In memoriam – Ananije Simonović
Sa dubokim poštovanjem opraštamo se od Ananija
Simonovića – čovjeka čiji je život bio tih, nenametljiv, ali ispunjen radom,
uvjerenjem i trajnom odanošću ljudima i vrijednostima u koje je vjerovao.
Rođen 19. oktobra 1928. godine u Osrecima, u Donjoj Morači, odrastao je u
vremenu skromnosti i teškog rada, u porodici koja je dijelila sudbinu tadašnjeg
crnogorskog sela. Iz takvog okruženja ponio je osobine koje su ga obilježile do
kraja života: ozbiljnost, istrajnost, osjećaj odgovornosti i duboko poštovanje prema
čovjeku.
Njegov životni put vodio ga je kroz Moraču, Kolašin, Tuzlu, Cetinje i Beograd,
gdje je sticao obrazovanje i oblikovao široko društveno i političko iskustvo.
Veoma mlad uključio se u omladinski i politički rad poslijeratne Jugoslavije,
vjerujući da se društvo može graditi solidarnošću, radom i zajedništvom. Kao
učesnik omladinskih radnih akcija i udarnik na izgradnji pruge Šamac–Sarajevo
pripadao je generaciji koja je svoju mladost utkala u obnovu zemlje nakon rata.
Tokom dugog radnog vijeka obavljao je niz odgovornih dužnosti u Kolašinu i
Crnoj Gori. Radio je predano, bez potrebe za ličnim isticanjem, ostavljajući
iza sebe trag pouzdanog i principijelnog čovjeka. Posebno mjesto u njegovom
radu zauzima angažman u SUBNOR-u, gdje je decenijama posvećeno čuvao sjećanje
na Narodnooslobodilačku borbu i antifašističke ideale, smatrajući ih temeljem
ljudskog dostojanstva i slobode.
Pored društvenog rada, Ananije Simonović bio je iskreno vezan za svoj zavičaj i
njegovu istoriju. Kao planinar, publicista i istraživač, sa mnogo pažnje i
ljubavi bilježio je život Morače i njenih ljudi. Njegove knjige „Osreci – selo
u Donjoj Morači“ i „Jasenova i Jasenovci“ ostaju vrijedno svjedočanstvo o
jednom prostoru, vremenu i narodu, napisano sa osjećajem odgovornosti prema
prošlosti i budućim generacijama.
Za svoj rad dobio je brojna priznanja i odlikovanja, ali oni koji su ga
poznavali pamtiće ga prije svega po ljudskoj mjeri. Bio je tih i dostojanstven
čovjek, nepokolebljiv u svojim uvjerenjima, ali uvijek odmjeren, blag i otvoren
za druge. U vremenu velikih promjena ostao je dosljedan idealima pravde,
solidarnosti i antifašizma, ne tražeći priznanja za život proveden u službi
zajednice.
Odlaskom Ananija Simonovića ostaje praznina među porodicom, prijateljima, saborcima
i svima koji su ga poštovali. Ostaje i trajno sjećanje na čovjeka koji je živio
časno, mirno i uspravno, vjerujući da su poštenje, rad i ljudskost najveće
vrijednosti koje čovjek može ostaviti iza sebe.
0 Komentara