Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

     Povodom 150 godina od rođenja pjesnikinje heroine ukrajinske nacije, Lesje Ukrajinke čiji jer život posvećen borbi za ukrajinski jezik, kulturu i pravo na sopstveni identitet. Tim povodom dajem esej o njoj zbog nesebične podrške Ukrajini njenom kulturnom i nacionalnomm preporodu i prijateljstvu Crne Gore i Ukrajine. U znak poštovanja preme ovoj velikoj pjesnikinji prevod dajem na crnogorskom jeziku.

    Lesja Ukrajinka (ukr. Lesя Ukraїnka) je pseudonim za jednu od najpoznatijih ukrajinskih pjesnikinja i društveno-političkih aktivista Larisu Petrivnu Kosač-Kvitku (ukr. Larisa Petrіvna Kosač-Kvіtka - Larysa Petrivna Kosač-Kvitka); (Novograd-Volinjskij,25 februra 1871. - Surami, 1. avgust 1913.). Lesja je rođena u današnjoj Žitomirskoj oblasti koja je tada bila sastavni dio Ruskog carstva, ali je od malih nogu odgojena u ukrajinskom pjesničkom duhu s obzirom da je bila drugo dijete ugledne ukrajinske pjesnikinje Olge Drahomanov-Kosač (književni pseudonim Olga Pčilka njena poezija i priče za djecu na ukrajinskom jeziku bile su dobro poznate u Ukrajini, bila je aktivni učesnik ženskog pokreta. Otac, Petar Antonovič Kosač - plemić, visokoobrazovan zemljoposjednik koji je veoma volio književnost i slikarstvo, prvi državni savjetnik, vođa okružnog plemstva. Pisci, umjetnici i muzičari su se često sastajali u Kosačovom domu, održavali su se večeri i  koncerti. Ujka Lesi (tako je nazvan u porodici, a ovo kućno ime je postao književni pseudonim za Lesju) - Mihail Drahomanov , bio je poznati naučnik, javna ličnost koja je, prije emigracije u Francusku i Bugarsku, sarađivala sa Ivanom Frankom . Predstavlja jednu od vodećih figura u formiranju ličnsoti svoje sestrične u skladu sa svojim socijalističkim uvjerenjima , idealima služenja domovini, u koju je odrastala, i pomaga joj je kao književni kritičar i folklorista. Tako je Lesja ​​Ukrajinka imala izuzetno povoljne okolnosti za brušenje svog urođenog umjetničkog talenta.

Uprkos tome što Lesja sa očeve strane nije imala isključivo ukrajinske korijene, njezina majka je imala vrlo veliki utiecaj na njen književni razvoj proukrajinske orijentacije, a u privatnom domu govorio se i koristio isključivo ukrajinski jezik. Lesja je zahvaljujući majci imala privatne časove iz ukrajinskog jezika i nastojala je izbjeći obvezne osnovne škole u kojima se podučavao isključivo ruski jezik. Lesja je do svoje četvrte godine naučila čitati, a zajedno sa svojim bratom Mihajlom u narednom periodu je naučila jezičke osnove 9 svjetskih jezika. Lesja Ukrajinka je sa svega 9 godina napisala svoju prvu pjesmu ,,Nada” koja je nastala povodom hapšenja i progonstva njezine tetke Olene Antonove- Kosač koja je bila dio pokreta protiv autokratskog ruskog carskog režima. Godine 1879. cijele se porodica preselila iz središnje u zapadnu Ukrajinu, gradić Luck, a iste godine njezin otac Petar započeo je gradnju kuće u manjem seoskom mjestu Kolodjažne. U ljeto 1883. Lesji ​​je dijagnostikovala tuberkuloza kostiju, u oktobru te godine, profesor Aleksandar Rinek je operisao lijevu ruku, uklonio kosti pogođene patološkim procesom. U decembru se Lesja ​​vraća iz Kijiva u Kolodjažni, stanje zdravlja se poboljšava, uz pomoć svoje majke, Lesja ​​uči francuski i njemački jezik , i tako omogućava prepoznavanje blaga pisanja drugih naroda i kultura.

