Pravilnik  Fudbalskog saveza Jugoslavije do 1973.godine " nije dozvoljavao" igraču, prelazak u drugi klub, ako mu iz matične sredine ponude uslove za produžetak, po važećim propisima.

         Miroslav Bošković, je presavio tabak žalio se Ustavnom sudu i nakon pola godine vijećanja uspio da te propise "slomi" i predje iz Hajduka  u Partizan (iz porodičnih razloga). Bio je to žestok udarac za Fudbalsku organizaciju, a i Hajduk, jer je bio reprezentativac i  jedini fudbaler u istoriji ovog sporta koji je prešao iz tog kluba u Partizan.

        Popularni "Galeb"  je prilikom prvog gostovanja Partizana u Splitu optužen od trenera Kaloperovića da je "prodao" tu utakmicu i nije ga stavio medju 11. Kasnije, na insistiranje da udje u teren, tek nakon ubjedjivanja Hajdukovog masera Boža Solda, uradio je to i donio Parizanu bod.

        Miroslav Bošković je sada u svojoj Orjoj luci gdje se bavi proizvodnjom crnogorskog začina "Mediterano". Slijedi zanimljivo kazivanje o "burnoj" karijeri .

                                    Reporter je Budimir Bućin

       Vi ste iz porodičnih razloga te 1973. tražili da predjete iz Hajduka u Partizan. Pošto vam nijesu dozvolili, jeste li bili svjesni da idete glavom da probijete zid. To je bilo ravno samoubistvu, jer FSJ je bio maltene država u državi.

         Upravo tako. Ja sam u to vrijeme bio i reprezentativac Jugoslavije bio sam u vrhunskoj formi, ostalo mi je bilo još nesto ispita na Pravnom fakultetu i da nijesam uspio pitanje je što bi bilo sa karijerom. Pošto sam do tada  položio Ustavno pravo računao sam da treba testirati pravosudje u toj velikoj državi  sa preko 20 miliona stanovnika. I uz pomoć jednog advokata iz Orje luke presavili smo tabak. Znate kako to ide, prvo se morate javiti Klubu -oni kažu ne može- pa onda slijedi Fudbalski savez Jugoslavije, oni isto kažu, pa onda Osnovnom  sudu- opet isti odgovor, pa Viši sud ,isto kaže. I  ja se baš naljutim i kažem vidjećemo, je li to što pričate u skladu sa Ustavom Jugoslavije. Da čovjek ne može da bira sredinu gdje će raditi, živjeti , bio sam ubijedjen da se to kosi sa Ustavom. Oni su računali kako sam reprezetativac, Hajduk mi nudi limit reprezentativca i  da nema osnova za prelazak u Parztizan.

      Bio sam sam protiv svih, ali tokom procesa prišlo mi je nekoliko igrača i na jednom skupu reprezentacije, a ja nijesam bio na tom spisku, pozvan sam da im objasnim o čemu se radi .Na moju sreću sve se dobro završilo, a Bogami i ostali treba da budu zahvalni. Meni je bilo najbitnije da se dobro pogleda na Ustavnom sudu ugovor sa Hajdukom, ostaje li tu ko kome dužan, da to ne "zakoči", a položio sam prije toga i obligacije, pa mi je bilo znatno lakše.

      Vama hvala što ste bili kod mene da "obnovimo gradivo" i što ima novinara koji dobro pamte tu 1973. godinu

      Jedini ste fudbaler Hajduka koji je prešao u Partizan. Jesu li vam Splićani oprostili tu 1973. godinu?

         Mnogima nisu to sam gledao svojim očima. Vladimiru Beari recimo  nikada nijesu oprostili  prelazak u Crvenu zvezdu. On je bio svjetski golman, odličan čovjek i stručnjak, kasnije i trener u Hajduku, ali doza gorčine je ostala za čitav život. Meni čini se jesu. Prilikom svakog jubileja ja sam rado vidjen. Osjetio sam to i prije 4 godine kada se slavila prva titula (Kup Jugoslavije, pobijedili Sarajevo 2:1, još smo bila dva puta prvaci Jugoslavije). Hajduk je veliki. Pozvali su i rodbinu onih koji su preminuli, a igrali tu utakmicu. Za Hajduk je tada igrao od nas crnogoraca i Mišo Folić.

       Ima li sličnosti izmedju onoga što ste napravili vi i Žak Bosman(Na njegovu tužbu Evropski sud je donio odluku da igrači u okviru Evropske unije mogu slobodno da biraju sredinu bez ikakvih ograničenja)

       Ja sam čuo o tom Bosmanovom pravilu. Ali nisam se bavio tim, uglavnom sam čuo od vas  novinara. Vrlo malo znam.

