Dušan Ičević
Čovjekovo Vjeruju III
Dušan Ičević
Čovjekovo Vjeruju III
Je li čovjek sapet u Sacro, credo i cogito?
Čovjeku je, valjda, urođeno, da vjeruje.
Što će, u što će vjerovati, vjerovatno bi valjalo da
bude mogućnost izbora...
Ako nema pravo da bira, prestaje da bude čovjek, bar
slobodan.
A što će izabrati zavisi od mnogo načina, okolnosti,
mogućnosti
Jedini izbor svakako nije B/bog s ovoga ili onoga
svijeta.
Pravi humanizam, da se i ja poslužim poznatom
sintagmom, jeste u činjenju,
u djelanju, u samodjelatnosti. Ljudi koji žive u
društvenoj zajednici stvaraju
odnose
vrijednosti
sisteme
pravila
Može li biti da je čovjek prva, i najviša, čovjekova
potreba?
Možda bi mogli tragati za smislom vjerovanja u čovjeka
koji nije Natčovjek,
nego sazdan od kvarnoga i kvarljivoga materijala, sa
svim manama i žudnjama,
koji se samostvara vrijednim djelima.
Uzori su veliki mislioci i profeti: Buda, Kung-fu Ce,
Hrist, Muhamed...
Za vjernike je dovoljno pouke da budu smjerni.
Vjernici
znaju da je Bog sve: Stvoritelj svega. I jedino je to pravilno mišljenje.
Ko ne vjeruje, niže je biće, koje se prezire. Osuđeno
na vječno prokletstvo.
Vjernicima pripada carstvo nebesko i vječni život.
Ateisti su bezbožnici, koji nijesu pravi ljudi, nego
otpadnici.
Čovjek mora da vjeruje, da bude pobožan, samim
rođenjem. Tako nastaju odabrani.
Ja velim: Č/čovjek je biće I/izbora.
Ako nema pravo i mogućnost izbora nije čovjek, nego
beslovesni stvor,
rab božji, sluga nišči
koji život provodi u strahu od smrti i
strašnoga suda
za onaj život Tamo
neznano
S one strane
koji u Dolini plača ispašta
istočni grijeh praotaca
Ovještala je „priča“ da nauka daje saznanje, a
religija daje smisao.
Nauka
naravno nije dovoljna (sveznadar). Ali je ona – život. Religija ne može bez
više sile.
Ona
je izvan Č/čovjeka. Čovjek je samo u službi, najčešće imenovanoga Boga.
Crkva
vjerovanje pretvara u dogmu.
Više
od nauke je M/mašta. Misao je vrhunac Č/čovjekove moći.
Ako
se saznanje nauke zatvori samo u ono što je eksperimentalno dokazljivo, jalovi.
Izmiče
joj mnoštvo zbilje koje je nevidljiva, nedodirljiva, neiskaziva.
Umjetnost
biva sposobnost, kojoj vještina/umijeće/umjetno nijesu dovoljni za sveobuhvatni
doživljaj.
Samo
M/Misao neprekidno otvara i – stvara.
Misao
misaonost Mislen misliv Mišljen
Mislilac Mislionica
(O)misliti
Za/Iz/U/Raz (S) misao Bez/Pro/Po
Um
Umovati Umovaonica?! Umjeti Raz Uman Raz/BezUmlje
Umijeće
mišljenja!
Otvorio
sam u knjizi Misao raspravu:
Da
li je, konačno, pronađen Sve/znalica, u stalnome usavršavanju, nazvan
PC/kompjuter?
Samo
živo biće može da – Misli.
Svaka
naprava mora prvo da se napuni znanjem, da bi i sama kombinovala, pretraživala,
saopštavala.
Za
sada, vjerujem da nikada neće biti sposobna da izvorno misli...
(Nastavlja se)
0 Komentara