Pismo podgoričke đevojčice: Dobrodošlica prvim palmama
Pismo podgoričke đevojčice: Dobrodošlica prvim palmama
Drage palme,
Jednog dana na televiziji sam vas iznenada viđela. Rekoše da ste posađene kao prve palme u našem gradu. Jedan od prilaznih puteva ka gradu dobio je ime po vama – bulevar palmi.
Divila sam vam se na TV-ekranu. Ali, još više sam bila ushićena kada sam vas viđela u stvarnosti. Sa obje strane širokog puta bili su dugi redovi upravo vas – palmi: vitkih, kao izvajanih put neba, sa gospodskim likom, izduženim vratom koji odaje ranjivost i plemenitost, lahkim, lahorastim i prozračnim tijelom koje se skoro gubi u mediteranski osunčanom i plavom horizontu... Vrlo ste slične jedna drugoj. Ipak, svaka od vas ima nešto svoje neponovljivo, što se teško može objasniti, neku svoju posebnu veličanstvenu ljepotu, svoj specifičan šarm, svoju jedinstvenu zračeću radost. Zato sam odlučila da napišem pismo upravo vama palmama, mojim novim velikim drugaricama i sugrađankama!
Drage palme, dobrodošle u naš, a sada i vaš, grad. Ljudi koji su putovali, kažu da niđe kao nad Podgoricom nebo nije tako plavo, niti je neđe drugo sunčeva svjetlost tako prozirna, čista i kristalno jasna. Zato ste došle na pravo mjesto, tamo đe prirodno i pripadate.
Podgorica je grad na pet rijeka, blizu mora, mediteransko mjesto, sa blagom i prijatnom klimom. Ali, do sada kao da smo na to bili zaboravili. Tek danas se okrećemo Sredozemlju i svemu onome što nam je priroda nesebično podarila. Viđećete, moje mile palme, u našem gradu bićete svoje na svome i prijatno ćete se ośećati. Želim vam da živite zdravo, da brzo rastete i što prije još i više ukrasite, uljepšate i oplemenite naše pejzaže i ljude. Budite sigurne, oni će vam za to biti itekako zahvalni.
Mi, podgorička đeca, mali smo upravo kao i vi sada. Od danas ćemo rasti zajedno i doprinositi i mi i vi ljepšem izgledu i boljem uređenju naše drage Podgorice. A ona će biti onakva kakvom je mi zajedno napravimo. Otvarajući vam širom vrata našeg grada, vi sami i vaš i naš bulevar palmi postajete jedna nova, najdivnija i najljepša kapija Podgorice, čiji je ključ u srcima svih dobrih i plemenitih ljudi koji žive u našem gradu ili ga pośećuju na duže ili kraće vrijeme, bez obzira koje su nacionalnosti, religije, boje kože i sa kojih strana svijeta dolazili.
Drage palme, želim da ostanete uvijek tako lijepe i divne. To znači da budete zdrave i da dugo, dugo trajete, sa našom brigom i pažnjom o vama i vašem divnom bulevaru. Za mene – najljepšem u gradu. Sve vas zajedno i svaku od vas posebno pozdravlja i voli, vaša Bojana.
Podgorica, septembar 2001. godine
0 Komentara