U fokusu

Goran Sekulović

‘’Kumovanje’’ Crnogoraca sopstvenom nestanku

Nov 14, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Goran Sekulović

‘’Kumovanje’’ Crnogoraca sopstvenom nestanku

Prisustvujemo početku posljednje faze institucionalno-simboličkog preumljenja identitetskog bića Crne Gore. Izvode ga naravno klerofašisti na vlasti uz obilnu – pretežno prećutnu a poneđe i aktivnu – asistenciju opozicije. Tako klerofašisti zaokružuju svoju agendu: ukucavaju i posljednji ekser u mrtvački sanduk crnogorskog identiteta. ''Najbolji'', najsramniji, najciničniji, najperfidniji, najzlokobniji, ''najluđi'', najmaštovitiji, najopasniji i najtemeljniji primjer daje – a ko će drugi nego – Andrija Mandić. Povodom 11. novembra – Dana Pobjede u Prvom Svjetskom ratu – Mandić i NSD saopštiše da su srpske trupe zajedno sa crnogorskim komitima (zelenašima) oslobodili Crnu Goru od Austrougarske i ujedinile Crnu Goru i Srbiju izgradivši državu Južnih Slovena-Jugoslaviju koja, nažalost, zbog ‘’nesrećnih građanskih ratova’’ devedesetih nije izdržala probu vremena, ali za čije ime i jedinstvo je bio i Njegoš a mi današnji ćemo se svima najbolje odužiti ako smo složni, jedinstveni i čuvari njihovih istorijskih žrtava!? Samo da su još dodali: Amin!? Mada, on se svakako podrazumijeva, jer velikosrpski i klerofašistički pečat i održava ovu idilu ‘’meda i mlijeka‘’. (Đe je opozicioni DPS da podśeti na pravu istinu kada je riječ o Crnoj Gori i Prvom Svjetskom ratu u kome smo kao saveznička zemlja i vojska izgubili sve što smo mogli izgubiti: nezavisnu i međunarodno priznatu državu, crnogorsko narodno i nacionalno ime, viševjekovnu dinastiju koja je ravnopravno stvarala dio evropske i svijetske civilizacije, kulture i istorije,  autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, ogromne ljudske žrtve i strahovita materijalna i resursna razaranja zemlje, pokradene ratne reparacije od strane vlasti u Beogradu, nečuvene zločine nad civilnim stanovništvom i hiljade popaljenih kuća od strane srpskog okupatora...)

Istorijska istina je, dakle, sasvim drugačija od onoga što govori Mandić. Crna Gora je 1918.g. već bila oslobođena od komita a jedan dio njene teritorije austrougarska vojska je i mirno napustila, jer je na svjetskom planu rat za nju bio izgubljen. Srpske trupe su potom okupirale Crnu Goru što potvrđuju akti i dokumenta same srpske vojske. Komiti su, pošto su ustali na ustanak protiv austrougarske okupacije, ponovo ustali zarad borbe za slobodu, sada protiv srpske okupacije i tiranije. Danas se na komite i njihovu herojsku i mučeničku borbu da ne utrne i nestane crnogorsko ime, pozivaju oni koji ni danas, poslije sto godina od komitske slobodarske epopeje ne priznaju Crnogorce i ne priznaju njihovo pravo na sopstveno postojanje i postojanje njihove nacionalne i građanske države koju su stvarali zajedno sa svojim precima i potomcima, a to znači crnogorskim narodom i nacijom u kontinuitetu od više vijekova još od Duklje, preko Zete pa sve do Crne Gore.  Većina komita je završila svoj život u mučenjima i strašnim zločinima nad njima od strane upravo okupatorskih srpskih žandarma i vojske. Podśetimo se samo herojske smrti Šćepana Mijuškovića i drugih komita i kako su završili braća Bulatovići i ostali pripadnici komitsko-zelenaške Rovačke reepublike. Između dva Svjetska rata kada o Crnoj Gori i Cnogorcima nije bilo niti je moglo i smjelo biti ikakve riječi, nastala su obilježja o lažnom srpskom oslobođenju Crne Gore. (Posebna je priča što u doba socijalizma nije bilo patriotske i građanske hrabrosti da se istina o komitima na pravi način saopšti i vrednuje, već je tek u decembru 2018.g. izgrađeno spomen obilježje crnogorskim komitima u Nikšiću, rad akademskog vajara mr Sretena Milatovića). Takvo je i ono na vratima-ulazu u budvanski Stari grad koji je i nedavno aktuelni gradonačelnik Budve – koga podržava i DPS – svečano i simbolički pośetio. Uz glasanje odbornika DPS-a u Budvi o dodjeli zemljišta i donaciji opštine od milion eura za gradnju novog hrama Srpske crkve u ovom gradu, treba podśetiti da je vladajuća koalicija u Budvi uputila poruku da je to najbolji model za proširenje upravo jedne takve demokratske, ‘’građanske’’ i ‘’crnogorske’’ vlasti na cijelu teritoriju Crne Gore!? I onda se s punim pravom postavlja pitanje: u čemu je zapravo – kada je riječ o svjetonazorskim vrijednostima i istorijskim istinama, idejama pravde, istinoljubivosti, slobodarstva i građanske ravnopravnosti – razlika između vladajućeg klerofašizma i ‘’buduće’’ ‘’crnogorske’’ vlasti oličene u biću i djelu aktuelne vladajuće budvanske koalicije?!  

