INSTITUCIONALNI HIBRIDNI NAPAD NA CRNU GORU: OD SVRSTAVANJA UZ SPC DO REVIZIJE ISTORIJE, ĆUTANJA TUŽILAŠTVA I KAPITULACIJE OPOZICIJE
Događaji
kojima svjedočimo nisu zbir izolovanih incidenata ili političkih nesmotrenosti,
već razrađen i duboko osmišljen projekat preoblikovanja državnog i
identitetskog bića Crne Gore. Kroz zloupotrebu državnih resursa, najviših
javnih funkcija, istorijskog revizionizma, svesrdnu pasivnost nadležnih organa
i potpunu anemičnost opozicije, na sceni je pokušaj da se suverena, građanska i
evroatlantska Crna Gora postepeno prevede u ljušturu bez sopstvenog identiteta
i svede na geografsku periferiju tuđih nacionalnih projekata.
Proces
se ne odvija van institucija, već direktno kroz njih.
1.
PREDSJEDNIK DRŽAVE I SUSPENZIJA SEKULARIZMA
Početak
ove prakse ogleda se u postupcima samog predsjednika države Jakova Milatovića.
Dajući na zvaničnoj proslavi bitke na Vučijem dolu riječ mitropolitu
Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikiju, predsjednik države je javno
demonstrirao institucionalnu podređenost.
Ovim
činom Crkva Srbije (SPC) ne tretira se kao jedna od ravnopravnih vjerskih
zajednica u sekularnoj državi, već joj se praktično daje status neslužbene
državotvorne crkve.
Isti
model selektivnog pristupa vidi se i u spoljnoj politici: dok se problematizuje
prisustvo crnogorskog diplomatskog predstavnika na obilježavanju operacije
"Oluja" u Hrvatskoj (pri čemu se zanemaruje činjenica da se radilo o
odbrani teritorijalnog integriteta od agresije beogradskog režima devedesetih),
zvanične i oštre reakcije na direktne uvrede i negiranje crnogorske nacije koje
dolaze iz Srbije redovno izostaju.
2.
PORUKE IZ MRKONJIĆ GRADA I BRUTALNO FALSIFIKOVANJE ISTORIJE
Razmjere
ovog projekta postaju potpuno jasne kada se posmatraju poruke sa skupova iz
regiona i sa samog terena u Crnoj Gori:
Poruke
Aleksandra Vučića i Milana Kneževića: Na skupu u Mrkonjić Gradu, predsjednik
Srbije Aleksandar Vučić šalje oštre i podrugljive poruke prema Crnoj Gori i
njenim institucijama, redovno pominjući "srpski narod" na način koji
svjesno briše i negira postojanje crnogorskog naroda i drugih zajednica u
državi. U tome mu sekundira Milan Knežević, koji zapaljivom i nacionalističkom
retorikom podiže tenzije i služi kao instrument za političku destabilizaciju.
Falsifikovanje
na Vučijem dolu: Dolazak beogradskog patrijarha Porfirija na Vučiji do i izjave
da je tu pobjedu izvojevala "srpska vojska", uz prisustvo i
prećutkivanje predsjednika Skupštine Andrije Mandića i predsjednika opštine
Nikšić Marka Kovačevića — predstavljaju brutalan istorijski falsifikat.
Zloupotreba
Fundine i Kuča: Isti scenario ponovljen je stavljanjem obilježavanja 150 godina
Bitke na Fundini pod pokroviteljstvom Skupštine Crne Gore, u organizaciji
Srpskog nacionalnog savjeta. Time se državni resursi i parlamentarni autoritet
direktno stavljaju u službu preoblikovanja suverene crnogorske istorije u
lokalni rukavac srbijanskog nacionalnog narativa.
3.
HISTORIJSKE ČINJENICE KOJE RAZOBLIČAVAJU PODVALE
Da
bi se razumjela dubina ove podvale, dovoljno je pogledati neoborive istorijske
fakte iz 1876. godine:
BITKA
CRNOGORSKE VOJSKE NA FUNDINI (14. avgust 1876): Bitku na Fundini izvojevala je
isključivo Crnogorska vojska pod neposrednom komandom crnogorskih vojvoda Ilije
Plamenca i Marka Miljanova Popovića. Oko 5.000 crnogorskih boraca (sastavljenih
od brigada Kuča, Pipera, Bratonožića, Vasojevića i okolnih plemena u sklopu
komandnog sistema sa Cetinja) potpuno je razbilo otomansku armiju Mahmud-paše
od preko 20.000 vojnika, nanijevši joj poraz od preko 4.000 poginulih. Nikakva
"srpska vojska" tu nije postojala niti učestvovala.
