Ekspertski amaterizam
Analiza dinamike rada prvih 100 dana nove političke većine i njene -ekspertske Vlade- pokazuje da se Crna Gora, kao nikada do sada, nakon početnog stagniranja, već nalazi u procesu zabrinjavajuće regresije u gotovo svim oblastima, piše Veselin Veljović.
Analiza dinamike rada prvih 100 dana nove političke
većine i njene “ekspertske Vlade” pokazuje da se Crna Gora, kao nikada do sada,
nakon početnog stagniranja, već nalazi u procesu zabrinjavajuće regresije u
gotovo svim oblastima.
Formiranje nove Vlade pod okriljem mraka, crkvenih
odaja, uz posredovanje vjerskih velikodostojnika, razotkrilo je prvu prosrpsku,
anticrnogorsku, jednonacionalnu, vjersko-religijsku tvorevinu koja sebe naziva
Vladom.
Brojne afere za svega stotinak dana pratile su
dnevni ritam dešavanja i rađale se jedna za drugom a nova vlast se ponašala kao
da se ništa ne dešava, bez opterećenja odgovornosti ili makar grižnje savjesti.
Reagovali su pojedinci sporadično, kritički glasovi su tanani, slabašni u
odnosu na kolaps sistema u kom se svi nalazimo.
Beznađe “spržene zemlje” koju eksperti ostavljaju za
sobom je očigledno, samo ga ne vide oni opterećeni političkim i nacionalnim
predznakom.
SPISAK AFERA
Podsjetimo se nekih značajnijih afera nove
ekspertske vlasti: neovlašćeno i nezakonito zaduženje države od gotovo
milijardu eura, bez skupštinske rasprave i znanja javnosti; gašenje nacionalne
avio kompanije kao prepoznatljivog crnogorskog brenda; povlačenje diplomatskih
predstavnika kao da smo država Saharske Afrike; prodaja dijela
elektro-energetskog sektora zainteresovanoj Srbiji koja je to jedva dočekala…
Pa u isto vrijeme: osvajanje Univerziteta prosrpskim
kadrovima koji potiru crnogorsku državu i negiraju crnogorski nacionalni
identitet; neodmjerene izjave državnika oko Kosova i entiteta Republika Srpska
koje remete regionalnu stabilnosti i dobrosusjedske odnose; revanšizam i
nepotizam na svim nivoima, kada zakoni, kriterijumi i principi ne znače ništa;
neusvajanje budžeta i nezakonito finansiranje budžetskih potrošačkih jedinaca.
Istovremeno je uslijedio otvoreni atak na Fakultet
za crnogorski jezik i književnost; ukidanje stečenih prava i državnih nadoknada
zaslužnim pojedincima, onima koji su pronijeli slavu kulture i umjetnosti naše
države.
UNIŠTAVANJE SISTEMA BEZBJEDNOSTI
Brojne afere urušavaju crnogorski, civilni i vojni
sistem bezbjednosti, počev od “slučaja” Stevana Simijanovića, lažnog diplomate.
Mnoga pitanja ostala su bez odgovora: zašto je došao
i po čijem nalogu, zašto nije krivično-pravno procesuiran zbog falsifikovanih
dokumenata, kako je napustio Crnu Goru, kako je po skraćenoj proceduri dobio
crnogorska dokumenta… I ne manje važno: sa kime je u Crnoj Gori obavještajno
bezbjednosno djelovao, za čije ciljeve i interese?
Paralelno sa tim, svjedočili smo da su odavani
klasifikovani NATO podaci trećim stranama, što se nije desilo od obnove
nezavisnosti. Mnogobrojni skandali, iz dana u dan, potresaju Agenciju za
nacionalnu bezbjednost, ali i vojnu obavještajnu službu, odnosno Obavještajno-bezbjednosni
direktorat Ministarstva odbrane.
Istovremeno se zapošljavaju tajno novi kadrovi
prosrpske orijentacije u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, dok se javno
afirmišu evroatlantske integracije i članstvo u NATO.
Očito je urušavanje obavještajno-bezbjednosne
zajednice koja je postala servis drugih interesnih politika.
POLITIKA UNIŠTENJA
Nikada kroz istoriju politika, koju simbolizuju
Garašanin, Pašić, Ćosić, Šešelj i njihov podmladak Vučić nije bila iskrena i
bratska, osim ako to nije odgovaralo velikosrpskoj nacionalističkoj i
hegemonističkoj politici koja je u kontinuitetu imala uslužne snage i posrbice
u Crnoj Gori.
