„Višedecenijske podjele među pravoslavnim vjernicima zahtijevaju pravedno i kanonski utemeljeno rješenje“
Crnogorski forum saopštio je da pokreće ponovo inicijativu za, kako su naveli, obnavljanje autokefalnosti Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori.
Saopštenje Crnogorskog foruma prenosimo u cjelosti:
Višedecenijske podjele među pravoslavnim vjernicima u Crnoj Gori i neprestano uplitanje vanjskih političkih i crkvenih centara moći u unutrašnja pitanja naše države zahtijevaju konačno, pravedno i kanonski utemeljeno rješenje. Crna Gora, kao suverena i nezavisna država, ima puni istorijski, pravni i moralni osnov da riješi status pravoslavne crkve na svojoj teritoriji.
Zbog toga ponovo upućujemo jasan poziv nosiocima državne vlasti, premijeru Milojku Spajiću i predsjedniku Jakovu Milatoviću, da pokrenu zvanične korake ka povraćaju autokefalnosti crkve u Crnoj Gori.
1. Istorijske činjenice, nasilno gašenje 1918. i pravna nevalidnost Tomosa iz 1922. godine
Autokefalna Crnogorska crkva postojala je vjekovima i bila je neraskidivi dio identiteta, državnosti i slobode Crne Gore. Njeno autonomno i autokefalno funkcionisanje bilo je priznato u sintagmatima i zvanično prihvaćeno od strane svih autokefalnih pravoslavnih crkava tog vremena, Carigradske, Ruske, Jerusalimske, Aleksandrijske, Antiohijske i drugih. Istorijski je podatak da je sama Srpska pravoslavna crkva autokefalnost stekla tek 1879. godine, u vrijeme kada je Crnogorska crkva već vjekovima imala autokefalnist i praktikovala svoju potpunu samostalnost.
Ova autokefalnost nije nestala nikakvim kanonskim putem, već je ukinuta političkim dekretom kralja Aleksandra Karađorđevića nakon 1918. godine, kada je crkvena struktura u Crnoj Gori nasilno pripojena novostvorenoj SPC. Naknadni tomos Vaseljenske patrijaršije iz 1922. godine bio je rezultat političkih pritisaka i transakcije u iznosu od 1.500.000 zlatnih franaka. Međutim, u samom tom dokumentu na dva mjesta izričito je upisana Autokefalna Crnogorska crkva, čime je ostao trajan pisani trag i potvrda njene istorijske samostalnosti.
Danas je taj Tomos iz 1922. godine pravno i kanonski potpuno van snage i nevažeći, jer Beogradska patrijaršija direktno krši temeljne kanone pravoslavlja, a posebno 28. kanon IV Ekumenskog (Halkidonskog) sabora, kojim je utvrđeno osnovno pravilo da crkvene granice moraju slijediti i pratiti granice države.
Gubitak kanonskog osnova usljed nestanka države: Tomos iz 1922. godine izdat je isključivo za novostvorenu državnu tvorevinu (Kraljevinu SHS). Kako je ta država nestala, a na njenom prostoru danas postoji sedam samostalnih i međunarodno priznatih država, Beogradska patrijaršija nema nikakav kanonski ni pravni osnov da djeluje izvan granica Republike Srbije. Odbijanjem da poštuje državne granice obnovljene i nezavisne Crne Gore, Beogradska crkva direktno gazi odluke IV Ekumenskog sabora.
Priznanje autokefalnosti Makedonske crkve: Činom davanja autokefalnosti Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, Vaseljenska patrijaršija je eparhije koje su 1922. godine ušle u sastav SPC vratila njihovoj matičnoj crkvi u nezavisnoj državi, čime je cjelokupna konstrukcija i administrativni obuhvat Tomosa iz 1922. godine već trajno obezvrijeđen i van snage.
2. Dosljedna primjena kanona, ustavno utemeljenje i osuda etnofiletizma
Nacionalno prebrojavanje u hramovima i stavljanje bilo kog nacionalnog prefiksa ispred vjere direktno je u suprotnosti sa odlukama Velikog carigradskog sabora iz 1872. godine, kojim je etnofiletizam zvanično osuđen kao jeres, što je još jedno kanonsko pravilo koje Beogradska patrijaršija sistematski krši djelujući u Crnoj Gori.
