Nikolić: Ako se desi kriza nemamo mnogo opcija - novo zaduženje ili povećanje opšte stope PDV-a
Vrijeme je da vratimo jednu zaboravljenu riječ u naš jezik, a to je štednja. Država treba da za svoje organe uvede mjere štednje nafte i naftinih derivata, a i da preporuči građanima i privredi da racionalizuju i optimizuju potrošnju, kako bi ukupna potreba za energentima bila manja, a rezerve mogle duže da traju, ukazuje sagovornik Analitike
Kad je Siniša Bjeković izabran za Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman), ličilo je to na još jedno u nizu blijedih, birokratskih izbora vlasti. To što je uspio da bude predložen na tu funkciju i od Mila Đukanovića i od Jakova Milatovića, u nekoj bi konsolidovanoj demokratiji, pritom, moglo značiti da je riječ o profesionalcu kojeg cijene političari s različitog spektra političkog polja.
U Crnoj Gori, nažalost, to može značiti samo jedno – na cijeni su odvazda klimoglavci i ćutolozi. Zato bi Bjeković vjerovatno bio idealan izbor i za Andriju Mandića (kojem ovih dana medijsko-intelektualni anesteziolozi – hoću da vjerujem neoprezno – glancaju imidž novog Đukanovića) ili Vojislavu Šešelju, da se kojim slučajem kandidovao za predśednika (a možda i hoće, samo još malo strpljenja do promjene Zakona o državljanstvu).
Nikolić: Nestabilnost na tržištu energenata se gotovo uvijek prenesi na ostala tržišta, a i na realnu globalnu ekonomiju. U kojoj mjeri će pogoditi nacionalne ekonomije u značajnoj mjeri zavisi od stepena energetske nezavisnosti zemlje, raspoloživosti ili potreba za konkretnim energentom.
Već na prvi pogled naslućuje se odgovor na vaše pitanje, s obzirom na to da nijesmo ni proizvođači ni prerađivači nafte, da smo potpuno zavisni od uvoza, a samim tim i od kretanja na tržištu, sigurno je da dalji negativan razvoj situacije može da izazove značajne poremećaje u našoj ekonomiji.
Tu prije svega mislim na uticaj na cijene, koji može biti višestruk: bilo kao porast direktnog troška energenata koje troše domaći subjekati, bilo kroz uvoz roba i usluga čija cijena je u porastu, bilo kroz povećane cijene transporta i logistike.
U prvom redu na udaru su sektori kod kojih ovi troškovi imaju značajan udio, kao što su transport i logistika, poljoprivreda i prehrambena industrija, trgovina, a u drugom redu, indirektno turizam i gotovo svi ostali sektori.
Analitika: Ukoliko se geopolitičke tenzije na Bliskom istoku dodatno prodube, a rat u Ukrajini nastavi bez naznaka stabilizacije, kakve konkretne posljedice možemo očekivati po crnogorsku ekonomiju u srednjem roku? Koji bi sektori – energetika, transport, turizam ili trgovina – prvi i najintenzivnije osjetili ove poremećaje?
Nikolić: Scenario koji ste naveli prijeti da cijelu globalnu ekonomiju odvede u recesiju, a ako se to desi, prilično je sigurno da sličan scenario prijeti i Crnoj Gori. Globalne projekcije povećanja inflacije i smanjenja privrednog rasta su realne, čak i ako kriza potraje svega nekoliko mjeseci, pa se nekom boljem scenariju ne možemo nadati ni u Crnoj Gori.
Najizloženiji su definitivno transport i logistika, s obzirom na to da je to sektor kod kojeg je učešće cijene energenata dominantno. Uticaj na turizam je indirektan jer povećani transportni troškovi, inflacija i izgledna recesija mogu dovesti do smanjenja mobilnosti i pada tražnje za turističkim uslugama, odnosno do promjena ponašanja turista koji će manje biti spremni za put na dalje destinacije.
Trgovina takođe može biti značajno pogođena i to kroz namjanje dva smjera uticaja: preko rasta cijena uvoznih artikala i preko rasta sopstvenih troškova logistike i manipulacije robom.
Analitika: Inflatorni pritisci već značajno urušavaju kupovnu moć građana. Ako se rast cijena nastavi usljed produženih globalnih kriza, postoji li realna opasnost od dugoročnog pada životnog standarda i širenja socijalnih razlika u Crnoj Gori? Kako bi se takav scenario mogao reflektovati na domaću potrošnju i ekonomski rast?
Nikolić: Da, naravno da postoji rizik od pada standarda građana, a i od krupnijih nestabilnosti. Kontinuirana inflacija, kroz koju se obezvrjeđuje novac, dovodi do toga da građani raspolažu sa manjim realnim dohotkom, što dovodi do promjene prioriteta pri kupovini i generalno slabije potrošnje.
Za ekonomski model koji se bazira na ličnoj potrošnji, to može biti kudikamo opasnije, s obzirom na to da bi takav scenario imao direktan uticaj na fiskalnu održivost sistema, koji zbog smanjenja akciza već trpi posljedice.
Analitika: Premijer Spajić ocijenio je da je situacija „veoma ozbiljna“ i najavio moguće mjere za ublažavanje krize. U kojoj mjeri država uopšte ima prostora da interveniše kroz smanjenje akciza ili subvencije, a da pritom ne ugrozi stabilnost javnih finansija? Gdje je granica između socijalne zaštite i fiskalne održivosti? Može li kratkoročno ublažavanje udara proizvesti dugoročne fiskalne rizike?