Lesija je poznavala mnogo evropskih jezika, osim slovenskih: ukrajinski , ruski , poljski , bugarski , kao i engleski , nemački , francuski , italijanski , grčki i latinski , izučavala je gruzijski , švedski i španski , što je svedočilo o njenom visokom intelektualnom nivou. Stoga, Lesja Ukrajinska mnogo prevodi, uključujući Mikolu Gogojla , Ivana Turgenjeva , Adama Mickievicza , Mariju Konopničku , Henrija Ginija , Viktora Huga , Džonatana Svita , Vilijama Šekspira , Džordža Bajrona , Džordža Sanda , Adu Negri , Gerharta Hauptmanna , Maurisa Meterlinku i Homera. Među bliskim prijateljima Lesje Ukrainske bile su istaknute naučnice i društveno-političke ličnosti, koje su svakako imale uticaja na njeno formiranje: M. Drahomanov , V. Antonovič , M. Staritski , M. Lisenko , M. Kovalevski i drugi. Za života pesnikinje objavljene su tri zbirke ,,Na krilima pjesama” (1893), ,,Misli i mašte” (1899) i ,,Odzivi” (1902).

Prvu zbirku je visoko ocijenio Ivan Franko kao najznačajniji domet savremene ukrajinske književnosti. Djelovala je kao pjesnikinja, dramatičarka, prozaista i prevodilac. Zbog bolesti često je boravila na liječenju u inostranstvu te je  učeći strane jezike i književnost, svim svojim bićem povezana sa Ukrajinom, no ujedno i najevropskija među ukrajinskim književnicima, postala je začetnikom ukrajinskoga modernizma. Odgajana je na idealima slobode i porodičnog shvaćanja porijekla koje, budući da je plemićko, obavezuje, te na narodnoj tradiciji i uticaju T. Ševčenka. Od prve pjesme ,,Nada” (Nadija, 1880), poema ,,Robert Bruce, škotski kralj” (Robert Brjus, korol’ šotlands’kyj, 1893), ,,Stara priča (Davnja kazka, 1896) i dr., obogaćenih simboličnom fantastikom i novim pjesničkim oblicima, pjesničkih zbirki ,,Na krilima pjesama” (Na krylah pisen’, 1893), ,,Misli i maštanje” (Dumy i mriї, 1899) i dr. trajno se zauzimala za socijalno i nacionalno oslobođenje ukrajinskoga naroda i opšte ljudskih vrijednosti. Podjednako talentovano pesnikinja je pisala pjesme, poeme, bajke, ali najznačajniji njen domet su dramske poeme i drame koje su približile ukrajinsku književnost novom evropskom diskursu drame. U dramskim poemama i dramama  Istovremenom su nastala i njezina lirska remek-djela, ciklus pjesama ,,Melodije” (Melodiї, 1893–94). Dramskim poemama istorijske i biblijske tematike (Fanatična – Oderžyma, 1901; ,,Vavilonsko sužanjstvo – Vavilons’kyj polon, 1903; ,,Boljarka” – Bojarynja, 1910), socijalno-filozofskim dramama, često egzotičnih i mitoloških sižea ,,Šumska pjesma” (Lisova pisnja 1912; ,,Kameni gospodar” (Kaminnyj gospodar, 1912) ,,Orgija” 1913, stvorila je posve originalan neoromantični, poetski, metaforični, mitološki teatar. Pisala je i prozu pripovijetka ,,Ljubaznost” ,(Prijazn’, 1905); ,,Pogreška” (Pomylka), 1906.

