CRNOGORSKI FORUM
REAGOVANJE I DEMANT NA IZJAVE MANDIĆA
(15 riječi)
Stop falsifikovanju istorije i pokušajima novog pokoravanja Crne Gore
REAGOVANJE I DEMANT CRNOGORSKOG FORUMA NA IZJAVE MANDIĆA
Stop falsifikovanju istorije i pokušajima novog pokoravanja Crne Gore
Povodom skandaloznog i revizionističkog saopštenja Nove srpske demokratije (NSD) i njenog lidera Andrije Mandića povodom 11. novembra, Crnogorski forum izdaje najoštrije reagovanje i javni demanti. Pokušaj da se sramna, nasilna aneksija i vojna okupacija Crne Gore 1918. godine prikažu kao „oslobođenje“ i ispunjenje „zavjeta“, te da se herojske crnogorske komite falsifikovanjem predstave kao instrument velikosrpske ideologije, predstavlja grub napad na istorijsku istinu, crnogorski identitet i temelje državnosti.
U nastavku dajemo cjelovit pregled i demontažu svake manipulacije iznesene u aktuelnom političkom diskursu:
1.Istina o 1918. godini: Okupacija, a ne oslobođenje.
Tvrdi se da je 1918. godina donijela „oslobođenje i ujedinjenje“ uz navodno rame uz rame učešće srpske vojske i crnogorskih komita. Istorijska istina je potpuno drugačija: Crna Gora je 1918. godine bila međunarodno priznata suverena država i saveznica u Antanti, članica pobjedničke koalicije u Prvom svjetskom ratu. Desio se svjetski unikum i nezapamćeni zločin u istoriji međunarodnih odnosa, da jedna saveznička država (Srbija) okupira drugu savezničku državu (Crnu Goru). Kralj Nikola je nasilno zbačen s trona, zabranjen mu je povratak u domovinu, a Crna Gora je izbrisana sa geografske karte dekretom i bajonetima srbijanske vojske.
2. Laži o „oslobođenju“ gradova i sramna uloga pukovnika Pešića
Priče o tome kako je srpska vojska donijela slobodu crnogorskim gradovima (poput Budve) predstavljaju grubu laž. Veliki dio crnogorske teritorije oslobodile su same crnogorske komite i narodni pokret, dok je srpska vojska u primorske krajeve ušla tek naknadno. Austrougarske snage su napuštale te položaje jer su vojno izgubile rat na globalnom planu, a ne zato što ih je „oslobodila“ tuđa vojska.
Kada je srpska vojska ušla u Crnu Goru, narod i komite su mislili da dolaze saveznici i prijatelji, s obzirom na to da su ih je crnogorci vojska krvavo spašavali 1916. godine na Mojkovcu, kada je srpska vojska bila u potpunom rasulu. Podsjetimo se da je srpski pukovnik Petar Pešić, nametnut na čelo Štaba crnogorske Vrhovne komande, odigrao ulogu klasičnog sabotera, nakon što je crnogorska vojska krvarila štiteći leđa srbijanskim trupama, Pešić je dan ranije naprasno predao komandu serdaru Janku Vukotiću i sa srbijanskom vojskom napustio teritoriju Crne Gore, ostavljajući crnogorske vojnike bez municije i odstupnice kako bi se sprovela okupacija.
3. Otpor komita i Božićni ustanak 1919. godine
Najciničniji dio saopštenja NSD-a jeste svojatanje crnogorskih komita (zelenaša) i njihovo miješanje sa srpskim trupama.
Crnogorske komite su se prvo podigle u herojski otpor protiv austrougarskog okupatora, oslobađajući svoju zemlju, a kada su umjesto očekivanih saveznika dočekali novu čizmu, nastavile su oružanu borbu protiv srpske okupacije i režima u Beogradu.
Ljudi koji su podigli Božićni ustanak u januaru 1919. godine ginuli su za Pravo, Čast i Slobodu Crne Gore, braneći je od okupatora i režima Karađorđevića. Po izvjestaju drugih, taj teror propraćen je paljenjem preko 5.000 crnogorskih kuća od strane trupa Aleksandra Karađorđevića, koji je u narodnom pamćenju s razlogom ostao upamćen kao Kralj Palikuća. Pominjanje komita bez ovog konteksta je besprizorna laž i pokušaj krađe tuđe slobodarske istorije.
