Politički potresi koji ovih dana tresu Francusku i Albaniju nijesu izolovani incidenti, već posljedica dugogodišnje stagnacije političkih sistema, nesposobnosti vlasti da odgovore na probleme građana i sve izraženijeg nezadovoljstva mladih. Slični procesi već gotovo dvije godine potresaju Srbiju, gdje bi predstojeći parlamentarni izbori, umjesto izlaska iz krize, mogli otvoriti novu, još ozbiljniju konfrontaciju. Njihov ishod, ali i razvoj događaja u Albaniji, neminovno će se odraziti na Crnu Goru, koju naredne godine očekuje sopstveno izborno iskušenje.

Standard

To je, u najkraćem, ocjena geopolitičkog analitičara i dopisnika ruskog Komersanta sa Balkana Genadija Sisojeva, koji u razgovoru za STANDARD upozorava da se iza naizgled različitih pobuna, od Pariza do Tirane, krije zajednički problem – političke elite koje su godinama uspijevale da održavaju vlast, ali ne i da suštinski mijenjaju na bolje društva kojima upravljaju.

Prema njegovim riječima, posebno zabrinjava činjenica da su nosioci sve radikalnijeg nezadovoljstva mladi, koji pred sobom vide sve manje mogućnosti.

„Mlade generacije ne prihvataju političku stagnaciju. Za razliku od starijih, one nemaju mnogo izbora – ili će promijeniti stanje u društvu ili će otići iz zemlje“, kaže Sisojev.

FRANCUSKA: PROTESTI KAO UVOD U POLITIČKE PROMJENE

Masovni protesti koji su proteklog vikenda zahvatili Francusku, praćeni nasilnim sukobima demonstranata i policije, za Sisojeva predstavljaju mnogo više od trenutnog socijalnog nezadovoljstva.

Na demonstracijama 17. oktobra, prema podacima francuskih vlasti, učestvovalo je oko 550.000 ljudi širom zemlje, dok organizatori navode 800.000. Protesti zbog visokih troškova života, problema u obrazovanju i nezadovoljstva politikom vlasti prerasli su u ozbiljne nerede u više francuskih gradova.

Sisojev smatra da njihov obim pokazuje da se francusko društvo suočava sa krizom koja se ne može riješiti pojedinačnim ekonomskim ili socijalnim ustupcima.

„To nije neka sporedna, spontana reakcija. To je izraz opšteg nezadovoljstva stanjem u društvu“, ocjenjuje on.

Posebnu težinu protestima daje činjenica da Francusku naredne godine očekuju predsjednički izbori, za koje Sisojev vjeruje da mogu donijeti značajne promjene na političkoj sceni.

U tom kontekstu, smatra da sadašnji bunt predstavlja svojevrsnu najavu političkog raspleta, ali i faktor koji bi mogao ubrzati promjene.

ALBANIJA: RAMINA STABILNOST PRETVORILA SE U STAGNACIJU

Dok u Francuskoj nezadovoljstvo dobija sve šire socijalne dimenzije, u Albaniji se, prema ocjeni Sisojeva, pokazuje druga strana dugotrajne političke stabilnosti.

Premijer Edi Rama prošle godine osvojio je četvrti mandat, čime je dodatno učvrstio dominaciju svoje političke strukture. Međutim, Sisojev smatra da upravo takva koncentracija vlasti, uprkos izbornim pobjedama, može postati ozbiljan izvor nezadovoljstva.

„Politički sistem Albanije je gledano spolja stabilan već gotovo 15 godina. Ali upravo ta stabilnost, ili ono što nazivamo stabilokratijom, jedan je od ključnih razloga onoga što se sada događa na ulicama Tirane“, objašnjava Sisojev.

Nezadovoljstvo se, podsjeća, počelo izražavati još ranije, tokom protesta protiv planova za izgradnju luksuznih turističkih kompleksa u zaštićenim prirodnim područjima, uključujući projekat povezan sa Džaredom Kušnerom, zetom američkog predsjednika Donalda Trampa.

Ti protesti, međutim, nijesu predstavljali ozbiljniju prijetnju vlastima sve dok se nijesu uključili studenti, čiji su zahtjevi postali znatno radikalniji.

Sisojev ukazuje da se među demonstrantima više ne govori samo o pojedinačnim odlukama vlasti, već se otvoreno zahtijeva odlazak premijera.

Za njega je to pokazatelj da problem više nije samo u pojedinim politikama Edija Rame, već u sve snažnijem otporu političkom sistemu koji, uprkos formalnoj stabilnosti, ne uspijeva da odgovori na očekivanja građana.

EVROPSKA UNIJA ZATVARALA OČI PRED KORUPCIJOM

Posebno zanimljiv dio albanske krize, prema ocjeni Sisojeva, odnosi se na politiku Evropske unije prema zemljama kandidatima.

Albanija i Crna Gora predstavljaju se kao predvodnice evropskih integracija na Zapadnom Balkanu, što njihove vlasti koriste kao jedan od najvažnijih argumenata sopstvene uspješnosti.