Nikolić: Ponašanje Vlade je u ovoj situaciji bilo prilično čudno. Nakon prvobitnog odbijanja i pomisli da bi kroz zakonski dozvoljeno smanjenje akciza mogla ublažiti efekte skoka cijena nafte i naftinih derivata, oni su postojeće zakonske mogućnosti skoro u potpunosti iskoristili odjednom. Pritom je donesena jedna neselektivna mjera, koja se odražava na sve građane i siromašne i bogate, kao i cijelu privredu bez obzira na to koliko je pogođena.
Po mom mišljenju, mjera kojom bi bile smanjene akcize ciljano samo privredi ili samo onim granama privrede koje najviše pogađa i koje će vjerovatno prve podići svoje cijene, na primjer poljoprivredi i prehrambenoj industriji, imala bi znatno veće preventivno antiinflatorno dejstvo, a vjerovatno bi i manje koštala državni budžet.
Uz to, mislim da je vrijeme da vratimo jednu čini mi se zaboravljenu riječ u naš jezik, a to je štednja. Država, prije svih, treba da za svoje organe uvede mjere štednje nafte i naftinih derivata, a i da preporuči građanima i privredi da racionalizuju i optimizuju svoju potrošnju, kako bi ukupna potreba za energentima bila manja, a formirane rezerve mogle duže da traju.
Što se tiče fiskalne održivosti, jasno je da ministarstvo finansija nema puno opcija na raspolaganju, obzirom na visok nivo mandatornih troškova, što značajno smanjuje fleksibilnost u upravljanju budžetom. Već pomenuto smanjenje akcize u roku dužem od tri mjeseca je problematično, a da ne pominjem šta bi se desilo u kombinaciji sa još nekim nepovoljnim razvojem situacije, na primjer slabijom turističkom sezonom.
Ali to je rizik koga smo trebali bili svjesni još i ranije, kada je ukidanjem doprinosa za zdravstveno osiguranje i drastičnim smanjenjem doprinosa za penzijsko osiguranje, budžet preuzeo teret koji nosi teškom mukom i u redovnim uslovima, a kamoli kad se desi kriza.
Dakle, ako se desi kriza nema puno opcija, meni na pamet padaju dvije i obje su nepopularne: novo zaduženje (ako je moguće) ili povećanje opšte stope PDV-a.
Analitika: Crnogorska ekonomija u velikoj mjeri zavisi od turizma, a ljetnja sezona je ključna za prihode. U kontekstu nestabilnosti na globalnom nivou, kako procjenjujete potencijalne efekte na ovogodišnju turističku sezonu?
Nikolić: Globalna energetska kriza će neminovno dovesti do promjena u ponašanju turista. Očekujem da će, zbog povećanja transportnih troškova i opšte nesigurnosti, turisti birati bliže i sigurnije destinacije, te s tim u vezi očekujem da ćemo opet biti u prilici da najviše ugostimo turiste iz regiona, a nadam se i iz Evrope.
Ekonomska kriza će vjerovatno uticati i na manju i probraniju potrošnju, a moguće i da će se trend smanjenja broja dana boravka gostiju nastaviti. U dijelu premium turističkih destinacija, kakvih imamo nekoliko, može doći i do porasta interesovanja, s obzirom na trenutno stanje u luksuznim destinacijama na Bliskom istoku, te u tom smislu raduje najavljeno otvaranje Svetog Stefana.
Napomenuo bih da situacija na Bliskom istoku možda može biti i šansa za ulaganja, s obzirom na to da jedan dio kapitala iz luksuznih destinacija u Yalivu, koje su maltene u zoni ratnih dejstava, već traži novu lokaciju. Međutim, da li mi imamo dovoljno prostora da ponudimo i da li je to razvoj koji želimo, to je drugo pitanje, oko kojeg tek treba da se usaglasimo.
Analitika: S obzirom na to da je Crna Gora izrazito uvozno zavisna ekonomija, koliko su ovakvi globalni šokovi zapravo ogolili njene strukturne slabosti? Koje bi dugoročne ekonomske politike mogle smanjiti tu zavisnost i povećati otpornost sistema? Da li je vrijeme za zaokret ka proizvodnim i izvozno orijentisanim sektorima?
Nikolić: I ovaj šok, kao i svaki prethodni, značajno je ogolio naše strukturne slabosti. Pravo vrijeme za zaokret je bilo prije oko 35 godina, kada se, sa raspadom SFRJ raspalo i zajedničko tržište, a sa njim i crnogorska industrija.
Svaki dan poslije toga je bilo "pravo vrijeme" za zaokret, za diverzifikaciju crnogorske privrede, jačanje sektora koji bi doprinijeli supstituciji uvoza i povećanju izvoza... Nakon svih tih dana koji su prošli, drugo najbolje vrijeme za zaokret je danas.
Analitika: Da li bi aktuelna kriza mogla pospješiti sivu ekonomiju, imajući u vidu rast troškova poslovanja i pad kupovne moći? Kako država može odgovoriti na takav rizik?
Nikolić: Aktuelna kriza bi mogla pospješiti sivu ekonomiju, pa bi država morala u tom smjeru preventivno djelovati. Jer, ukoliko država, u ovim okolnostima, ne bi bila djelotvorna na polju suzbijanja sive ekonomije, legalna ekonomija i kompanije koje uredno posluju bi teško opstale.
izvor: portalanalitika
0 Komentara