Tu je i izjava i prijedlog potpredśednika Vlade Alekse Bečića – uz saglasnost ministra odbrane i načelnika Generalštaba – da se Dan Vojske Crne Gore sa 7. oktobra, dana održavanja bitke na Tuđemilu 1042.g. preseli na 28. jul, dan održavanja bitke na Vučjem dolu 1876.g. Ovaj prijedlog je upravo ciljno sračunat, kao i izjave Andrije Mandića, na daljnju temeljnu marginalizaciju viševjekovne crnogorske državnosti i tradicije slobode, faktički uništenju autohtonog i nezavisnog, samosvojnog crnogorskog naroda i nacije u kontinuitetu od više vijekova još od Duklje, preko Zete pa sve do Crne Gore. Uzgred, to što je potpredśednik Vlade za bezbjednost i odbranu, Bečiću nimalo ne smeta da održi govor na svečanoj śednici u okviru jedne potpuno suprotne društvene sfere, naime povodom Dana Njegoševog rođenja! A zapravo i zašto bi mu smetalo (?!), kada je partija na čijem je čelu i predložila taj praznik (kada DPS-u nije bastalo da ga on ustoliči i organizuje i tako spriječi velikosrpsko i anticrnogorsko svojatanje Njegoša i prikaže njegov pravi, istinski odnos prema islamskom nasljeđu) i drži resore i kulture a i čelnog čovjeka Državnog arhiva Crne Gore, tako da praktično pokrivaju sve najvažnije resore u Crnoj Gori – od temeljnog ‘’crnogorskog’’ nacionalnog i državnog identiteta do aktuelnih pitanja ‘’njegove’’ odbrane i bezbjednosti. Podśeti me to na jednu sličnu situaciju kada je pred sami nestanak SFRJ tadašnji ministar unutrašnjih poslova Crne Gore na osnovu kadrovske vrteške republičko-pokrajinskih ključeva prešao na funkciju predśednika Vijeća Saveznih sindikata SFRJ!? Dakle, sve se može kad se hoće, ili još bolje: sve se hoće kad se može!? Vidi se da nijesu u pitanju formaliteti jednopartijskog ili višepartijskog sistema, već egoistički, nezajažljivi i amoralni atavizam najdubljeg mentalnog nasljednog bića i temeljni nedostatak iole stvarne, prave, demokratske, dijaloške i zrele emancipacijske političke kulture na ovim našim balkanskim prostorima, osobito čini se crnogorskim, ako se ova riječ više uopšte može svrsishodno i adekvatno izgovarati, pisati i koristiti, jer evo i bitke crnogorske vojske postadoše bitke srpske vojske. A ne zaboravimo poruku iz pjesme ‘’Crnogorci’’ Svetog Petra Cetinjskog koja integralno stoji Umjesto uvodnika u zaglavlju našeg Crnogorskog portala: ‘’O Crnogorci! / O Crnogorci! / … Ne radite za svoju pogibiju. / E vi sve ponesoše, / E vi mozak popiše, / E vi strv poginu, / E ve iskopaše iz amina / Da vi nema ni imena ni pomena.’’