Glavna tema rada Lesje Ukrajinke je nacionalno-oslobodilačka borba ukrajinskog naroda, povjerenje u pobjedu u ovoj borbi. U tom smislu, ona je bila inovatorka u ovoj temi, uvodeći, pored inovativnih stilskih i žanrovskih tehnika, nove slike boraca za slobodu, nezavisnost i slobodu Ukrajine. Sve se to jasno manifestovalo u ranim radovima. Lesja Ukrajinska postala je jedna od prvih koja je u svom radu kombinovala najbolje tradicije ukrajinske književnosti sa dostignućima savremene evropske poezije. Lesja Ukrajinka postala je najveći sakupljač ukrajinskog folklora, čuvajući je za potomstvo, poznavala je oko 500 narodnih pesama, napisala je rad o folkloru ,,Kupala na Voljiji.” Njen muž Klimenti Kvitka je snimio veliki ciklus narodnih pjesama koje je on pjevao. Usput, oni, Lesja ​​i Klimentii, bili su prvi ukrajinski folkloristi koji su počeli da snimaju narodne ukrajinske pjesme na fonografu. U kanonu ukrajinske književnosti, Lesja Ukrajinka je ušla prije svega kao pjesnikinja hrabrosti i borbe. Tematski bogata njena lirika je donekle uslovljena (zbog međusobnog povezivanja motiva) i može se podijeliti na lični, pejzažni i građanski. Glavne teme njene rane lirske poezije su ljepota prirode, ljubav prema rodnoj zemlji, lična iskustva, svrha pjesnika i uloga pjesničke riječi, društvenih i javnih motiva. U svojim prvim radovima, vidjela je uticaje Tarasa Ševčenka , Pantelejmona Kuliša , Mihaila Staritskog , Henrija Hejnea , ali oni takođe vide izražajne uticaje Olge Petrovne. Kreativnost Lesje Ukrajinske je novi pjesnički pravac ne samo u ukrajinskoj već i u svjetskoj književnosti. Život jednog pjesnika je legendarni podvig hrabre intelektualke, nježne i neiscrpne žene, briljantnog umetnika i borca sa (bolešću i životom) teško je pronaći tako sličnu ličnost čak i u planetarno umjetničkim prostorima. Ako su njeni veliki prethodnici Taras Ševčenko i Ivan Franko samo otvorili svijet Ukrajini, Lesja ​​Ukrajinka je već dovela u svijet najšire javnosti u društvene i estetske ideale nacije, proslavila stvaraoce svojih materijalnih i duhovnih vrijednosti i pokrenula jaku identitetsku misao. Kao pravi,  glasnogovornik za interese ljudi, živjela je ne samo vitalne probleme sadašnjosti, već i očekivanje budućih društvenih kataklizmi. Godine uporne bolesti učinile su svoje Lesja Ukrajinka umrla je relativno mlada 1 avgusta 1913 godine u gruzijskom gradu Surami. Sahranjena je u Kijivu.

Na srpskom-hrvatskom je objavljena zbirka ,,Lomikamen” u prevodu D.Maksimović, M.Nikolić, J.Hrvaćanin (priprema i predgovor M.Nikolić), Beograd, 1971.

ODABRANE PJESME:

НАДІЯ

Hi долі, ні волі у мене нема,

Зосталася тільки надія одна:

Надія вернутись ще раз на Вкраїну,

Поглянути ще раз на рідну країну,

Поглянути ще раз на синій Дніпро, —

Там жити чи вмерти, мені все одно;

Поглянути ще раз на степ, могилки,

Востаннє згадати палкі? гадки…

Ні долі, ні волі у мене нема,

Зосталася тільки надія одна.

[Луцьк. 1880].

NADA

U meni nema ni sudbine ni volje

Ostala je samo nada :

Nadam se da ću se ponovo vratiti u Ukrajinu,

Pogledajte ponovo u svoju rođenu zemlju,

Pogledajte ponovo plavi Dnjepar,-

Da živim ili umrem tamo meni je svejedno

Pogledajte ponovo u stepe, i groblja;

Poslednji put da se sjetim gorljivih? nagađanja

U meni nema ni sudbine ni volje,

Ostala je samo nada.

 [Луцьк. 1880].

САФО

Над хвилями моря, на скелі,

Хороша дівчина сидить,

В лавровім вінку вона сяє,

Співецькую ліру держить.

До пісні своєї сумної

На лірі вона приграє.

І з піснею тою у серці

Велика їй туга встає:

В тій пісні згадала і славу

Величну свою, красний світ,

Лукавих людей, і кохання,

І зраду, печаль своїх літ,

Надії і розпач… Дівчина

Зірвала лавровий вінець

І в хвилях шумливого моря

Знайшла своїй пісні кінець.

PREKO TALASA MORA NA STIJENI

                 ( SAFO)

Iznad talasa mora, na stijeni,

Lijepa djevojka sjedi,

U lovorovom vijencu ona sija,

Pjesmu lire čuva.

Na svoju tužnu pjesmu

Na liri, ona pobjeđuje.

I sa tom pjesmom u mom srcu

Velika joj tuga ostaje:

U toj pjesmi se sjetila svoje slave

Veličanstveno njegov crveni svijet,

Vješti ljudi, i ljubav

I izdaja, tuga mojih godina.

