Kalezić: Ruska agentura u Crnoj Gori sprema se da uhapsi Mila Đukanovića
emokratska Crna Gora trenutno je najveći bezbjednosni problem u toj državi, upozorava poslanik u Evropskom parlamentu Tomislav Sokol, koji tvrdi da ova politička grupacija, zbog svojih bliskih veza sa Rusijom i Srbijom, postaje remetilački faktor na crnogorskom putu ka EU.
Sa manje od desetak procenata podrške biračkog tijela, Demokrate danas kontrolišu Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo odbrane, Upravu policije i Agenciju za nacionalnu bezbjednost.
Zbog uloge u donošenju rezolucije o genocidu u Jasenovcu, ali i zbog ruskih veza koje pominje poslanik Sokol, od juna 2024. godine lider te stranke i potpredsjednik Vlade Crne Gore Aleksa Bečić u Hrvatskoj je - persona non grata.
"Dio vladajuće koalicije u Podgorici - Bečićeve Demokrate, Tomislav Sokol s pravom vidi kao ključne eksponente Rusije u Crnoj Gori. Ono što je Aleksandar Vulin u Srbiji, to je Aleksa Bečić u Crnoj Gori", kaže politički analitičar Danilo Kalezić.
Za razliku od dijela velikosrpske vladajuće većine (nekadašnji Demokratski front), koji svoju vezu sa Rusijom ostvaruje preko zvaničnog Beograda, Demokrate, tvrdi Kalezić za Vijesti.ba, kontakt sa ruskim obavještajnim i paraobavještajnim strukturama obavljaju pomoću državne Crkve Srbije.
"Među Demokratama nemate frakcije, grupe ili pojedince koji se protive direktnom uticaju Moskve, naprotiv; slična unisonost viđena je samo u autoritarnim, strogo kontrolisanim političkim sistemima ili grupacijama. To što Bečićeva stranka danas kontroliše kompletan bezbjednosni sektor očito ne smeta njenom većem koalicionom partneru, Pokretu Evropa sad (PES) premijera Milojka Spajića, čiji su poslanici, uprkos snažnom protivljenju Brisela, upravo podržali antidemokratski zakon o Ministarstvu unutrašnjih poslova i o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, koji od ministra unutrašnjih poslova pravi zloglasnog Staljinovog ministra-egzekutora Lavrentija Beriju", kaže Kalezić.
Demokratski front, kažete, vezu sa Rusijom ostvaruje preko Beograda, Demokrate pomoću državne Crkve Srbije. Zašto su ruske veze Demokrata opasnije?
KALEZIĆ:Po bezbjednost Crne Gore su, istorijski gledano, uvijek opasnije strukture pod direktnom ruskom kontrolom: Rusi, naime, mnogo uspješnije i definišu i koordiniraju svoje političke ciljeve. Pored toga, Demokrate su opasnije i zato što kontrolišu kompletan državni aparat sile.
Bečićeva stranka je, zanimljivo, godinama uspijevala da se provuče ispod radara javnosti, prije svega zato što je njena fasada izgrađena ruskim tehnikama maskiranja i manipulacije. Do promjena 2020. godine, a i kasnije, zapadne diplomate i nevladin sektor pokušavali su da od njih naprave ono što oni nisu - građansku stranku, očito ne shvatajući da je u toj podjeli Demokratskom frontu pripala uloga grubog lica, a Demokratama uloga straže i temeljnog stuba velikosrpske i proruske politike u Crnoj Gori.
Direktor Uprave policije Lazar Šćepanović tražio je da se predsjednik Višeg suda u Podgorici kazni zbog, kako je rekao, 'javno izgovorene riječi'; tokom televizijske emisije, novinaru je prijetio hapšenjem jer mu je postavio neprijatna pitanja. Razumiju li građani koliko je opasno kada 'zarobljeni um' Demokrata dobije toliku vlast i moć?
KALEZIĆ:Šćepanović je najbolji politički i civilizacijski izraz Bečićevih Demokrata. U grabežu oko podjele vlasti, Demokrate nisu slučajno zgrabile 'ministarstva sile', delegirajući tamo lica koja su karakterno, politički i ideološki izdanci neostaljinizma. Neostaljinizam ne mari za uzuse civilizovanog svijeta, za pravo, zakone, za pravila kulturnog ponašanja; oni su buldožer koji ruši sve pred sobom. Od svih prave neprijatelje i, kao apsolutni gospodari državne sile, nameću pravilo da je svako kriv dok se ne dokaže suprotno.