Međutim, Sisojev smatra da je Brisel, u želji da ubrza proširenje, pokazivao pretjeranu toleranciju prema problemima u Albaniji.

„Evropska unija je u velikoj mjeri zatvarala oči pred problemom koji je i sama više puta naglašavala – ogromnom korupcijom“, ocjenjuje Sisojev.

Prema njegovom mišljenju, iza takvog odnosa stoji strateško opredjeljenje EU da Albaniju što prije približi članstvu, zbog čega se pojedinim unutrašnjim problemima nije pridavala odgovarajuća politička težina.

Studentski protesti, smatra, pokazuju da građani nijesu spremni da evropsku perspektivu prihvate kao opravdanje za korupciju i izostanak suštinskih reformi.

Drugim riječima, evropske integracije mogu biti važan politički cilj, ali nijesu zamjena za odgovornu vlast.

SRBIJA: IZBORI MOGU BITI POČETAK NOVE, A NE KRAJ POSTOJEĆE KRIZE

Najozbiljnije upozorenje Sisojev upućuje povodom vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji, zakazanih za 25. oktobar.

Nakon gotovo dvije godine studentskih protesta, duboke političke polarizacije i sve izraženijeg nepovjerenja između vlasti i njenih protivnika, Srbija ulazi u izborni proces čiji rezultat, prema njegovoj procjeni, neće donijeti ubjedljivu pobjedu nijednoj strani.

Sisojev ukazuje da predstavnici vlasti otvoreno govore o očekivanom povećanju podrške, dok studentski pokret najavljuje pobjedu.

Istraživanja javnog mnjenja, međutim, daju različite rezultate, zbog čega smatra da je moguć relativno tijesan izborni ishod.

„Teško je očekivati da neko pobijedi ubjedljivo. Rezultati će vjerovatno biti prilično izjednačeni, a to već otvara prostor da strana koja bude proglašena poraženom ne prihvati izborni rezultat“, upozorava Sisojev.

Takav scenario, prema njegovim riječima, mogao bi dovesti do nastavka, pa i produbljivanja političke krize.

U zemlji u kojoj su studenti već gotovo dvije godine jedan od najvažnijih političkih faktora, izbori bi, umjesto smirivanja tenzija, mogli postati nova tačka sukoba.

CRNA GORA: NAJVAŽNIJE PITANJE JE KAKO ĆE PORAŽENI PRIHVATITI IZBORE

Sisojev ne očekuje da događaji u Francuskoj direktno utiču na Crnu Goru, ali sasvim drugačije posmatra posljedice političkih raspleta u Srbiji i Albaniji.

Posebno naglašava značaj Srbije, čija unutrašnja politička kretanja, smatra, već dugo imaju snažan uticaj na političke odnose u Crnoj Gori.

„Srbija je veoma značajan faktor u regionu i njena politika u velikoj mjeri utiče na politička zbivanja u Crnoj Gori. Zato će i nastavak sadašnje politike, ali i eventualne promjene u Srbiji, sigurno imati posljedice po Crnu Goru“, kaže Sisojev.

Ipak, upozorava da Crna Gora ima dovoljno sopstvenih razloga za političku neizvjesnost.

Narednu godinu obilježiće izborni ciklus, ali i eventualni početak primjene novog ekonomskog modela koji najavljuje premijer Milojko Spajić.

Sisojev smatra da bi najavljena povećanja zarada u početku mogla proizvesti pozitivne reakcije građana, ali da bi se eventualne negativne ekonomske posljedice mogle osjetiti već nakon nekoliko mjeseci.

„U prvim mjesecima biće vidljivi pozitivni rezultati, prije svega povećanje plata. Međutim, nakon dva ili tri mjeseca mogle bi se pokazati i negativne posljedice, što može uticati na raspoloženje stanovništva“, ocjenjuje on.

Iako ne prejudicira izborni rezultat, uvjeren je da će naredni izbori donijeti značajnu preraspodjelu političke moći.

Ono što smatra važnijim od samog odnosa snaga jeste pitanje kako će se ponašati oni koji izgube.

Kao primjer navodi parlamentarne izbore 2020. godine, kada je tadašnji predsjednik države Milo Đukanović priznao pobjedu dotadašnje opozicije, uprkos minimalnoj razlici u broju mandata.

Sisojev podsjeća da tada nije došlo do nasilnog osporavanja rezultata niti do scenarija destabilizacije koje su pojedini očekivali.

„Ključno pitanje je kako će reagovati strana koja bude izgubila. Ako to bude sadašnja vlast, hoće li prihvatiti rezultate izbora? To će biti ključno pitanje za Crnu Goru“, zaključuje Sisojev.

Upravo u tom pitanju sadržano je i njegovo najvažnije upozorenje: politička stabilnost ne mjeri se samo sposobnošću da se izbori dobiju, već i spremnošću da se vlast izgubi bez osporavanja demokratskih pravila.