BITKA
NA VUČIJEM DOLU (28. jul 1876): Bitku na Vučijem dolu vodila je Crnogorska
vojska pod vrhovnom komandom knjaza Nikole I Petrovića. Hercegovci koji su u
njoj učestvovali bili su stavljene pod direktnu operativnu komandu
crnogorskih komandanata (poput vojvode Peka Pavlovića), a ne posebna ili tuđa
vojska.
ŠTA
SE ZA TO VRIJEME DEŠAVALO U SRBIJI? Dok je Crnogorska vojska 1876. godine
nizala blistave pobjede na Fundini i Vučijem dolu, Kneževina Srbija je pod
komandom generala Mihaila Černjajeva u Prvom srpsko-turskom ratu doživljavala
seriju teških poraza (bitke kod Adrovca i katastrofalan poraz kod Đunisa u
oktobru 1876). Srbija je od potpunog vojnog sloma i ulaska Turaka u Beograd
sačuvana samo zahvaljujući ultimatumu ruskog cara Aleksandara II i
potpisivanjem Carigradskom mira u februaru 1877. godine, kojim je morala
prihvatiti predratno stanje (status quo) bez ikakvih teritorijalnih proširenja.
4.
ETNO-FEDERATIZACIJA I DVOSTRUKI ARŠINI: OD VRANEŠA DO ĐELJOŠAJA
Dok
se istorija prekraja u Skupštini i na istorijskim ratištima, na terenu se
odvija tiha etno-participacija i fragmentacija državne teritorije, pri čemu se
stiče utisak da zvanične institucije potpuno ignorišu gaženje Ustava i zakona.
Slučaj
Vraneš u Pljevljima, predsjednik opštine Pljevlja Dario Vraneš u
kontinuitetu sprovodi politiku negiranja državnih simbola, negiranja praznika i
otvorenog podređivanja opštine interesima i narativima druge države. Uprkos
brojnim krivičnim prijavama koje su protiv njega podnošene zbog povrede ugleda
države, nepoštovanja Ustava i izazivanja nacionalne netrpeljivosti, Osnovno i
Više državno tužilaštvo te prijave uporno odbacuju ili drže u ladicama.
Izjave
Nika Đeljošaja i manifestacije u Gusinju:
Na
drugoj strani političkog spektra imamo potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja
koji javno i otvoreno poručuje da je Ulcinj "albanski grad", dok se
na svečanostima u Gusinju ističu isključivo albanske zastave bez ijednog
zvaničnog simbola države Crne Gore u kojoj se ta opština nalazi. Na taj način
šalje se opasna poruka da su pojedine opštine eklatantno "nacionalne
teritorije" u kojima državni suverenitet i Ustav Crne Gore ne važe.
Ovakav
obrazac dovodi do opasne etno-feudalizacije države: svako uzima svoj
"dio" teritorije i resursa, dok se državna cjelina i građanski
koncept lome pred očima javnosti.
5.
KAPITULACIJA PRAVOSUĐA I SPOMENIK PAVLU ĐURIŠIĆU
Najteža
i najopasnija karika u ovom lancu jeste sistematsko ćutanje Vrhovnog državnog
tužilaštva (VDT), Tužilačkog i Sudskog savjeta.
Iako
je Crna Gora izložena otvorenom hibridnom i identitetskom napadu, pravosudni
sistem pokazuje potpunu paralizu i povlačenje pred vjersko-nacionalističkim
pritiscima:
Slučaj
spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću je najdrastičniji primjer pravosudne
kapitulacije jeste opstrukcija i otezanje postupka u vezi sa podizanjem
spomenika četničkom komandantu i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem
Zaostru kod Berana. Osnovni sud u Beranama i mjesno tužilaštvo godinama
prebacuju i "igraju se" s tim predmetom bez ikakvog pravnosnažnog
epiloga ili uklanjanja spomenika. Uprkos upozorenjima i saznanjima, ni Sudski
ni Tužilački savjet nisu reagovali protiv odgovornih sudija i tužilaca.
Selektivna
pravda: Odbacivanjem krivičnih prijava protiv funkcionera poput Vraneša i
ignorisanjem otvoreno secesionističkih i istorijsko-revizionističkih kretanja,
tužilaštvo šalje poruku da se zakon ne primjenjuje jednako na sve i da
institucije poklekuju pod uticajem Crkve Srbije.
6.
