Postoje zemlje koje se nose u pasošu i one koje se nose u
srcu. Crna Gora je za mnoge upravo to – ne samo prostor, već osjećaj
pripadnosti. Dvadeset godina od 21. maja 2006. nije samo jubilej, već
podsjetnik na odluku građana da preuzmu odgovornost za svoju budućnost. Taj
datum ostaje važan, bez obzira na različita mišljenja koja i danas postoje. Crna Gora nije savršena država. Opterećena je podjelama,
političkim tenzijama i neslaganjima koja često usporavaju njen razvoj. Ipak, u vremenu kada bi jedinstvo trebalo da bude naša
najveća snaga, svjedočimo i pojavama koje zabrinjavaju. Izjave i namjere
pojedinih predsjednika opština, kao i djelovanja u nekim institucijama, pa čak
i školama, da se ne obilježi 21. maj, ne predstavljaju samo politički stav –
već pokušaj da se ospori jasno izražena volja građana. Pod uticajem ideologija koje negiraju pravo Crnoj Gori na
samostalnost, pojedinci pokušavaju da dovedu u pitanje ono što je već potvrđeno
– referendumsku odluku iz 2006. godine. Takvi pokušaji nijesu samo osporavanje
jednog datuma, već osporavanje temelja savremene države i njene hiljadugodišnje
državnosti. U demokratskom društvu postoji pravo na različito mišljenje,
ali ne i pravo da se negira volja većine građana i istorijske činjenice.
Neobilježavanje Dana nezavisnosti nije izraz slobode, već znak udaljavanja od
zajedničkih vrijednosti koje nas povezuju kao društvo. Zato 21. maj nije samo praznik – to je osjećaj. To je dan
kada se sjećamo ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo. Dan kada zastave nijesu
samo simbol, već znak zajedništva i ljubavi prema domovini. Ipak, uprkos svemu, ona je zajednički okvir života svih
njenih građana. Zato je važno da postoje datumi i vrijednosti koje nas
podsjećaju na ono što bi trebalo da je vezivno tkivo svih gradjana.. Ne zbog
politike, već zbog minimuma zajedničkog poštovanja i odgovornosti prema državi
u kojoj živimo. Crna Gora u srcu ne znači idealizovati je, već prihvatiti
njene slabosti i raditi da bude bolja. To je tiha, svakodnevna obaveza – ne
samo na praznik. Zauvijek u srcu
O Crnogorci!
O Crnogorci!
Tako vi svega što vi je najmilije
Tako vi ovoga i onoga svijeta
Tako vi duše i obraza
Tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice
Tako vi dana današnjega.
Tako vi vaše djece
Tako vi neba i mora na njinim rukama
Tako vi dana na njinome licu
Tako vi sunca u njinome glasu.
Ne budite tudja metla i lopata
Ne lizite tudje šake
Ne obijajte tudje pragove
Ne dajte se varati
Ne dajte se kupovati
Ne budite tudja sreća
Vrćite se sebi i svome.
Tako vi ljeba i vode
Tako se lako sa dušom rastajali
Tako vi zemlje u koju ćete.
Ne rezite jedan na drugoga
Ne pijte krv jedan drugome
Ne kopajte jamu jedan drugom
Ne radite za svoju pogibiju.
E vi sve ponesoše
E vi mozak popiše
E vi strv poginu
E ve iskopaše iz amina
Da vi nema ni imena ni pomena.
Pod svoje nebo
Na okup oko svojega sunca.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
0 Komentara