Neostaljinisti kojima komanduje državna Crkva Srbije Crnu Goru pokušavaju da pretvore u gulag, o čemu svjedoče atmosfera u društvu, ponašanje tužilaštva, policije, sudova, medijsko izvještavanje. Ove karikature Staljina, Berije i ostalih velikana tog mračnog doba civilizacije sprovode torturu i progon, nezamisliv u društvu kome je navodno cilj članstvo u EU.
Biznismen Aleksandar Aco Đukanović uhapšen je, kažu pravnici, pod veoma čudnim okolnostima. Govorimo li o vladavini zakona ili o političkom progonu?
KALEZIĆ:Crnogorsko društvo je odavno svjesno da se svi koji se na bilo koji način dovode u vezu sa obnovom crnogorske državne nezavisnosti 2006. godine blate, defamiraju i kriminalizuju kroz manje ili više namještane političke procese. U tom smislu, danas je teško iz pozicije pravne struke, sudske ili tužilačke prakse objasniti ponašanje države prema građaninu Acu Đukanoviću.
Decenijama unazad, i domaća i regionalna javnost zasuta je pričama o navodnom kriminalu bivše vlasti na čelu sa predsjednikom Milom Đukanovićem. Njegov je brat nesporno bogat čovjek; ipak, kako smo od silnog 'kriminala' stigli do tri puške, zbog kojih je Aco Đukanović formalno uhapšen?
KALEZIĆ:Ako konstrukcija koja se obavještajno i medijski kreira ne može da nađe uporište u realnosti, u papirima, u činjenicama i događajima, poseže se za bilo čim, pa i za starim puškama. Od nečega što je u moralnom i u krivičnom smislu benigno pravi se tužilačka, policijska, sudska, medijska akcija, koja dovodi do spektakularnog hapšenja i zatvaranja.
Ako bilo kojeg advokata-početnika pitate za identičan slučaj, s tim da se akter ne zove Aco Đukanović, odgovoriće da se za to djelo ne ide u pritvor, što jasno potvrđuje i dosadašnja sudska praksa. I brojni pravni stručnjaci, advokati, sudije, bivši tužioci saglasni su u jednom: riječ je o pravnom, tužilačkom i policijskom presedanu, koji upućuje na politički progon. Režim testira crnogorsu javnosti, koju državna sila kuva kao žabu. Tamo gdje se završava pravna i politička logika, tu počinje današnja Crna Gora.
Na koji način režim testira javnost?
KALEZIĆ:Režim ispituje dokle je javnost spremna da ćutke posmatra razaranje i kompromitovanje institucija. Od avgusta 2020. godine, sjetite se protiv koliko je ličnosti, na bilo koji način vezanih za obnovu državne nezavisnosti Crne Gore, vođena medijska hajka. Koliko njih je, prije procesuiranja, na spektakularan način uhapšeno i odvedeno u pritvor? Vodi li neko više računa o tome da je odbačena optužnica protiv manje-više svih optuženih ili da su, nakon sudskog procesa, oni iz zatvora izlazili kao slobodni ljudi?
Možda je najupečatljiviji primjer bivša direktorka Agencije za sprječavanje korupcije Jelena Perović, koja je uhapšena zbog toga što je odbila da učestvuje u kampanji protiv nekadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Ne zaboravite da je potpredsjednik Vlade i lider Demokrata Aleksa Bečić vijest o hapšenju Perović objavio sat ili dva prije nego što je tužilaštvo uopšte zatražilo njeno provođenje.
Nedavno je uhapšena i bivša ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić, ali je, usljed velikog pritiska vladajućih struktura, puštena da se brani sa slobode. Zašto na drugoj strani niko ne reaguje?
KALEZIĆ:Kampanja kriminalizacije crnogorske nezavisnosti nije počela 2020. godine, nego mnogo ranije. Aktuelna opozicija, a tadašnja vlast, usljed baražne medijske i obavještajne paljbe dominantno Beograda, kasnije i Moskve, prihvatila je odgovornost za sve za što su ih politički protivnici optuživali.
