Crnogorci: Ne želimo Srpsku pravoslavnu crkvu, trebamo vlastitu!
Inicijativu crnogorske suverenističke aktivistice Jelene
Marković, kojom se želi potaknuti EU da ispunjenje pregovaračkih poglavlja o
pravosuđu i ljudskim pravima uvjetuje Crnoj Gori drukčijim rješavanjem pitanja
imovine i statusa pravoslavne crkve, prenosimo u cijelosti.
Laser isparava uvećanu prostatu bez obzira na njenu
veličinu. Stalni kateter se trajno uklanja. Vrhunska snaga i preciznost u Laser
Medu Beograd.
Inicijativa za pokretanje postupka rješavanja pravoslavnog
crkvenog pitanja u Crnoj Gori u sklopu pregovaračkih poglavlja 23 i 24 i u
skladu s univerzalnim hrišćanskim kanonima
Polazeći od ustavnog poretka Crne Gore kao nezavisne,
građanske i suverene države, Crnogorski forum upućuje zvaničnu inicijativu
Predsjedniku Crne Gore, Vladi Crne Gore i institucijama Europske unije za hitno
otvaranje i sistemsko rješavanje pravoslavnog crkvenog pitanja, prepoznajući ga
ne kao teološki ili partijski spor, već kao fundamentalno pitanje vladavine
prava, zaštite ljudskih prava i očuvanja kulturne baštine.
Trenutni status quo, pravno spornim i duboko
diskriminatornim Temeljnim ugovorom, direktno proizvodi sistemsku
diskriminaciju građana Crne Gore pravoslavne vjeroispovijesti koji se
nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, uskraćujući im elementarno ljudsko pravo
na slobodan ulazak i obavljanje vjerskih obreda u objektima koje su vjekovima
gradili njihovi preci. Ova očigledna nejednakost pred zakonom, gdje se javna
dobra i sakralna baština tretiraju kao ekskluzivno nacionalno vlasništvo Srpske
pravoslavne crkve, predstavlja grubo kršenje Europske konvencije o ljudskim
pravima i direktno koči ispunjavanje mjerila u ključnim pregovaračkim
poglavljima 23 i 24, koja se odnose na pravosuđe, temeljna prava i bezbjednost.
Crkveno-administrativne granice moraju pratiti državne i
administrativne granice
Rješenje ovog višedecenijskog problema Crnogorski forum
temelji na egzaktnim istorijskim činjenicama i neoborivim kanonskim principima
koji su ugrađeni u same temelje pravoslavne ekumene još od IV vijeka. Ključni
pravni i duhovni putokaz nalazi se u 17. kanonu Halkidonskog sabora iz 451.
godine, koji eksplicitno propisuje da crkveno-administrativne granice moraju
pratiti državne i administrativne granice. Nasuprot ovom univerzalnom pravilu
teritorijalnosti, trenutno djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori
predstavlja školski primjer etnofiletizma, jeresi osuđene na Saboru u Carigradu
1872. godine, jer se crkvena jurisdikcija nameće preko državnih granica
isključivo radi ostvarivanja političkih i nacionalnih interesa jedne etničke
grupe, u ovom slučaju srpskog naroda.
Da je princip državne teritorijalnosti jedini održivi
kanonski model, nedavno je potvrdio i takozvani makedonski scenarij, u kojem je
dugogodišnja istrajnost države i diplomatska akcija prema Vaseljenskoj
patrijaršiji rezultirala povratkom Ohridske arhiepiskopije (Makedonska crkva) u
kanonsko jedinstvo i njezinim konačnim priznanjem. Dodatno pravno utemeljenje
za reviziju crkvenog statusa leži u činjenici da je Tomos iz 1922. godine,
kojim je Carigrad blagoslovio stvaranje ujedinjene SPC u granicama Kraljevine
SHS, u kojem se spominje autokefalna Crnogorska crkva, suštinski i trajno
izgubio svoju pravnu valjanost onog trenutka kada su eparhije iz tog dokumenta
koje pripadaju Makedoniji priznate kao autokefalna crkva, čime je pravni
kontinuitet tog akta obesmišljen nakon nestanka država u čije je ime izdat.
