Piše: Goran Sekulović

U pitanju je, nesumnjivo, pokušaj inženjeringa duše crnogorske, svih vjera i nacija. Jer, kako drugačije razumjeti i kvalifikovati namjeru vlasti da izmjenom postojećeg Zakona o crnogorskom državljanstvu, istog ekspresno liši oko 40. 000 pripadnika toliko puta na djelu dokazane patriotske, multivjerske i multinacionalne, crnogorske dijaspore, a lako i brzo omogući sticanje državljanstva za oko, procjenjuje se, najmanje 35. 000 pa čak i do 62.000 stranaca, većinom Rusa i Srba, uglavnom doseljenika iz BiH, Srbije i Rusije. Pri tome treba imati u vidu da crnogorsko razdržavljenje njene dijaspore može imati mnogo veće negativne posljedice i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu.

U pitanju su i njihove porodice i potomci, pripadnici najmanje dvije-tri generacije koje su rođene u inostranstvu, čime se trajno kida njihova veza u svakom pogledu sa otadžbinskom zemljom maticom i državom porijekla. No, nikako ne zaboravimo i da se na ovaj način vrši temeljna promjena i inženjering kako etničke i demografske strukture stanovništva u državi, tako i biračkog i izbornog zakonodavstva, a sve u susret predstojećem krucijalnom, može se reći i istorijskom, nacionalnom, državnom,društvenom i političkom događaju – popisu stanovništva, te dakako i budućim svim izborima, a osobito onim na državnom nivou, čime bi se i definitivno zaokružio i zacementirao velikosrpski državni projekat posrbljenja i postajanja Crne Gore, slično 1918. godine, dijelom tzv. ‘’srpskog sveta’’.

Od mnogih reagovanja i osuda ovakvih antigrađanskih, anticrnogorskih i antidržavnih namjera Vlade Crne Gore, izdvaja se po dubini i iskrenosti emocija stav potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović.

‘’Šokirana sam pokušajem brutalnog inženjeringa promjene nacionalnog bića Crne Gore! Biti beskućnik, biti protiv svoje zemlje, najveći je usud i bruka svakog pojedinca i svake generacije.Duže od dvije decenije živim i radim u inostranstvu, imam inostrano boravište i uvijek sam bila samo jedno - Crnogorka, građanka Crne Gore sa crnogorskim državljanstvom. Plan da nas uklonite – NEĆE PROĆI. Ko ste vi? To vam nikada nećemo dozvoliti!’’

Veoma je dobro što je ovakva osoba u vrhu DPS-a, ličnost koja je svoj patriotizam i integritet pokazala poslije izuzetnih naučnih uspjeha u vodećim svjetskim istraživačkim centrima i u domovini – kako na funkciji ministra nauke tako i na čelništvu političke koalicije DPS-a u nedavnim nikšićkim izborima. Ipak, iako je gospođa Damjanović bila više decenija vani, njoj je isto sigurno poznato i jasno da je mnogo što-šta od sadašnje izuzetno nepovoljne situacije u Crnoj Gori posljedica prethodne neadekvatne i nedosljedne politike DPS-a. Prije svega po pitanju identiteta, kadrova, korupcije i nepravičnosti. Jer, mnogi u vrhu DPS-a su više vodili računa o ‘’biznisu’’ i privatnom džepu, nego o državi i njenoj budućnosti.

Gospođa Damjanović se s pravom pita: ‘’Ko ste vi? To vam nikada nećemo dozvoliti!’’’’ Mi koji smo u Crnoj Gori bili stalno veoma dobro znamo ko su oni! I to da im je mnogo što-šta do sada bilo dozvoljeno – upravo i od nekih u vrhu DPS-a – i da su upravo zbog svega toga što im je do sada dozvoljavano stigli do ovoga đe smo danas svi s njima!? Pri tom nikako ne mislim na bilo kakve demokratske restrikcije, naprotiv, već na sve one legalne i legitimne procedure i postupke, činove i djela, koja je državna politika DPS-a morala da sprovodi a nije u prethodnom periodu. Osobito na identitetskom planu. A on je što se tiče crnogorskog nacionalnog i multinacionalnog, građanskog i državnog identiteta bio i jeste sveden praktično na nulu i na nivo Potemkinovih sela.

Dovesti u tako sraman položaj, statusni, materijalni i organizacioni, crnogorske duhovne i intelektualne, identitetske i naučne državotvorne institucije – može samo neko ko je potpuno zaslijepljen veličinim i dugotrajnošću političke moći i vlasti, bez svijesti o pogubnim posljedicama jedne takve nakaradne politike i po njih same, ali što je još dakako mnogo važnije, i po državu samo i njenu stabilnost i perspektivnost.

Tokom razgovora delegacije Vlade Crne Gore i predstavnika Dukljanske akademije nauka i umjetnosti u sklopu aktivnosti na planu evropskih integracija, održanom prošle godine, kome je prisustvovala i gospođa Damjanović, pohvalio sam njene i napore i rezultate Ministarstva nauke, na čijem je čelu tada bila, postignute u razvoju prirodnih i tehničkih nauka. Ali sam podvukao da se mnogo, mnogo više moglo i moralo učiniti na planu razvoja društvenih, prije svega humanističkih i identitetskih nauka, bez kojih Crna Gora gubi svoj raison d'être i postaje lak plijen za naum posrbljenja i gubitka bilo koje individualnosti i posebnosti. Iznio sam i stav da je crnogorski identitet potpuno izgnan iz našeg prosvjetnog i obrazovnog sistema, od najnižih do najviših, univerzitetskih stupnjeva. U sklopu toga je i uništenje ‘’Prosvjetnog rada’’, jedinog lista koji je izlazio na jotovanoj verziji crnogorskog jezika, da bi Crna Gora tako postala jedina država u okruženju bez glasila te vrste, kada ih svi ostali dakako koriste u identitetske svrhe.

Mala je utjeha što me je tadašnji premijer Duško Marković zamolio da mu predam primjerak izlaganja. Pokazalo se da smo (za sada) – (za)kasnili. Hoćemo li biti mudri da na osnovu ovih nepobitnih činjenica i saznanja o tako krupnim promašajima, a na krilima istinskih, nikada presahlih, crnogorskih multietničkih i multivjerskih patriotskih državnih i građanskih snaga, do kraja priznamo sve greške i tako očišćeni dobijemo još jedan njihov kredit da pokušamo još jednom da domovini vratimo pravo njeno lice i da se opet, dakle, još jednom, nađemo u prilici da otpočnemo mukotrpan rad na sveopštoj moralnoj, duhovnoj i vrijednosnoj obnovi?