Nakaradna je kadrovska politika nove vlasti u kojoj
su uhljebljnje našli i nasilnici ozloglašenog Sedmog bataljona kojim se željela
disciplinovati Crna Gora. Kako objasniti činjenicu da je
“ekspertsko-apostolska” vlast zaposlila oko 300 novozaposlenih – gotovo
jednonacionalnog sastava, bez manjina i gotovo bez Crnogoraca.
Neljudski i ponižavajući odnos nove vlasti prema
Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i vjernicima.
Zagađena je i medijska scena klerofašističkim,
šovinističkim stavovima polusvijeta iz Srbije kao što je izvjesni Raković koji
iz Beograda, kao dio “srpskog sveta” šalje poruku da su Crnogorci ljudi sa
felerom i greškom i da će nas kao Crnogorce, baš on, taj politički mediokritet,
ispravljati?
Pojedini portali, kao In4s, kao obavještajno glasilo
po nalozima stranih službi Gebelsovskim manirima širi mržnju prema svemu
crnogorskom. Jasno je da taj portal kontrolišu srpske sluzbe i mediji koje
njihove službe sponzorišu – kao što su Kurir i Informer, ali i drugi iz
prepunog tržišta srpske žute štampe.
MEĐUNARODNA UPOZORENJA
Sve su to rezultati 100 dana nove ekspertske Vlade.
Činjenica je da su stali svi razvojni projekti koji
su generisali ekonomski rast i razvoj ekonomije. Na sceni je “bezidejna
ekonomija” koja državu vodi u nova zaduženja i bankrot.
Nikada u Crnoj Gori nijesu bile veće
protivurječnosti, nestabilnosti, antagonizmi i mržnja, a ekspertska vlast je
upravo generator novih podjela, napetosti i uvoda u predvanredno stanje.
Narušen je multietnički sklad, multikonfesionalni mir, iako se svakodnevno čuje
floskula “prva demokratska Vlada u posljednjih 30 godina”.
Više diplomatskih šamara ekspertima su učinile
izjave diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori ali i značajnih adresa u Briselu
i Vašingtonu oko zabrinjavajuće politike nove vlasti, a posebno Venecijanska
komisija oko tužilačkih zakona.
Urušavanje sistema zdravstva i prosvjete – vitalnih
oblasti za svaku porodicu – došlo je do dna, do samih temelja institucija.
Samozvani eksperti, osim neznanja i nekompetentnosti, pokazuju nedopustivu
improvizaciju i amaterizam, što je posljedica nedostatka vizije i strategije u
mnogim oblastima od značaja za život građana.
Ono što posebno zabrinjava je ćutanje nadležnog
Tužilaštva, to govori o razgradnji sistema.
Ipak, apsolutno sam siguran da će doći vrijeme
utvrđivanja odgovornosti – političke i krivično-pravne, eksperata i njihovih, s
kolca i konopca skupljenih saradnika.
VAZALNI ODNOS
Na sceni je vazalni odnos nove vlasti, situacija u
kojoj se glavne odluke kreiraju izvan Crne Gore, pa se iz Beograda kreira
budućnost Crne Gore. Kako drugo shvatiti izjavu predsjednika Vučića ,,da će
auto-putem spojiti Srbiju i Berane“: da se nazrijeti da je srpskom predsjedniku
teško i da izgovori – država Crna Gora.
Iz zvanične Podgorice na sve to – muk. Ekspeti
rijetko kada kažu nešto promišljeno, ali kada kažu, to je prizemna socijalno
demagoška priča za lakovjerne ljude i ličnosti bez integriteta.
Stidljivo se govori o činjenici da je Kosovo
susjedna država i da je najbolju istinu o tome izrekao akademik Kostić,
predsjednik SANU, na koju kukavički ćute SPC, aktuelna srpska vlast i sam
Vučić. Ekstremisti često kažu “veseli se srpski rode” u pokušaju okupacije Crne
Gore ili istini o izgubljenom Kosovu. Gotovo svakodnevno aktuelna srpska vlast
i produžene medijsko-bezbjednosne horde pokušavaju Crnu Goru kriminalizovati i
vlastite kriminalce – a nekada bliske njihove saradnike – gurati u crnogorsko
dvorište.