SVOJEVOLJNA ANEMIJA OPOZICIJE, IDENTITETSKI INŽENJERING I MEĐUNARODNO ĆUTANJE
Postavlja
se ključno pitanje: zašto je odgovor na ove udare tako slab i zašto izostaje
adekvatna reakcija opozicije i međunarodne zajednice?
Udobnost
fotelja umjesto uličnog i parlamentarnog otpora
Zvanična
opozicija, na čelu sa DPS-om i njegovim liderom Danijelom Živkovićem, pokazuje
potpunu nesposobnost ili nedostatak političke volje da ponudi snažan,
artikulisan i radikalan odgovor. Umjesto napuštanja parlamentarnih fotelja,
organizovanja uličnih protesta, blokada ili otvaranja borbe u samoj
skupštinskoj sali koja bi alarmirala domaću i međunarodnu javnost, opozicija se
drži mlakih saopštenja. Taj nedostatak liderske snage i znanja suštinski
amortizuje i pacifikuje opravdani revolt građana, dajući vlasti širok prostor
za djelovanje.
Podvala
"apstraktnog građanizma" i urušavanje identiteta
Dodatni
problem leži u površnoj i pogrešnoj teorijskoj postavci opozicionih prvaka koji
konstantno ponavljaju bljedunjavu frazu o "građanskoj državi", ne
shvatajući suštinu:
Ustavna
greška: Uklanjanjem odredbe iz preambule Ustava da je Crna Gora "država
crnogorskog naroda i drugih naroda koji u njoj žive", stvoren je
apstraktni model. U svijetu ne postoji "država Građana", već država
naroda čije je uređenje građansko, gdje su svi građani jednaki pred
Ustavom i zakonom, ali država nosi identitetsku, istorijsku i kulturnu
supstancu svog matičnog, crnogorskog naroda.
Ugroženost
većinskog naroda: Ovakav model najviše je pogodio upravo većinski crnogorski
narod. Dok se manjinski narodi (među kojima i srpski kroz Srpski nacionalni
savjet) finansiraju iz budžeta za zaštitu i afirmaciju svog identiteta,
pri čemu se ta sredstva nerijetko koriste za etničko parcelisanje i
razgradnju države, crnogorski narod nema niti svoj nacionalni savjet niti
sistemsku podršku iz budžeta. Crnogorski identitet i kultura ostavljeni su bez
zaštite, dok se njegova istorija, bitke i baština otimaju i prevode u
srbijanski narativ, bez ikakvog institucionalnog odgovora opozicije.
Ćutanje
EU, NATO-a i OEBS-a
Međunarodna
zajednica (EU, NATO, OEBS) javno posmatra ova dešavanja bez oštrih upozorenja,
fokusirajući se primarno na formalne kriterijume i IBAR, ignorišući dubinske
bezbjednosne i identitetske distorzije.
Primjer
bezbjednosnog slijepog mrlja: Najočigledniji primjer ove pasivnosti jeste
incident na aerodromu u Tivtu, kada je povodom regionalnog samita stigla grupa
od oko 90 bezbjednosno-interesantnih i kriminogenih lica iz Srbije kako bi
pružio podršku Aleksandru Vučiću. Uprkos javnom skandalu i otvorenom miješanju
zvaničnog Beograda u unutrašnje stvari druge države, reakcija iz Brisela i NATO
partnera je izostala.
ZAHTJEV
ZA URGETNOM REAKCIJOM MEĐUNARODNIH PARTNERA
Imajući
u vidu dubinu hibridnog napada, institucionalnu blokadu i pokušaj trajne destabilizacije
Crne Gore sa ciljem prekidanja njenog evropskog puta, zahtijeva se hitno i
najoštrije reagovanje Evropske unije, NATO alijanse i OEBS-a.
Javno
upozorenje zvaničnom Beogradu da prekine s direktnim miješanjem u unutrašnje
stvari, izborni proces, bezbjednosni sektor i istorijsko-identitetsko biće Crne
Gore.
Monitorisanje
rada pravosuđa (VDT, Tužilačkog i Sudskog savjeta) zbog nepostupanja i
opstrukcije u predmetima koji se tiču podrivanja Ustavnog poretka, veličanja
ratnih zločinaca (slučaj spomenika Pavlu Đurišiću) i nepoštovanja državnih
simbola.
Zaštita
suvereniteta i evroatlantskog puta Crne Gore kroz konkretneg diplomatske
mehanizme, prije nego što etnička feudalizacija, istorijski falsifikati i
opoziciona pasivnost u potpunosti parališu države institucije.
Crnogorski
forum
6.
08. 2026.g
0 Komentara