4. Nasilno ukidanje autokefalne Crnogorske crkve
Pored države, žrtva ovog zločina bila je i Autokefalna pravoslavna crkva u Crnoj Gori, koja je do 1918. godine funkcionisala kao samostalna vjerska institucija. Ona je dekretom kralja Aleksandra Karađorđevića nasilno ukinuta i utopljena u sastav Srpske pravoslavne crkve.
Ovo otvara ključno pitanje za Andriju Mandića, da li on javno i nedvosmisleno priznaje da je Crnogorska crkva bila autokefalna sve do njenog nasilnog ukidanja 1918. godine, to je čak priznao i Amfilohije?
5. Istorijski falsifikati o Njegošu i državnom identitetu
Petar II Petrović Njegoš bio je poglavar nezavisne države Crne Gore i poglavar autokefalne Crnogorske crkve, naslijedivši svog strica Petra I. U njegovom pasošu i državnim aktima jasno je pisalo da je Narodnosti Crnogorske. Pokušaji da se Njegoš i cjelokupna istorija Petrovića upakuju u isključivi velikosrpski narativ predstavljaju svjestan falsifikat.
Isto tako, pokušaji pojedinaca iz vlasti i SPC u Crnoj Gori da se epske pobjede crnogorske vojske na Vučjem dolu, Fundini i drugim bojištima, đe se crnogorski narod vjekovima sam borio i pobjeđivao moćnu tursku imperiju, pripišu zaslugama srpske vojske (koja je u to vrijeme u samoj Srbiji gubila bitke od Turaka) jesu bolesni revizionistički mitovi s ciljem brisanja crnogorskog identiteta.
Crna Gora više nikada neće biti tuđi plijen
Poruka koju šalje slobodni crnogorski narod potpuno je jasna i beskompromisna: dosta je bilo tuđih mitova, falsifikovanja istorije i pokušaja da se Crna Gora pretvori u bezličnu provinciju tuđih velikodržavnih projekata.
Pokušaji da se slavna oslobodilačka borba Crnogoraca, njihove vjekovne pobjede i krvava žrtva prikažu kao dio nečijeg tuđeg imperijalnog plana ne predstavljaju samo najjeftiniji politički revizionizam, već i opasno podsticanje mržnje, negiranje nacionalnog identiteta i klasični atentat na istorijsku istinu. Takva politika, koja Crnu Goru posmatra isključivo kao ratni plijen i teritoriju za potčinjavanje, u suštini nosi elemente zatiranja jednog naroda i njegovog dostojanstva.
Upravo zato se s punim pravom postavlja pitanje institucionalne odgovornosti. Ovakve svjesne, zlonamjerne i sistematske manipulacije istorijskim činjenicama, kojima se grubo narušava Ustav, potkopavaju temelji državnosti i vještački raspaljuju nacionalne i vjerske tenzije u društvu, odavno su prešle granicu slobode govora.
Vrhovno državno tužilaštvo (#VDT) i nadležni pravosudni organi Crne Gore moraju konačno da otvore oči i reaguju u skladu sa zakonom, jer ovdje postoje jasni elementi krivične odgovornosti, kako bi se spriječilo dalje nasilno prekrajanje istorije, govor mržnje i urušavanje poretka suverene države. Niko, pa ni politički funkcioneri koji služe tuđim centrima moći, nema pravo da se igra sa svetinjama crnogorske slobode, da ponižava žrtve Mojkovca i Božićnog ustanka, i da bez posljedica sprovodi asimilatorski inženjering.
Crnogorski narod više nikada neće dozvoliti da mu neko otima istoriju vršeći asimilaciju i reviziju nad njim, to može samo da izazove jak otpor prema svima koji na Crnu Goru gledaju kao na plijen. Dok god se zvanična Srbija i njeni politički eksponenti ne suoče sa istinom i ne upute istorijsko izvinjenje za brutalnu okupaciju 1918. godine, ukidanje države i crkve, iskreni i ravnopravni međudržavni odnosi ne mogu se graditi.
Crnogorski narod se vjekovima borio i danas se odlučno bori za pravo svih u Crnoj Gori, za istinsko građansko uređenje đe će svi građani biti jednaki i ravnopravni pred Ustavom Crne Gore, bez obzira na naciju, vjeru ili bilo koje drugo lično svojstvo. Otpor svakom hegemonizmu i revizionizmu biće odlučan, građanski i nepokolebljiv, jer Crna Gora je vječna, svoja i slobodna!
Crnogorski forum
12. 11. 2026.g
0 Komentara