Nije slučajno što je izabran Vučji Do, a mogao je biti izabran bilo koji datum slavnih crnogorskih bitaka kao ‘’zamjena’’ za Tuđemil. Predlagačima i nije bitno da uzdignu posebno bilo koju slavnu crnogorsku bitku nego im je najbitnije da se potre ključna civilizacijska, identitetska i istorijska Tuđemilska bitka budući da se upravo u njoj i neposredno poslije nje učitala i rodila prava i istinska, nepatvorena i svima znana kao autentično crnogorska – i pravna i faktička – i samo i jedino isključivo crnogorska u kontinuitetu slobodarska i borbena nit viševjekovne, hiljadugodišnje crnogorske prepoznatljive nezavisnosti i državnog i narodnog, nacionalnog individualiteta i subjektiviteta. Svođenje Dana Vojske i crnogorskog oružja praktično na Berlinski kongres, čije se odluke već slave u sklopu praznika Dana crnogorske Državnosti 13.-og jula, znači samo jedno: povlađivanje i podređivanje Beogradu i Srbiji koja je do Berlinskog kongresa i zvanično bila vazalna država a međunarodno priznanje je dobila uz određenu uslovljenost, dok je Crna Gora bila i prije Berlinskog kongresa slobodna i praktično međunarodno priznata država, što i odluke Berlinskog kongresa potvrđuju, jer se izričito veli da se njima samo dodaje priznanje Crne Gore od onih zemalja koje je do tada nijesu međunarodno priznale.

Uz znanje da je ove godine zvanično obilježen jubilej bitke na Vučjem dolu od strane  Srpske Crkve i da je rečeno da su Hercegovci i Srbi dobili ovu veličanstvenu pobjedu a ne Crnogorska vojska, namjera sa prijedlogom promjene Dana Vojske postaje sasvim očigledna. Velikosrpska asimilacija, srbizacija i nacionalno i državno čak identitetsko mijenjanje Crne Gore je ušlo, dakle, u završnu fazu. I nije to počelo juče. Vladavina DPS-a, osobito nakon referenduma iz 2006.g. i posljednjih godina uoči 2020.g. itekako je pogodala svim ovim anticrnogorskim procesima. Najveći propusti DPS-ovske vlasti – uz već poslovičan njen problem sa pravnom državom i borbom protiv organizovanog kriminala i visoke korpucije i zanemarivanja ekonomske i socijalne ali i razvojne politike koje bi bile u funkciji najširih slojeva stanovništva i modernizacije i privrede i društva – bili su u identitetskoj sferi, koja joj je i došla ‘’glave’’, doduše s pravom i nikakvim žaljenjem što se njenog odlaska tiče ali su posljedice užasne pa čak i dalje neizvjesne i nepredvidljive. Osobito je naravno bilo nedopustivo kašnjenje sa tzv. Zakonom o vjerskim organizacijama i njegovo donošenje, kao da je to neko upravo tako i htio, u najnepovoljniji čas!? Zaboravlja se izuzetno štetna uloga tromandatnog predśednika Crne Gore Filipa Vujanovića u tom za Crnu Goru izuzetno retrogradnom i uništavalačkom procesu. U jednom času u tom periodu velikosrpska opozicija Crnoj Gori unutar nje bila je skoro mrtva, ali ju je praktično održavao upravo Vujanović, na neki način stavljajući joj se simbolički ali i suštinski u vrijednosnoj i svjetonazorskoj ravni  na njenom čelu!? Njegova sramna uloga kao predśednika Crne Gore po pitanju crnogorskog identiteta, crnogorske državne himne i autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve još ni izdaleka nije na pravi način sagledana. O tome sam pisao još i prije više od petnaest godina, osobito u tekstovima u ‘’Pobjedi’’ – ‘’Advokat svih građana’’, i u ‘’Plimi plus’’ i u ‘’Crnogorskom glasniku u Hrvatskoj’’ (Informativnom biltenu Nacionalne zajednice Crnogoraca u Republici Hrvatskoj), a prije dvije godine kao reprint i u ''Crnogorskom portalu'' – ‘’O onome koji dijeli državu ‘(u)jedinjujući’ je ili: O vatrogascu – piromanu; Ko će predsjedniku reći – dosta Ili: Kako upokojiti vampira?!’’ Godinama je Vujanović istrajavao na težnji da se promijene stihovi iz dvije strofe državne himne, govoreći da nijesu oni u pitanju ali jeste to što je njihov autor Sekula Drljević!? Očigledan je vrlo negativan uticaj ovih Vujanovićevih tvrdnji i čitavog političkog kalkulantskog odnosa tadašnje DPS vlasti na dalji tok događanja u Crnoj Gori.

