Evo što je u jednom ranijem intervjuu rekao ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić: “Srbi su doživljeli neviđeni genocid u Jasenovcu od strane ustaša koji istorija nije zapamtila. Srbi su izašli iz rata sa iskustvom genocida, da bi odmah potom u Jugoslaviji bili proglašeni za hegemone, govorilo se o srpskoj hegemoniji, govorilo se za nekakve krivce što nema unutrašnjeg mira. Zamislite kada milioni vaših ljudi bude zaklano od strane vaših sunarodnika, koji su takođe zvani braćom, i onda sjutradan vi budete proglašeni za krivca zbog nemanja političkog mira u zemlji. Takav samo na manjoj skali zločina koji se dešava, takva situacija postoji i u Crnoj Gori. Vi stalno presirate jedan narod i stalno ga nazivate krivim.”!? Dakle, u Crnoj Gori ''postoji'' i ''dešava'' se takođe – ''samo na manjoj skali''!? – zločin nad Srbima!?

I raniji patrijarh SPC Irinej je tvrdio slično, samo je on bio na stanovištu da “razina zločina” nije manja, već da je “gore nego u NDH”!? Irinej se bio vratio čak i u doba Turske vladavine na Balkanu, pa ju je pohvalio da je bila bolja od ranije crnogorske vlasti u odnosu na SPC. „U Crnoj Gori Crkvi gore nego pod Osmanlijama, a Srbima nego u NDH“ – pod ovim naslovom je sajt Srpske pravoslavne crkve dao intervju tadsašnjeg patrijarha SPC Irineja podgoričkom listu Dan.

Dakle, ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić ''ništa ne izmišlja'' već sve nalazi tamo đe i treba da traži i nađe – u Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja ga je i delegirala u Vladi Zdravka Krivokapića, uostalom kao i samog premijera. I nema između njih dvojice nikakvih razlika ni o Srebrenici ni o istorijskom naumu posrbljenja Crne Gore kao glavnog i najvažnijeg zadatka nove Vlade koju je ona dobila kao sveti nalog i zavjet od strane njenih inspiratora, nalogodavaca i gosopodara. Razlika je samo u potrebnoj dozi opreznosti i strpljenja da se sačeka pravo vrijeme i red poteza za sve ono što se pred apostolsku i ekspertsku vladu nalazi kao urgentno i neopozivo zavještanje SPC. Leposavić je Krivokapiću stvorio ogromne probleme. Tim prije mu je teže što premijer zna ‘’da je Leposavić čovjek rijetke inteligencije i izuzetnog poznavanja prava.’’ I kao takav, baš se eto on našao da mu stvara nove teškoće, kao da ih već nema dovoljno! "Da je to uradio ministar poljoprivrede ja bi rekao uradio je iz neznanja. Ali, on je ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava. Za taj nivo kompetencije je nedopustivo da ministar pravde iznosi svoje privatne stavove. Ničija biografija ne može biti opravdanje za bilo kakve aktivnosti. Samo djela svjedoče o nama."

Da, djela! SPC očekuje djela od istorijskog nauma cjelovitog posrbljenja Crne Gore, te zato je istrčavanje oko Srebrenice bilo potpuno suvišno! A kada se već desilo – valja iz njega izaći sa najmanje posljedica upravo po isti taj istorijski naum. Međunarodni faktor i strane ambasade su učinile svoje, konačno su rekle – ovo ne može!?, i Krivokapiuć se našao u bezizlaznoj situaciji, morao je pod pritiscima da povuče jedini preostali potez u datoj situaciji, da zatraži Leposavićevo razrješenje. Prije toga, Krivokapić je više puta uzaludno tražio da Leposavić sam podnese ostavku, što je ovaj odbio jer očigledno želi da sa upravo te istaknute pozicije doprinosi realizaciji posrbljenja Crne Gore, iako će, naravno, i sa bilo koje druge pozicije – kojih se neće nikako odreći i ako ga Skupština razriješi ministrovanja – sve učiniti da njegov učinak na tom strateškom istorijskom poslu po interese SPC i velikosrpskog projekta bude maksimalno učinkovit i djelotvoran, budući da ‘’samo djela svjedoče o nama’’, kako bi rekao ‘’naš’’ premijer.