      Bosman je nakon toga htio da makne derpesiju(iako je dobio na sudu kao i vi) pa se odao alkoholu."Otreso" je depresiju ali ne i alkohol.Vi ste pošli drugim putem, na svu sreću pravim

        Ma ja sam bio odlično primljen u Splitu, ni pomisli nije bilo da napustim taj grad,ali izgubili smo dijete , još u bolnici, i moja supruga više nije htjela da živimo u tom stanu i u tom gradu i zbog toga je pala odluka- Beograd. Mene Hajduk stalno poziva na svečanosti i ja se odazovem. Imam u tom gradu puno pravih prijatelja.

            (Foto sa Kupom Hajduka 1967, prvi trofej splitskog tima)

       A kako je nakon prelaska u Beograd izgledalo prvo gostovanje u Splitu ?

       Ispričat ću vam vrlo zanimljivu priču. Ja u Splitu imam kuma i bio sam kod njega do dogovora ekipe u hotelu pred odlazak na stadion. Kako me nije tokom slobodnog vremena bilo sa igračima u hotelu tadašnji trener Toma Kaloperović mi rekao:Ti si prodao utakmicu i nećeš biti u sastavu. Uzalud se ja opirem da to nije tako. Moram prihvatiti. I kako nijesam bio u protokolu sjednem blizu klupe Hajduka pored velikog čovjeka, legendarnog masera Boža Solda. Hajduk povede 1:0, nama baš ne ide. I kako to biva, prilazi neko sa klupe Partizana i kaže Toma je rekao da se spremiš da udješ. Ja onako ljutit odbrusim neka on igra ja sam prodao utakmicu. Vrlo brzo dolazi opet neko sa Partizanove klupe da udjem. Razmišljam isto, spremam isti odgovor. I tada je odigrao ulogu Božo Soldo. Kaže mi, Galebe ti moraš danas igrati, i odigrati najbolje i ubijediti da nijesi prodao. I ja odem u svlačionicu jedva nadjem neku opremu (izgledao sam u njoj kao siroče) i na moju sreću primim loptu predjem dvojicu "hajdukovaca" nabacim za izjednačenje, postignemo gol i tako ostane. Hvala Božu Soldu i sreći, naravno.

      A šta je bilo kada su vam skandirali "zete, zete" na starom stadionu kraj Plinare. Šta ste vi čuli u tom trenutku ?

        Ja sam bio igrač koji je mogao do "pokrije" nekoliko mjesta u timu. Često sam kako bi rekli "šetao". Navijači su to shvatili  kao da sam miljenik trenera Slavka Luštice, a još su mislili da sam sa Brača. Tamo ima puno Boškovića. Slavko je imao zgodnu kćerku i mislili su da se ja zabavljam sa njom i da mi je zbog toga mjesto zagarantovano. I u jednom trenutku, kada mi je potpuno promijenjena uloga, počelo je skandiranje "zete, zete". Ja sam mislio da skandiraju " Zeta, Zeta", pošto sam iz Orje luke, sa obale rijeke Zete.

      Ali, nakon utakmice jedan od igrača me pitao  šta te ono provociraju sa" zete,zete"?. Ja sam tek tada shvatio što su navijači skandirali.

        Vama je nadimak" Galeb", odakle?

     Možda ćete vi prvi dobiti pravu informaciju. Igrala je reprezentacija Sovjetskog Saveza sa Hajdukom u Splitu (prijateljska utakmica). Ja sam imao bijeli dres bez broja. Neko je viknuo sa tribina -evo ga kao galeb. I ostade galeb.

       Sada ste na Orjoj luci proizvodite začine Mediterano?

        Uživam u tome, nadam se da su dobri, naši crnogorski. Original. Teško se probiti na tržištu, tradicija je na strani Vegete, Začina C. Ali, ide sve bolje.Valjda će doći vrijeme da predjemo sa riječi na djela-da je domaće, crnogorsko, najbolje.

...........................................................................................................................................

         U biografiji Miroslava Boskovića (rodjen u Beogradu) stoji da je fudbalsku  karijeru počeo u Zadru 1964. godine. Već 1965. prelazi u Hajduk, za koji je igrao do 1973. godine (preko 400 utakmica što ga svrstava medju one u istoriji sa najviše nastupa).

        U Partizanu je bio od 1973-75. godine.

       Tri naredne sezone proveo je u francuskom Anžeu.(Poveo ga je Velibor Vasović).

       Karijeru je završio u Sindjeliću 1979. godine.

       Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao  je 6 puta.