Nasuprot Vujanoviću, čak je i Amfilohije Radović na svečanoj śednici Skupštine opštine Budva ustao na intoniranje državne crnogorske himne rekavši da je to jedna lijepa narodna pjesma!? Takođe, Vujanović je godinama istrajavao u stavu – ne poštujući istorijsku istinu, i ranije Ustave zemlje i države na čijem je čelu bio punih petnaest godina!? – da Crnogorska pravoslavna crkva nije bila autokefalna, ističući stalno da je pitao brojne arhijereje, episkope i vladike i da su mu svi odgovorili da Crnogorska crkva nije bila autokefalna. Mogao je samo da uzme u ruke i pročita Ustav Knjaževine Crne Gore iz 1905.g. i Ustav Svetog sinoda Crnogorske Crkve, pa je svim građanima Crne Gore mogao direktno reći svu istinu u vezi Crnogorske pravoslavne crkve. A to nije istina samo o jednom vjerskom subjektu, već je to srž o svemu onome što se zbilo sa Crnom Gorom 1918.g., o slobodarskom i herojskom, tragičnom i veličanstvenom primjeru borbe crnogorskih komita i zelenaša, o velikom broju civilnih žrtava, progonjenima, strijeljanima i ubijenima, čak i čitavih familija, popaljenim crnogorskim domovima tih dvadesetih godina dvadesetog vijeka i nasilnom ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve od strane regenta a kasnije kralja Aleksandra Karađorđevića ili Aca palikuće kako ga je crnogorski narod zapamtio i ostavio za vječni spomen u svom istorijskom nasljeđu. I onda se čudimo odakle sada ovakva istorijska revizija i pretvaranja istina u laži kod čelnika klerofašizma. Nema mjesta čuđenju!? Sve nam je to ‘’naša’’ borba dala!? Zatvaranje oči čelnika DPS-a pred istinama i njihovo guranje pod tepih dugo vremena – liše nekolicine njih – umnogome je koštalo, košta i koštaće sve crnogorske građane. DPS ni danas neće reći da je griješio na ovom identitetskom planu i da traži oproštaj s time što će od sada na pravi način pristupiti slavnoj crnogorskoj istoriji i istinitoj identitetskoj agendi Crne Gore i Crnogoraca! Posljedica je toga sve ovo što se danas dešava i oko Njegoša, i oko Dana Vojske Crne Gore, i oko 1918.g., i oko komita, i oko Crnogorske pravoslavne crkve koja se kao žrtva nikada ne može izjednačiti sa dželatom odnosno Srpskom  crkvom. Nekadašnja istorijska autokefalna Mitropolija Cetinjska ili Mitropolija Crnogorko-primorska,  odnosno Crnogorska pravoslavna crkva nije  nikako isto što i ova današnja Mitropolija Crnogorsko-primorska, koja je samo jedna od mnogobrojnih eparhija Srpske Crkve i koja je osim što je umanjena pripajanjem djelova crnogorske državne teritorije Mileševskoj i Zahumsko- hercegovačkoj eparhiji Srpske Crkve, dodatno marginalizovana i nedavnim praktičnim formiranjem Nikšićko-Budimljanske Mitropolije.

Najparadoksalnije je u svemu ovome i čitavom anticrnogorskom procesu, odnosno ukidanju posljednjih preostalih ostataka ostataka crnogorskog identiteta – a što zapravo predstavlja i ciljnu sintezu i krovnu nadgradnju, odnosno jeste alfa i omega klerofašističke agende kojom su pobijedili 2020.g. – to što se sve odvija pod plaštom evropskih integracija i tobože najviših vrijednosti demokratskog i emancipacijskog evropejstva!? Ista klerofašistička vlast koja sprovodi etničko i nacionalno, u biti – doduše mirno ali to ne mijenja suštinu!? – genocidno uništenje crnogorstva i Crnogoraca, u isto vrijeme i sprovodi i predvodi crnogorsko društvo na putu ka punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji!? Klerofašisti itekako mudro i vješto sve to odrađuju. Koriste geopolitičku osobenost ovog istorijskog i aktuelnog trenutka, naime oružanu invaziju i vojni napad, odnosno rat Rusije protiv Ukrajine, koji Evropska Unija dakako osuđuje i podupire opravdanu borbu Ukrajine za svoje konačno i potpuno oslobođenje. Klerofašisti koriste DPS-ovske vrijednosti i rezultate u prijethodnom periodu – spoljnopolitičke i vojne principe u domenu bezbjednosti i odbrane unutar NATO-a koji su već bili usaglašeni, a mnogo ranije su usaglašeni i prihvaćeni i principi u sferi spoljne i bezbjednosne  politike EU, zatim i sankcije Rusiji su davno uvedene… Sve to klerofašisti ‘’podržavaju’’ koristeći ovaj geopolitički trenutak na dva osnovna plana: da se približe Briselu, ali i da slome svaku vrstu nacionalnog i građanskog crnogorstva u samoj Crnoj Gori i da tako praktično srpsku Crnu Goru uvedu u EU!? Brisel to ne vidi, a i što i kako da vidi kad sama Crna Gora to nedovoljno vidi i shvata, odnosno ne postoji politička snaga koja bi to artikulisala u Parlamentu i iznijela na pravi način u javnosti i u društvu. Klerofašisti prosto objeručke prihvataju spremnost i maksimalnu želju Brisela da nas vidi u EU članstvo. A ako može još da se ide u Brisel sa svojom suštinskom svjetonazorskom agendom o uništenju Crnogoraca i svakog vida crnogorstva, zašto da se to sve ne iskoristi na ‘’najbolji’’ (za klerofašiste naravno) mogući način?!  

