67 je predviđeno da svako ima pravo na rad, slobodan izbor zanimanja, zaštitu za vrijeme nezaposlenosti, kao i socijalno osiguranje zaposlenih. Naravno, i mnogo drugih ekonomskih i socijalnih prava u vezi sa pravom na rad i slobodu rada. Za rad nedjeljom radniku bi trebalo omogućiti i pravo na neki drugi slobodan dan u radnoj nedjelji kao i uvećanje naknade za rad nedjeljom.
Pravo na ograničeno radno vrijeme za implikaciju, ali i refleksije etičko-humanističke prirode: radna ili neradna nedjelja tokom sedmičnog radnog vremena, izolovano opservirano, ovo pravo ne može se posmatrati bez interakcije, međuuticaja i međuzavisnosti sa pravom na skraćivanje radnog vremena - dnevnog vremena rada. Skraćivanje dnevnog vremena rada je preduslov ljudske slobode i ono je konsekvenca napretka ljudske tehnologije i usavršavanja radnih procesa. No, od francuske buržoaske revolucije (1789) ovo pravo ostalo je izvan opservacije socijalne filozofije rada.
Vrijeme je da ,,tri osmice“ (rad, odmor i kultura), budu podvrgnute konverziji i da se dužina dnevnog rada pretoči do šest ili sedam časova.
Sloboda rada je autonomno pravo ekonomskih i privrednih subjekata koje zastupaju poslodavci i vlasnici kapitala, a na drugoj strani radnika i njihovih granskih sindikata čije organizacije štite pravo na rad i slobodu rada. Poslodavci i radnici su istinski partneri u procesu rada kao zajedničko bogatstvo ljudskog napretka i oni se nikako ne mogu posmatrati kao antagonističke sukobljene strane.
Slobodu rada niko ne može ograničiti, pa ni u dane nedjelje, što bi sputalo pravo na razvoj, ekonomsko i socijalno blagostanje ljudi, ali i biodiverzitet u cjelini. Još dominiraju gledišta kroz prizmu političkih partija i raspoloženja biračkog tijela, a koja - rerum naturam, moraju biti otklonjena iz procesa kojim se ovaj fenomen mora dublje proučiti. Prisutna je i religijska primjesa ovom društvenom fenomenu, pa se sloboda sedmičnog odmora isključivo vezuje za dan - nedjelju, što je izraz judeo-hrišćanske civilizacije. Ovo pitanje neminovno mora biti predmetom regulacije opšteg, granskih i posebnih kolektivnih ugovora o radu. To su autonomni izvori uređenja ljudskog rada, a ne jedino opšti pravni akti na temelju ius imperiuma.
Svijet neće postići svoju ravnotežu dok se ne bude okretao oko sunca rada. (K. Marks)
pobjeda.me
0 Komentara