Ta politička grupacija - govorim o Demokratskoj partiji socijalista, čiji je lider bio Milo Đukanović - do danas nije u stanju da prevaziđe kompleks krivice i nametnute moralne inferiornosti u odnosu na aktuelnu marionetsku vlast, koja se prema interesima sopstvene države ponaša kolaborantski i gaulajterski. Njima taj kompleks, paradoksalno, ne nameću moralne i političke vertikale društva, nego bulumenta koju su, uz precizno definisan zadatak rušenja Crne Gore, okupile i sastavile BIA i državna Crkva Srbije. To osjećanje opoziciju drži pasivnom, pretvarajući ih u nojeve koji pred problemima glavu zabijaju u pijesak.
Velikosrpska opcija u Crnoj Gori nema taj kompleks i spremna je da brani različita krivična djela, posebno onih koji su simbol njihove politike i ideologije. Kao što danas, uprkos obilju veoma ubjedljivih dokaza i sudskih presuda proisteklih iz njenog činjenja brane Vesnu Bratić, tako su svojevremeno branili bivšeg gradonačelnika Budve Mila Božoovića, koji se, optužen za trgovinu narkoticima, nalazi u zatvoru. Bratić je branjena kao simbol velikosrpskog projekta.
Kakav simbol?
KALEZIĆ:Najekstremnijeg izdanaka velikosrpske politike u Crnoj Gori. To je, pored ostalog, Vesne Bratić dokazala kada je, u prisustvu aktuelnog i predsjednika i premijera Crne Gore, brutalno izvrijeđala predstavnike manje brojnih naroda ili kada je javno rekla da priželjkuje smrt Latinke Perović.
Na velikosrpskom političkom tržištu, cijena Vesne Bratić veoma je visoka.
Kolika je cijena otvorenog pisma ponovo uhapšene bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je Glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića optužila da se bavio švercom narkotika?
KALEZIĆ:Kao i svaki drugi građanin Crne Gore kada se nađe u sličnoj situaciji, i Vesna Medenica ima pravo da se brani - lažima. Međutim, ovo je drugo po redu pismo bivših čelnika tužilačke i sudske grane vlasti, u kojima se iznose slične optužbe na račun Glavnog specijalnog tužioca. U demokratskoj državi, Vrhovni državni tužilac saslušao bi one koji su iznijeli tako teške optužbe i na osnovu toga otvorio istragu. Nažalost, Crna Gora nije takva država.
Stepen sluđivanja i manipulacije crnogorskim građanima toliki je da više nijedna afera protiv bilo kojeg dijela režima ne proizvodi značajniji institucionalni i društveno-politički pritisak. Tome je u dobroj mjeri doprinijela i crnogorska opozicija, koja ne traži odgovornost za djelo koja se karakteriše kao organizovani kriminal u produženom trajanju.
Plaši li se opozicija Glavnog specijalnog tužioca Novića?
KALEZIĆ:Mislim da se ne plaši Novića; plaši se etiketa da brani 'svoje', što je, ponavljam, kompleks nametnut trodecenijskom kampanjom medijske i ostale defamacije i kriminalizacije prethodne vlasti. Tu opasnu kampanju je, podsjećam, još početkom devedesetih godina prošloga vijeka započela supruga Slobodana Miloševića, kasnije predsjednica JUL-a Mirjana Marković, koja je, očito prepoznavši ono što ni njena meta tada možda nije prepoznavala, u beogradskom časopisu Duga kriminalizovala tadašnjeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića. Od Mirjane Marković preko Vojislava Koštunice i Aleksandra Vučiča mijenjale su se samo etikete i optužbe; meta i stil ostali su isti.
Opozicija je i dalje plaši da se otvoreno suprotstavi brutalnoj propagandi smišljenoj u BIA i KOS-u i lansiranoj preko političkih, obavještajnih i medijskih ispostava tih službi u Podgorici. U međuvremenu, aktuelni režim je, kao najopasnije teroriste, hapasio pa pustio rektora i tri profesora univerziteta, bivšu predsjednicu Vrhovnog suda, tužioce, bišu direktorku ASK-a, biznismene...
Kako je reagovala opozicija?
KALEZIĆ:Uglavnom saopštenjima, u kojima gotovo da nisu ni spomenuti način na koji su ti ljudi uhapšeni, njihove optužnice, određivanje pritvora, činjenicu da ni jedan od navedenih slučajeva nije imao svoju pravosnažnost. Agresivne, filmske akcije javnog sramoćenja ljudi postale su obrazac ponašanja tužilaštva i policije, što izaziva zgražavanje pristojnog, civilzovanog svijeta. Pored nekoliko intelektualaca, novinara i NVO aktivista, većina u Crnoj Gori ćuti, plašeći se da ne bude okarakterisana kao pokrovitelj ili zaštitnik nečega što se naziva 'mafijom'. Istovremeno, pokrovitelj progonitelja te 'mafije' - mislim na zvanični Beograd - svoje ambasade koristi kao skladišta za kokain, o čemu piše sva regonalna štampa. No, to u Crnoj Gori nije tema.