Nada i očaj...Djevojko

Strgnula je lovorov vijenac

I u talasima uzburkanog mora

Pronašla je kraj svoje pjesme.

[с. Колодяжне. 1884. З ноября]

ЗАСПІВ

Пiвденний краю! як тепер далеко

Лежиш вiд мене ти! за горами крутими,

За долами розлогими, за морем,

Що вже тепер туманами густими

Укрилося, бурливе. Та не страшно

Моїм думкам осiнньої негоди

На Чорнiм морi. Швидше тої чайки

Вони перелетять за темнi води.

Вони перелетять у ту країну,

Де небо ще синіє, як весняне,

Де виноград в долинi зеленiє,

Де грає сонця промiння кохане.

Туди мої думки полинуть швидко

І привiтають ту ясну країну,

Де прожила я не одную днину,

А не була щаслива й на годину…

Та я за те докiрливого слова

Тобi не кину, стороно прекрасна!

Не винна ти, що я не маю долi,

Не винна ти, що я така нещасна.

1891

Посвята братовi Михайлові

IZBOR

            (Posvećeno bratu Mihailu)

Južna ivica! koliko je sada daleko

Lažeš me! strme planine,

Po dolinama širokim,uz more,

Koja je sada gusta magla

Zaklonjeno,olujno. Ali nije zastrašujuće

Na moje misli o jesenjen vremenu

Na Crnom moru. Pogledajte tog galeba.

Letjeće nad tamnim vodama.

Oni će preletjeti tu zemlju,

Tamo gdje je nebo još uvjek plavo poput proljeća,

Tamo gdje je grožđe u dolini zeleno,

Tamo gdje su zraci sunca voljeni.

Moje misli će brzo teći tamo

I one pozdravljaju tu jasnu zemlju,

Tmo gdje nisam živio ni jedan dan,

I nisam srećna sat vremena...

Da ja znam za te uvrjedljive riječi

Neću te odbačiti strana je prelijepa,

Nisi ti kriva što ja ne mogu dalje,

Nisi ti kriva što sam tako nesrećna.

ТИША МОРСЬКА

В час гарячий полудневий

Виглядаю у вiконце:

Ясне небо, ясне море,

Яснi хмарки, ясне сонце.

Певно, се країна свiтла

Та злотистої блакитi,

Певно, тут не чули зроду,

Що бува негода в свiтi!

Тиша в морi… педве-ледве

Колихає море хвилi;

Не колишуться од вiтру

На човнах вiтрила бiлi.

З тихим плескотом на берег

Рине хвилечка перлиста;

Править хтось малим човенцем,

В'ється стежечка злотиста.

Править хтось малим човенцем,

Стиха весла пiдiймає,

I здається, що з весельця

Щире золото спадає.

Як би я тепер хотiла

У мале човенце сiсти

I далеко на схiд сонця

Золотим шляхом поплисти!

 Попливла б я на схiд сонця,

А вiд сходу до заходу,

Тим шляхом, що проложило

Ясне сонце через воду.

 Не страшнi для мене вiтри,

Нi пiдводнй камiння, —

Я про них би й не згадала

В краю вiчного промiння.

MORSKA TIŠINA

Tokom vrelog popodneva

gledam kroz prozor:

Vedro nebo, čisto more,

Vedri oblaci, jasno sunce.

Vjerovatno je zemlja svjetlosti

I zlatno plava,

Vjerovatno nismo čuli izdaju,

Kakav loš dan za svijet!

Tišina u moru... jedva

Udaraju morski talasi;

Ne zalega vjetar

Na čamcima su bijela jedra.

Sa tihim pljuskom na obalu

Korijenje bisera luta;

Vladao je malim brodom,-

Staza je zlatna.

Vladao je malim brodom,

Stih vesla uzdiže,

Igleda da nije veselo

Iskreno zlato opada.

Ko što sada želim

U malom brodu sjesti

I daleko do izlaska sunca

Zlatnim putem plivati!

Plivala bi na izlasku sunca

Od istoka ka zapadu,

Način na koji je stiglo

Vedro sunce kroz vodu.

Nisu strašni vjetroci za mene,

Ni pod vodom kamenje.-

Na ivici vječne svjetlosti.

Preveo sa ukrajinskog: Božidar Proročić