Nebo iznad Crne Gore - tvoj je beskraj, bašta tvojih dječačkih snova.
Boka Kotorska - tvoj je svetionik, škrinja svih tvojih (ne)poslatih poruka u boci.
Lovćen - tvoj je putokaz, staza na kojoj duša svijetli ogrnuta sjajem zvijezda koje su se jednom odcijepile od Njegove duše.
Durmitor - tvoje je ogledalo, mjera tvoje snage i odraz tvog nepristajanja na nemoguće.

Crna Gora je tvoje ime. Tvoj genetski kod. Tvoj identitet.
Ona je tvoja srž i tvoj smisao.
Crna Gora je tvoj put. Tvoja istina. Tvoja sudbina.
Ona je tvoj karakter i tvoja (sve)moć.

Crna Gora je tvoj način pričanja o svemu što voliš i tvoja potreba da zaštitiš sve do čega ti je istinski stalo.
Ona je tvoj mač u borbi za čast i tvoj štit za odbranu dostojanstva.
Crna Gora je tvoj poziv da se za svoje ideale boriš do posljednjeg atoma snage i tvoj potpis za mir koji je često sve što ovom svijetu treba i jedino što mu nedostaje.
Ona je tvoj razlog i tvoje objašnjenje, tvoje pitanje i tvoj odgovor.

Moraš da znaš da ovo nije samo tvoja zemlja. Ona je i Anina, i Paulina, i Aminina, i Edinova, i Pavlova, i Franova, i za Crnu Goru, jedino kao takvu, moraš da se boriš.
Da joj sv(j)et(l)ost imena čuvaš.
Da joj korijenje zalivaš, a cvjetove njeguješ.
Da joj prošlost pamtiš, a budućnost stvaraš.

Crna Gora je tvoj kiseonik i tvoja sloboda.
Ona je tvoja ranjivost i tvoja izdržljivost.
Crna Gora je tvoja ljubav.

Crna Gora su spojene ruke tvojih roditelja.
Crna Gora su tvoji đedovi koji 1918. godinu nose kao otvorenu ranu na srcu.
Crna Gora su tvoje babe koje, nježno poput srna i odvažno poput lavica, sve nas okupljaju za istim stolom.

Ona će biti tvoja suza - muška, a najteža.
I tvoj osmijeh, onaj zbog kog ti se čini da dodiruješ zvijezde.

Sine,

U Crnoj Gori, koja je moj jedini hram, moja sveta knjiga kojoj s drhtajem prilazim, najiskrenija molitva koja teče s mojih usana i moja najčvršća spona sa Bogom ...

Jednom kad te rodim, s tvojim prvim dahom, i ja ću da prodišem.

Sonja Milatović, dipl. Pravnica i pjesnikinja