Interesantno je uporno ćutanje NVO sektora i
nedostatak kritičkog mišljenja makar onih predstavnika koji aktivno učestvuju u
procesima EU integracija.
CIVILIZACIJSKI KRUGOVI
A jasno je da postoji proevropski, evroatlantski
civilizacijski krug kojem je Crna Gora nekada pripadala. Posebno u vrijeme
knjaza Danila koji je Crnu Goru okrenuo u pravcu zapada i to platio svojim
životom, nakon zavjere srpske crkve i politike.
Drugi civilizacijski krug koji ne baštini ove
vrijednosti, postavlja u prvi plan nacionalno ispred građanskog, dozvoljava
zloupotrebu i radikalizaciju vjere i mnogo toga još što nije evropska
vrijednost. Iznenađen sam da pojedine licnosti koje poznajem, a pripadaju
navodno građanskom konceptu, pristaju na poniženje vlastite države za rad šake
vlasti, iako su se nekada borili za građansku Crnu Goru i njene vrijednosti.
Aktuelna nacionalna politika ekspertsko-izvršne
vlasti, očigledno se vodi i dominantno kreira u centrima izvan Crne Gore, na
adresama u centrali Srpske pravoslavne crkve i kabinetima beogradskog
autoritarnog režima. Izvjesno je, takođe, da ovo nije crnogorska Vlada već
izvođači radova koji služe tuđim interesima.
Da li je cilj nove vlasti da se sve obezvrijedi – od
ekonomije, politike, društva ili kulture – pa da se “spas” potraži pod okriljem
kolonijalne zavisnosti od velikog brata?
Zamislite državu u kojoj pop SPC u skarednoj kolumni
kritički govori o “novoj crnogorskoj naciji”, a da se niko od zvaničnika ne
oglasi ili reaguje. Došljak, izvanjac i stranac u Crnoj Gori osporava
postojanje crnogorske nacije u Državi koja ga je prihvatila i udomila. Eto, i
to izgleda može u “oslobođenoj” Crnoj Gori!
ALTERNATIVA
Nova vlast nije reagovala pa je njihovo ćutanje znak
saglasja eksperata i popova SPC, kao tuđe crkve, tuđe države u funkciji tuđih
interesa. Kuda će državu odvesti i na šta će društvo ličiti ako se konzerviraju
ili političkim sljepilom razvijaju neprijateljstva, antagonizmi, mržnja, podjele?
Kome sve ovo odgovara?
Mora postojati alternativa. I ona postoji: iskorak
je donošenje vizionarskih odluka koje podrazumijevaju nacionalni konsenzus,
neophodne kompromise i mnogo veći stepen saglasja i tolerancije u očuvanju
države i crnogorskog nacionalnog i građanskog identiteta.
Prevazilaženje isključivosti, primitivizma,
ostrašćenosti kojom obiluje bezidejna i bezvizijna politika pojedinih aktera sa
političke scene potrebno je radi moralne obnove društva. Samo mržnja prema DPS
nije politika već politikanstvo: takvo političko sljepilo samo šteti, blokira
akciju države i društva u odnosu su na aktuelne izazove. Profilisanje dva bloka
političkih snaga, kao u razvijenim demokratijama, spriječilo bi aktuelno
političko šarenilo i upliv gotovo marginalih, ne mnogo bitnih, političkih
subjekata koji, izvjesno je, nemaju budućnost.
Vratimo se Crnoj Gori kao zajedničkoj kući, ne
služimo tuđinima i tuđim interesima, čuvajući dostojanstvo i nacionalni
identitet i integritet građanske države. Jedni drugima smo najpotrebniji u
suštinskom razumijevanju, zajedništvu, solidarnosti i rješavanju brojnih
problema u cilju progresa zajednice, svakog građanina i porodice.
Vjerujem da se možemo okupiti oko zajedničkih
vrijednosti kao alternative sadašnjem nazadovanju u svim oblastima, jer
poniženje nacionalnog identiteta i dostojanstva zaslužuje prezir svih
progresivnih snaga. Ako je ovo stvarni izbor građana – posljedice će biti
nesagledive.
Otpor i pritisak crnogorskih građana, svih nacija i
vjeroispovijesti, mora uslijediti radi očuvanja države, da bi se spasilo ono
što se još može spasiti. Inače ovaj politički i religijski radikalizam, a
stvarni ekspertski amaterizam, može proizvesti sukobe i tragične posljedice.