Važno je naglasiti da je sama autokefalna Crnogorska crkva dosljedno poštovala ove kanonske odluke. Dok državu Crnu Goru, kao svetovnu vlast, crkveni kanoni nisu pravno obavezivali, sama crkva je u svom Ustavu Svetog sinoda u Knjaževini Crnoj Gori iz 1904. godine definisala sebe na teritorijalnom principu, što jasno potvrđuju uvodni članovi:
Član 1.
„Avtokefalna pravoslavna Mitropolija u Knjaževini Crnoj Gori, kao član jedne svete katoličanske i apostolske crkve, kojoj je pastirenačelnik i glava Gospod i Bog naš Isus Hristos, čuva i održava jedinstvo u dogmatima i kanoničkim ustanovama sa svima drugima pravoslavnima avtokefalnim crkvama, i ovo će jedinstvo ona čuvati i održavati dovijeka.“
Član 2.
„Avtokefalnu pravoslavnu Mitropoliju u Crnoj Gori sastavljaju: 1) Cetinska arhiepiskopija… 2) Zahumsko-rasijska eparhija…“
Iz ovih ustavnih odredbi jasno se vidi da je crkva funkcionisala kao Pravoslavna crkva u Crnoj Gori za sve njene građane, obezbjeđujući kanonski poredak zasnovan na teritorijalnom, a ne na etničkom principu.
Jedino kanonski ispravno rješenje i danas jeste organizacija crkve na tom istom teritorijalnom principu. Obnovljena autokefalna crkva pod nazivom Pravoslavna Crkva u Crnoj Gori garantuje da hramovi i manastiri budu otvoreni za sve pravoslavne vjernike u državi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, čime se prekida praksa korištenja crkve kao oruđa za etničke i političke podjele.
3. Pravni okvir, poništenje Temeljnog ugovora i vraćanje imovine državi
Nezakonito upisivanje i prenos sakralne baštine na pravna lica sa sjedištem van Crne Gore mora se poništiti i vratiti u legalne i ustavne okvire:
Donošenje novog Zakona o vjerskim zajednicama: Neophodno je usvojiti novi Zakon o vjerskim zajednicama koji će biti usklađen sa ranijim zakonskim rješenjem na koje je već dato pozitivno mišljenje Venecijanske komisije. Budući da važeći zakon nije bio upućen na ocjenu i mišljenje Savjetu Evrope i Venecijanskoj komisiji, novi prijedlog zakona mora se zvanično uputiti ovim međunarodnim tijelima na provjeru i potvrdu usklađenosti sa evropskim standardima.
Poništenje Temeljnog ugovora: Sporazumi koji su usvojeni bez adekvatne pravne verifikacije i koji štetno utiču na suverenitet i imovinska prava države moraju se staviti van snage.
Vraćanje imovine u vlasništvo države: Sva istorijska crkvena imovina, manastiri i crkve koje su vjekovima gradili crnogorski narod, plemena i vladari iz dinastije Petrović-Njegoš, mora se vratiti u vlasništvo države Crne Gore.
Predavanje na korišćenje: Država bi potom tu imovinu stavila na raspolaganje jedinstvenoj, obnovljenoj autokefalnoj Pravoslavnoj Crkvi u Crnoj Gori.
4. Objedinjavanje sveštenstva i uloga Vaseljenske patrijaršije
Obnova autokefalnosti ne smije biti proces razdora, već proces pomirenja pravoslavnog naroda u Crnoj Gori:
Inkluzivni Sveti sinod i Sabor: Sveštenstvo obije postojeće strukture koje prihvata Ustav i kanonsko uređenje nezavisne i autokefalne crkve u Crnoj Gori ušlo bi u sastav jedinstvene crkvene organizacije.
Obraćanje Vaseljenskoj patrijaršiji i poštovanje Ekumenskih sabora: Budući da je Crna Gora obnovila svoju državnu nezavisnost, postoje svi formalni, istorijski i kanonski uslovi, u potpunom skladu sa odlukama Ekumenskih sabora, da država i crkveni predstavnici upute zvaničan zahtjev Vaseljenskoj patrijaršiji za donošenje akta kojim će se povratiti autokefalnost Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori.
Foto: Crnogorski forum
0 Komentara