I sad dolazi neviđeni apsurd da ‘’guranjem’’ i podupiranjem klerofašista u EU, Brisel zapravo na mala vrata uvodi i u Crnu Goru i u region i u Evropsku Uniju ‘’trojanskog konja’’: velikosrpstvo i Putinov režim!? I ako se kojim čudom bilo koji i bilo kad neki režim odnosno neka vlast u Srbiji i odrekne Velike Srbije, toga se neće odreći njihove vječite sluge u Crnoj Gori makar imajući u vidu samo Crnu Goru kao u meniju dodatak Srbiji, na taj način podgrijavajući trajno u Srbiji mit o Velikoj Srbiji, čak kada bi opet nekim čudom iz tog ‘’zlatnog’’ trojstva otpala Republika Srpska!? Etničko, vjersko, jezičko, kulturno, istorijsko, nacionalno. pa zašto ne u doglednoj budućnosti državno jedinstvo sa Srbijom u klerofašističkoj Crnoj Gori nikada neće nestati, taj san i taj ideal njihovog svjetonazora ostaće vječan. Klerofašisti su tobož protiv vojnih ataka Rusije nad Ukrajinom, a u isto vrijeme izjavljuju zajedno sa svojim mentorom i patronom Srpskom Crkvom, odnosno Nedostojnim-Mitropolitom kojega su duge cijevi i policijski teror nad građanima ustoličili, da je Crna Gora ‘’mala Ukrajina’’, praktično poručujući i dozivajući Srbiju da ima isto – takvo kao što ga ima Rusija nad Ukrajinom –pravo nad Crnom Gorom da sprovodi isti takav postupak i namjere, jer ne postoji ni crnogorska kao što ne postoji ni ukrajinska nacija!? I to je ključ klerofašističkog razmišljanja u Crnoj Gori, onih na vlasti i onih u Srpskoj Crkvi i svih onih koji ih podržavaju. Suštinski aktuelna ‘’crnogorska’’ vlast ne podržava odbranu Ukrajinaca od Rusije niti stav EU o pravednosti ukrajinske borbe, ali koriste perfidno i neiskreno geopolitičku situaciju i želju EU da zbog napada Rusije na Ukrajinu šire i jačaju evropsko članstvo i jedinstvo. Zahvaljujući aktuelnom geopolitičkom narativu, vladajući klerofašisti u Crnoj Gori uvode nas u EU samo formalno, a suštinski, politički, moralno, kulturno, civilizacijski, potpuno razjedaju i razbijaju društveno i državno tkivo nekadašnje crnogorske Crne Gore. Crna Gora je nekada bila crnogorska, a danas je i crnogorska, samo što ne postoji niko od sadašnje opozicije niti bilo ko u društvu da može i hoće i želi da govori i djela u ime te i crnogorske Crne Gore. Zašto se onda čuditi što klerofašisti lako sprovode sve ovo što sprovode na planu srbizacije Crne Gore, uvodeći čak i u svakodnevicu upravo onaj zlokobni velikoruski narativ iz Ukrajine i velikosrpski narativ koji je porazom Vučića samo naizgled nestao (čak kažem ako ga i nekim čudom kod studentske liste i nestane, njegov žar čuvaće ‘’crnogorski’’ klerofašisti). Brisel učlanjenjem Crne Gore u EU tako ‘’kumuje’’ kulturnom, političkom i moralno-etičko-aksiološkom nestajanju, u biti genocidnom, crnogorstva i Crnogoraca. A zašto da ne ‘’kumuje’’, kad mu ‘’kumuju’’ i sami Crnogorci?!