Velizar Radonjić
Čaj od nane
Sjećate li se kada ste posljednji put čuli ili ispričali novi vic. Ne sjećate se. Bilo je davno. Niko više ne priča ni stare viceve, pa smo i njih zaboravili. Živimo život bez viceva, a život bez viceva i nije neki život. Nije ni tužan ni smiješan. Čaj od nane.
U čemu je onda vic, razmišljam glasno. Prvo, znamo li mi šta je vic? Vic je poput sevdalinke. Pitali malog Muju šta je sevdalinka? Sevdalinka je ono kad Babo pjeva i plače u isto vrijeme, odgovara on. Tako je i sa vicevima. Vic je ono kad se Babo glasno smije a najradije bi zaplakao ili opsovao, odgovorio bi mali Mujica.
Možda je vic u tome što naša stvarnost nije vic. Naša stvarnost ne može da stane ni u jedan vic. Ne može ni da se opjeva pa da o njoj guslamo nekoliko narednih vjekova. Zato nema viceva. Sve je istina, a istina se ne priča. Em je sramota pričati istinu, em u nju više niko ne vjeruje.
Uželio sam se dobrih viceva, zato bih da provjerim može li bar nešto od ovoliko naših istina da se pretoči u vic. Bilo što.
Ispred zgrade sam sreo Bakicu iz susjednog ulaza. Nervozna je, ljuta, iz očiju joj sijevaju munje. Jedna glava a devet jezika. Poliglota. Psuje na svim jezicima. Daleko bilo, kao da je za skupštinskom govornicom. Žali se da su joj šinteri odveli kučiće. Prijavile je komšije… Mnogo laju. Kučići a ne komšije. Sad se iz njenog stana ne čuje lavež. Čuje se samo tišina. I buka od komšija. Komšije prate sjednice Parlamenta, a to što se čuje u Parlamentu njeni kučići nikad ni s maslom ne bi polizali. Zato Bakica moli šintere da joj vrate kučiće, pa neka uzmu parlamentarce. Odbili su je, psuje Bakica. Nemaju toliko mjesta u azilu i ne primaju jedinke zaražene imunitetom.
Pozdravio sam se sa Bakicom i idem dalje. Ispred apoteke sretoh starog druga. Bio je kod doktora da se ispovijedi pa ide u apoteku da kupi pričes’ i naforu. Da se pričesti. Iz pristojnosti, i ako znam odgovor, pitam ga gdje će? U menzu kaže on. Da podigne trebovanje. Najveći dio jelovnika sastavlja od onoga što kupi u apoteci i najviše novca potroši na apoteke. Konstatuje: apoteka je skupa menza. Zbog toga je u velikoj dilemi. Doktori ga savjetuju da ljekove ne pije na prazan stomak. Isto zbore i u apoteci. A njemu, kad izađe iz apoteke, od penzije ostane samo – prazan stomak.
Zato je u dilemi. Ljekove mora da kupi – zdravlje nema cijenu. To zbore i doktori i Vlast. Zdravlje nema cijenu. Ono što nema cijenu nema ni vrijednost, jedino ljekovi koštaju. Slične poruke šalju i proizvođači hrane. Zbore da je hrana lijek i da zdravlje ulazi na usta, ali niko da ga nauči kako da konzumira zdravlje. Ako je hrana lijek, smije li da se konzumira na prazan stomak. Prije nego sam uspio da mu odgovorim uputio se niz ulicu psujući i apoteke i proizvođače zdravlja.
Tragam dalje. Snimam šta se dešava oko mene i što više snimam sve više osjećam da mi nešto fali. Nešto ne štima. Koliko god da sam čuo psovki niko ne psuje ni Vladu, ni ministre, ni institucije. A svi psuju. Psuju iz punih usta. Psuju apoteke, doktore, komšije, trgovačke lance, psuju benzinske pumpe… ali to nijesu institucije. Vladu i ministre niko ne psuje. Nema ni viceva na njihov račun. Čudno…. Baš čudno… Nekad je bilo obrnuto.
Nema tu ništa čudno, objašnjava mi čiča koji svakoga jutra prošeta do kioska sa novinama. Čeka da objave onu čitulju na prvoj strani. Nema tu ništa čudno, kaže čiča, ministri i poslanici uživaju imunitet. Ne smiješ da ih pomeneš ni po imenu ni po prezimenu. Mnogo su osjetljivi. Lizijerni su ko gola demidžana. Kad god ih neko pomene oni se žale da su im ugroženi i život i tijelo. Pogotovo tijelo. Ugled i čast ne pominju. Ne računa im se.
To je, objašnjava čiča, razlog što nema ni psovki ni viceva na njihov i na račun njihovog života i tijela. Štiti ih imunitet. Zato im pominju samo roditelje i roditelje od roditelja.
Šta ćemo sa međedima, pitam ja. I oni uživaju imunitet i prave štetu.
Međedi nijesu problem, odgovara čiča. Ni jedan međed ne može napraviti toliko štete koliko može jedan ministar ili poslanik.
Znači, u tome je vic. To je to.
Zato nema viceva.
Međede štiti imunitet i nema šale na njihov račun.
(montenegrina.net)
0 Komentara