Dritan Abazović najavljuje nova hapšenja, pominje 'superfinale'. Jesu li se Abazovićeve najave do sada ostvarivale?
KALEZIĆ:Abazović odavno djeluje kao portparol srpske obavještajne službe, pa se većina onoga što je najavio zaista i ostvarila. I nekadašnji premijer Crne Gore aktivni je učesnik i kreator političkih progona i kampanje kriminalizacije bivše vlasti. Iako Abazović više ne igra glavnu nego sporednu ulogu, iako se bori da vrati pažnju na sebe, crnogorski dio političkog spektra trebalo bi veoma ozbiljno da uzme u obzir ono što on govori i najavljuje.
Kada najavljuje 'superfinale', Abazović i slični abazovići očekuju, prizivaju, nadaju se ne procesuiranju, nego hapšenju političkih protivnika. Jer, kada govorimo o procesuiranju, govorimo o krivično-pravnom zaokruživanju nekog procesa, što Abazovića i režim ne interesuje; interesuju ih isključivo hapšenje o utamničenje bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Fotografija Đukanovića sa lisicama na rukama bila bi kruna kampanje kriminalizacije crnogorske nezavisnosti i, u simboličnoj ravni, početak rušenja nezavisne i suverene Crne Gore.
Koliko je u takvoj Crnoj Gori zaista realno Abazovićevo 'superfinale'?
KALEZIĆ:Ako Bečićeve Demokrate o tome budu odlučivale, onda je hapšenje bivšeg predsjednika Crne Gore realno. Jasan stav zapadnih partnera, onih koji razumiju što bi ta avantura mogla da proizvede, mogao bi da osujeti ovaj plan ruske agenture u Crnoj Gori.
Šta bi to hapšenje moglo da proizvede?
KALEZIĆ:Politički simboli i simbolički gestovi početak su razumijevanja i početak definisanje svakog procesa. Milo Đukanović je nesumnjivo noseći simbol veoma važnog političkog i emancipatorskog razdoblja u istoriji Crne Gore, koji je svoju realizaciju dobio kroz očuvanje mira u nemirnim vremenima, kroz obnovu državne nezavisnosti, ulazak u NATO i nedvosmisleno prozapadnu orijentaciju zemlje. Ako takav simbol na ovaj način ugrozite, devalvirate i osporite, onda se sve što je na temelju tog simbola građeno jednako ruši i kompromituje. Ako je, dakle, ličnost koja je nosila projekat obnove državne nezavisnosti zaista kriminalna, onda su i proces i produkt tog procasa kriminalani. A produkt tog procesa je nezavisna država Crna Gora.
Ako bi javnost i opozicija, koji su takođe dio istog procesa, prećutali ili blago reagovali na Abazovićevo 'superfinale', to bi značilo i njihovo i državno samoponištenje.
Crnogorcima ne bi bilo prvi put da se samoponište, zar ne?
KALEZIĆ:Oboje ćemo se, siguran sam, lako sjetiti barem tri slična primjera: jedan je ubijen, drugi protjeran, treći zatvoren. Naravno, govorim o trojici Crnogoraca koji su, svaki u svom vremenu, simbolizovali određenu crnogorsku emancipatorsku ideju: knaz Danilo, kralj Nikola i Milovan Đilas.
Vjerujem da smo kao društvo, kao nacionalna zajednica - jer ovo je dominantno pitanje nacionalnih Crnogoraca - evoluirali u odnosu na model u kojem smo se na ovakav način odnosili prema svojim državnicima i vladarima. Sa druge strane, crnogorska nacija nikada do kraja nije konstituisana. Proces koji nedostaje, a kroz koji su druge nacije prošle tokom 19. i početkom 20. vijeka, Crnogorci nikad nisu proživjeli, što je otvaralo prostor za to da dobar dio pripadnika te nacije služi tuđim interesima, da se okreće protiv sopstvene države i bude autodestruktivan. Nadam se da su i Crnogorci ipak nešto naučili iz vlastite istorije.
(Vijesti.ba)
0 Komentara