A, niko, ama baš niko, ne smije da solira i da svoje aktivnosti nadređuje strateškom zajedničkom istorijskom naumu SPC i velikosrpskog projekta, pa čak ni osobe od velikog povjerenja SPC i ‘’rijetke inteligencije i izuzetnog poznavanja prava’’ – dakle, ‘’ničija biografija ne može biti opravdanje za bilo kakve aktivnosti." Jer, što da sada čini premijer kada se, pritisnut od moćnika međunarodne zajednice, našao na raskršću: zar sada da neznaveno ispuste dizgine iz ruku, sada kada je baš sve dobro krenulo i kada tek treba da se ubiraju plodovi od novih projekata – naročito onog o državljanstvu i prebivalištu!? ususret promjeni demografske strukture i predstojećem popisu – za ‘’dobro’’ njegovog srpskog naroda Crne Gore, kojega on i njegova Vlada jedino i imaju u vidu i kojemu se jedino i obraćaju!? 

Dakle, Krivokapić kaže: ‘’Tražio sam ostavku Leposavića jer smatram da je to najbolji način da ličnim činom pokažemo svoju odgovornost. To sam uradio u petak, to sam uradio i danas, želeći da zaštitim prvo integritet ove Vlade. Pošto je Leposavić ostao dosljedan svom stavu, donio sam tešku odluku – prijedlog o razrješenju člana Vlade, u ovom slučaju ministra Leposavića." Premijer je jasno poručio da će smjenu, ako ne Vlada i vladajuća većina, a ono ‘’neko drugi’’ sigurno izvršiti. "Da li želimo da ovu smjenu uradi neko drugi, a ne mi sami. Ja nemam nikakav problem, ja želim najbolje ovom narodu. Ako oni nemaju strpljenja i ne vjeruju u to, prvi ću da podnesem ostavku. To je najlakše. Ja nosim nasleđeno breme koje je toliko teško da vam to ne mogu opisati, ali ću ga nositi dok narodu ne bude odgovaralo."

Zna premijer da će za velikosrpski projekat u Crnoj Gori biti velika cijena koju će morati da plate ako smjenu ministra Leposavića "neko drugi’’ izvrši. Rekao mu je nedavno i vladika Joanikije, složivši se  s njim, da je veoma potrebno i dobro da vlast u Crnoj Gori bude saobrazna međunarodnoj zajednici i da ima njenu podršku. Zato je potrebno međunarodnoj zajednici stalno upućivati jednu jedinu istinu da između SPC, Vlade i aktuelne skupštinske većine u Crnoj Gori nema razlika ni u shvatanju Srebrenice ni u shvatanju bilo čega drugoga od suštinskog značaja i u Crnoij Gori i u regionu. ‘’Razlike’’ ima samo u načinu na koji treba doći do željenih ciljeva i rezultata – posrbljenja Crne Gore i njenog nestanka u suštini kao nezavisne, građanske, sekularne i multikulturalne države. No, te ‘’razlike’’ nijesu naravno beznačajne, one su srž politike kao politike i najšire patriotske crnogorske državne i multinacionalne snage trebaju sve učniti da se one (is)koriste i u krajnjem onemogući sprovođenje ovog zlokobnog i izuzetno opasnog plana po građansku mir, bezbjednost i sigurnost u našoj zemlji. 

I, na kraju, da se i mi u jednom složimo sa premijerom: vjerujemo zaista da je ‘’breme koje nosi toliko teško’’ da nam ga ‘’ne može opisati’’. I ne mora i ne treba, znamo ga, ‘’opisuje’’ i sprovodi ga svakodnevno!? Ne može ga opisati, jer je taj teret zbog svoje zlokobnosti i neljudskosti i teško opisiv i naravno potpuno nerealan i neprimjenljiv. Osim kao scenario i stvarnost nasilnog rušenja bivše SRFJ i rata devedesetih. Zato, ako uistinu ‘’želi najbolje ovom narodu’’ (ali ne samo njegovom već svim građanima zemlje)  neka premijer ‘’prvi podnese ostavku’’, te tako na djelu – a ''samo djela svjedoče o nama'' – pokaže čojstvo (i time što će se izviniti svima zbog bogetićke prijetnje da će svi u državi osjetiti moć njegove-državne sile!?) i tako da mali-veliki primjer i doprinos za nužno buduće moralno ozdravljenje Crne Gore.