Za formiranje jedinstvene Pravoslavne crkve u Crnoj Gori
Zbog toga Crnogorski forum predlaže Vladi Crne Gore i
europskim partnerima primjenu trostepenog modela koji se mora sprovesti kroz
institucije sistema i monitoring Europske unije. Prvi korak podrazumijeva
zakonsku restituciju, odnosno donošenje pravnih akata kojima se svi sakralni
objekti i kulturno-istorijski spomenici izgrađeni do 1. decembra 1918. godine,
kada je Crna Gora nasilno anektirana, proglašavaju državnom imovinom i
zaštićenim kulturnim dobrima, čime se baština vraća u pređašnje pravno stanje i
štiti od tekuće nelegalne građevinske devastacije i mijenjanja autentične
crnogorske arhitekture.
Drugi korak je institucionalni i podrazumijeva formiranje
jedinstvene Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja bi zakonski izgubila bilo
kakav nacionalni ili etnički predznak u svom nazivu, postajući teritorijalna
crkva otvorena za sve pravoslavne vjernike bez obzira na naciju, pri čemu bi
država kao vlasnik dala te objekte na korištenje i upravljanje jedinstvenoj
crkvenoj strukturi. Treći korak je diplomatsko-kanonski, gdje Vlada Crne Gore,
koristeći istorijske presedane Ukrajine i Sjeverne Makedonije, upućuje zvanični
apel Vaseljenskoj patrijaršiji u Konstantinopolju, ukazujući na istorijsku
autokefalnost Crnogorske mitropolije prije 1918. godine i zahtijevajući
usklađivanje crkvenih granica s granicama nezavisne države koja je članica
NATO-a i prva predvodnica u procesu eurointegracija.
Treba vratiti sakralnu imovinu u vlasništvo države i
ostvariti Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori u kojoj će i Crnogorci i Srbi i ostali
imati jednaka prava na slobodu vjeroispovijedi
Crnogorski forum ovim želi naglasiti da se trajna
stabilnost, društvena kohezija i vladavina prava u Crnoj Gori ne mogu postići
guranjem identitetskih i imovinskih problema pod tepih niti provođenjem
oportunističkih politika koje toleriraju stranu agresivnu propagandu. Nikako se
ne smije zaboraviti istorijska činjenica da su Crna Gora i Crnogorska
mitropolija 1918. godine okupirane i nasilno anektirane od strane Srbije, što
predstavlja jedan od ključnih razloga da se povrati autokefalna pravoslavna
crkva u Crnoj Gori i da Crna Gora bude potpuno pravno nezavisna.
Europska unija mora prepoznati da pitanje crkvene imovine i vjerskih prava u Crnoj Gori nije teološka rasprava, već prvorazredno pitanje diskriminacije većinskog crnogorskog naroda i zaštite kulturnog nasljeđa unutar europskog pravnog prostora. Vraćanjem sakralne imovine u vlasništvo države i insistiranjem na kanonskom principu teritorijalnosti, Crna Gora ne zakida prava nijednom svom građaninu, već naprotiv, eliminira etnofiletizam i stvara inkluzivnu Pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori u kojoj će i Crnogorci i Srbi imati jednaka prava na slobodu vjeroispovijedi. Upravo se ovim rješenjem stabilizira i trajno osigurava mir i stabilnost Crne Gore, kao i stabilnost Balkana, dok se državi konačno vraća puni suverenitet nad njezinom teritorijom i istorijskim nasljeđem kao conditio sine qua non njezina punopravnog članstva u porodici prosvijećenih europskih naroda.
cronika.hr
0 Komentara