Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski g.g. Mihailo, sa saradnicima i članovima Vrhovnog savjeta Crnogorske pravoslavne crkve, primio je juče u Vladičanskom dvoru na Cetinju gospođu Caroline Tissot, rezidentnu koordinatorku Ujedinjenih nacija za Crnu Goru, i gospođu Anjet Lanting, savjetnicu za ljudska prava UN-a u Crnoj Gori. Posjeta je dio kruga razgovora sa vjerskim liderima u zemlji, radi sagledavanja različitih stavova o stanju razvoja, ljudskih prava i društvene kohezije u društvu.

Gospođa Tissot, u svojstvu predstavnice generalnog sekretara UN-a, vodi rad devetnaest agencija, fondova i programa Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori, dok gospođa Lanting, savjetnica Kancelarije Visokog komesara UN-a za ljudska prava (OHCHR), prati stanje ljudskih prava i osnovnih sloboda u našoj državi.

Goste je zanimalo stanje razvoja i ljudskih prava u Crnoj Gori — tema neposredno povezana sa trećim strateškim stubom Okvira saradnje Ujedinjenih nacija i Vlade Crne Gore za period 2023–2027. godine, posvećenim društvenoj koheziji, vladavini prava i ljudskim pravima. Uporedo s tim, Okvir obuhvata i stub inkluzivnog ekonomskog razvoja i zaštite životne sredine, kao i stub razvoja ljudskog kapitala, smanjenja ranjivosti i društvene inkluzije.

Njegovo Blaženstvo upoznalo je goste sa istorijskim utemeljenjem Crnogorske pravoslavne crkve, koja od apostolskih vremena do danas nastavlja kontinuitet crkvenog života na prostoru istorijske Prevalitane, Duklje i Zete. Istaknuto je da je CPC autohtona, autokefalna i kanonska nasljednica istorijske Crnogorske pravoslavne crkve, ukinute nekanonskim okupatorskim dekretom 14. jula 1920. godine, te da su crnogorski narod i njegova Crkva, vjekovima i zajedno, gradili slobodu, nezavisnost i duhovni identitet države Crne Gore.

U razgovoru je gošćama predočeno da je stanje u Crnoj Gori veoma teško, a položaj Crnogorske pravoslavne crkve krajnje nezavidan. Za razliku od Srpske pravoslavne crkve, sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom nije potpisan Temeljni ugovor istovjetne sadržine kao sa ostalim vjerskim zajednicama, premda ustavno načelo ravnopravnosti vjerskih zajednica iz člana 14. stav 2. Ustava Crne Gore ne dopušta takav neravnopravan odnos. U državi se, mimo Ustava i zakona, pravi vještačka razlika između tzv. tradicionalnih crkava i ostalih vjerskih zajednica, iako pozitivni pravni poredak Crne Gore takvu kategoriju ne poznaje.

Ukazano je i na nejednak pristup resursima, suprotan Protokolu broj 12 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji propisuje opštu zabranu diskriminacije. Riječ je o netransparentnom i diskriminatornom korišćenju diskrecionih prava prilikom raspolaganja budžetskim sredstvima i dodjele parcela — na državnom i lokalnom nivou, kao i od strane javnih preduzeća — u korist Srpske pravoslavne crkve, na štetu CPC i drugih vjerskih zajednica.

Sudski sporovi, u kojima Crnogorska pravoslavna crkva štiti svoja zakonska i ustavna prava, neopravdano se odugovlače godinama i nijesu okončani ni u prvom stepenu, zbog čega je Crkvi onemogućeno da svoja prava ostvari i pred međunarodnim sudom dok se domaći postupci ne završe. Posebno je skrenuta pažnja na medijsku zatvorenost za djelovanje CPC — saopštenja i reagovanja naše Crkve uglavnom se ne objavljuju, a jednak obrazac uočava se i kod medija koji se samoidentifikuju kao procrnogorski, koji umjesto ravnopravnog pristupa navijački tretiraju crkvena pitanja. Pravna sredstva koja stoje na raspolaganju Crkvi krajnje su spora i neefikasna.

U razgovoru je posebno istaknuto da je načelo legaliteta ključno ne samo sa aspekta Crkve i poštovanja kanona, nego i za ostvarivanje ljudskih prava uopšte. Ukoliko država ne pokaže spremnost da se crnogorsko pravoslavno pitanje riješi u Crnoj Gori, na korist svih, i unutar institucija sistema — na ustavan i zakonit način — otvara se prostor i argumentacija da se to pitanje počne rješavati na ulici, te da neregularne grupe zloupotrijebe opravdano nezadovoljstvo i frustraciju Crnogoraca. Upravo zato Crnogorska pravoslavna crkva dosljedno insistira na rješavanju kroz institucionalne mehanizme, u duhu vladavine prava i ustavnog poretka.

Njegovo Blaženstvo izrazilo je zahvalnost što su predstavnice Ujedinjenih nacija sa punom pažnjom evidentirale sve iznesene teme i pokazale otvorenost da prihvate pisana dokumenta i činjeničnu građu koju im je Crnogorska pravoslavna crkva uručila. Gošće su istakle da su, upravo radi što objektivnijeg sagledavanja stvarnog stanja, odlučile obići većinu registrovanih vjerskih zajednica u Crnoj Gori, kako bi stekle uravnoteženu sliku.

Na Cetinju,

Dana 16.aprila 2026.godine