Zbog svega navedenog, klauzula balansa u pregovorima
sa EU je realna opcija kao posljedica izostanka rezultata – ali prije svega
znanja i sposobnosti u upravljanju procesima evropskih integracija. Aktuelnim
trendom dešavanja ugrožena je nacionalna bezbjednost i suverenitet države uz
činjenicu da institucije nemaju sposobnost i kapacitet da zaštite vitalne
vrijednosti crnogorskog građanskog društva i nacionalne interese bezbjednosti.
Vrijeme će pokazati da li će crnogorske i građanske
snage zajednički znati da odbrane i sačuvaju državu ili ćemo, kao
beskičmenjaci, izgubiti državu i ostaviti u nasljeđe mladim generacijama novo
breme odgovornosti.
Ignorisanje donacija samo zbog
Đukanovića, izgubljena kontrola u borbi protiv kovida-19
Iako to nova vlast ne želi da prizna, potpuno je
izgubljena kontrola u borbi protiv kovida-19 i svjedoci smo kolapsa
zdravstvenog sistema.
I sve to uz vidljivu nesposobnost da se nabave
vakcine. Pa se onda – ponižavajuće po vlast i državu – organizuje čekanje
Vučićeve milostinje. I to, gle čuda, baš u vrijeme lokalnih izbora u Nikšiću,
kako bi se poslala poruka – “bratska Srbija je opet uz vas”.
A prethodno je odbijena donacija desetine hiljada
vakcina koje je obezbijedio predsjednik države Milo Đukanović, koje
bi sačuvale do sada stotine života i kojima bi se smanjio procenat smrtnosti i
inficiranosti jer smo po tim pokazateljima najgori u Evropi.
Znak jednakosti između DPS-a i nove
Vlade je opasna zamjena teza
Zabrinjavajuće zvuče kritike pojedinih
procrnogorskih i građanskih inicijativa koje – umjesto realnog sagledavanja
suštine dešavanja – sa istim žarom napadaju Demokratsku partiju socijalista,
stavljajući tako znak jednakosti između državotvorne stranke i nove ekspertske
Vlade.
To je opasna zamjena teza i nedopustiva greška jer
se te kategorije ne mogu porediti.
Tokom višegodišnje vladavine DPS je imao grešaka;
moglo bi se prigovoriti za nezakonito ponašanje pojedinaca, zloupotrebu
ovlašćenja i druga krivična djela konkretnih pojedinaca. Kreiranju brojnih
afera doprinijeli su pojedinci iz dijela vlasti, svojim slabostima i
propustima, i time nanijeli nesagledivu štetu DPS-u, ali i državi Crnoj Gori.
To je već pitanje krivične i moralne odgovornosti
svakog pojedinaca.
Međutim, licemjerno je, neistinito, poistovjetiti
državotvorni DPS sa kriminalom i korupcijom, jer je upravo u toj političkoj partiji
na desetine hiljada časnih ljudi, odgovornih i uvaženih ličnosti sa znanjem i
integritetom, ličnim i profesionalnim vrijednostima, ljudi spremnih da se bore
za građansku Crnu Goru.
Mržnja prema DPS-u i pojedincima koji personifikuju
tu partiju, može biti veća od proklamovanih ciljeva EU i ostalih vrijednosti –
ali je sve to onda na štetu i protiv interesa svih građana.
Uostalom, upravo je Demokratska partija socijalista
bila stožer crnogorske državnosti, očuvanja multinacionalnih, konfesionalnih i
antifašističkih vrijednosti. Nije moguće poreći činjenicu o visokim kadrovskim
i stručnim potencijalima znanju i kompetencijama brojnih ljudi iz DPS-a i
koalicionih partnera u svim fazama djelovanja. To se sada, kada su “eksperti”
došli na vlast, možda još bolje uočava.
Činjenica je da su ostvareni izvanredni rezultati u
procesima Evropskih i NATO integracija. Svih ovih godina DPS je, skupa sa
koalicionim partnerima, doprinio očuvanju mira i građanske stabilnosti,
multinacionalnoj harmoniji, unapređenju vladavine prava, ekonomskom rastu i
razvoju, rastu plata i penzija, smanjenju stope nezaposlenosti, ekonomskom
prosperitetu i finansijskoj stabilnosti i najbrže rastućoj ekonomiji regiona…
(Autor je predavač na predmetima
Nacionalne i Međunarodne bezbjednosti)
0 Komentara