Mateuš Moravjeck,predsjednik Vlade Republike Poljske
Poljski novi sporazum
Poljska će vrijeme nakon pandemije iskoristiti za rekonstrukciju ekonomskog i socijalnog sistema na takav način da bude
pravedniji i otporniji na naredne krize i omogući ulazak zemlje na novi razvojni put.
Živimo u
nevjerovatnim vremenima. Posljednjih desetak mjeseci obilježili su zabrinutost
za zdravlje i život, kao i strepnja za budućnost. Mnogi Poljaci su se pitali ne samo da li će uspjeti
da izbjegnu koronavirus, već da li će i dalje imati posao, da li će njihove
porodice imati finansijsku sigurnost, da li će njihova djeca morati da se
oproste od nade za bolju budućnost.
Pandemija
koronavirusa nas je zaista mogla vratiti u devedesete godine. Dovoljno je da
pogledate katastrofalne ekonomske podatke nekih zemalja, uključujući i Evropu, da
biste vidjeli da crni scenarij nije bio samo fantazija iz filma o katastrofi.
Međutim, to se nije dogodilo, zato što su danas, za razliku od 90-ih godina,
Poljaci mogli da računaju na zemlju koja aktivno učestvuje u organizaciji
pomoći svima kojima je ona bila potrebna. Podrška bez presedana u okviru
Antikriznog i Finansijskog štita omogućila nam je da usporimo katastrofalne
posljedice krize COVID-19 i zaustavimo pad BDP-a za 2020. godinu ispod 3%, što
je bio treći najbolji rezultat u Evropi, a u grupi velikih zemalja sa više od
10 miliona stanovnika, nismo imali konkurenciju. Još je veći uspjeh što smo stopu
nezaposlenosti uspjeli da zadržimo na nivou oko 3 posto - i tu već imamo apsolutno
najbolji rezultat u Evropskoj uniji.
Dalji podaci samo potvrđuju da je
ekonomija Poljske u uslovima krize bila zaista dobra. Više od 110 milijardi
zlota izvoza u martu 2021. godine je rekord svih vremena. U maju je pokazatelj
PMI prešao nivo od 57 poena – to je ujedno najbolji rezultat u istoriji
mjerenja indeksa. Nekoliko mjeseci ranije, Evropska komisija je pokazala da
Poljska, kao jedna od četiri zemlje EU, ima stabilnost javnih finansija kako
kratkoročno, tako i dugoročno. U takvoj situaciji može da se napravi samo jedna
greška – smatrati da stvari idu u dobrom smjeru i prestati sa radom.
Kriza – prilika ili
katastrofa?
Kriza iz koje ne izvučemo pouke je
katastrofa. Međutim, kriza koja se pravilno pročita i razumije nije samo šansa,
već i katalizator promjena – tako možete u dvije rečenice sumirati ideju koja
stoji u osnovi Poljskog sporazuma.
Jedinstvenost današnje krize je u tome
što se njeno rešenje ne može pronaći u udžbenicima. Bez obzira da li ga tražimo
kod Hajeka ili Lasalea, nijedna teorija ekonomske krize nije predviđala
situaciju u kojoj preko dana nastaje paraliza ekonomske i društvene aktivnosti skoro
u cijelom svijetu.
Prema krizi COVID-19 moramo da se
ponašamo kao ljekari prema samom koronavirusu. Iako nemamo određeni lijek, naše
iskustvo nam govori da utičemo na simptome. Istorijsko iskustvo pokazuje da
odgovor na krizu mora biti povećana državna aktivnost, jer se krizom, bez
obzira na šta se odnosi, mora upravljati, a ne prepustiti je samoj sebi.
Američki predsjednik Franklin D.
Ruzvelt je 1993. godine najavio New Deal kao odgovor na Veliku krizu. Cilj
programa reformi je bio oporavak ekonomije, oživljavanje vanjske trgovine i masovnih
javnih investicija, izgrađeno je 120 000 objekata i 77 hiljada mostova. U
narednoj deceniji SAD su isplele mreže autoputeva. Ovo je scenarij koji je
danas inspiracija za Poljsku.
Poljski sporazum, iliti novi kvalitet
Ciljevi
poljskog poretka usredsređeni su ne samo na obnovu nakon pandemije, već i
rekonstrukciju poljskog ekonomskog i socijalnog sistema kako bi ga učinili pravednijim
i zaštićenijim u narednim kriznim vremenima i istovremeno omogućili Poljskoj
ulazak na novi razvojni put.
Dijagnoza
pandemijskih tegoba morala je započeti sa stanjem zdravstvenog sistema.
COVID-19 je doveo zdravstvene sisteme na ivicu kolapsa, čak i u najbogatijim
zemljama. Ni u Poljskoj nije bilo drugačije. Da nije bilo odlučne restriktivne
politike i izgradnje mreže privremenih bolnica nevjerovatnim tempom,
epidemijska katastrofa dogodila bi se i u našoj zemlji. Teško je čak zamisliti
njene razmjere i haos koji bi mogao uslijediti da ranije nismo u značajnoj
mjeri digitalizovali sistem zdravstve zaštite.
U toku posljednjih 5 godina izdaci za
zdravstvo premašili su 100 milijardi poljskih zlota, a opet se njegov kvalitet
i dalje razlikuje od standarda koji očekuju Poljaci. Ovo je jasan signal da je
sistem finansiranja zdravstvene zaštite sa kojim se suočavamo dostigao svoj
maksimum. Krajnje je vrijeme da se okonča filozofija reorganizacije. Ako želimo
da napravimo kvalitativni iskorak koji će Poljsku podići na nivo zapadnih
zemalja, moramo ubrzati marš, čiji je cilj da izdvoji 7% BDP za zdravstvenu
zaštitu.
Poljski poreski paradoks
To znači
promjenu modela finansiranja službi zdravlja, a samim tim promjenu poreskog
sistema. Do sada je Poljska bila jedina zemlja u kojoj je dio premije za
zdravstvenu zaštitu bio oporeziv. Struktura cijelog sistema značila je da su
oni koji najviše zarađuju imali i najlakšu mogućnost optimizacije poreza. Iako
je poljski poreski sistem nominalno progresivan, on je de facto postao
regresivan. Ljudi sa nižim primanjima plaćaju proporcionalno više poreza od
onih s većim prihodima.
Poljski
poreski poremećaj nije samo uticao na osjećaj pravde i onemogućio izgradnju
socijalne kohezije. Prije svega, on je
doprinio produbljivanju nejednakosti, a u kriznoj situaciji ove pojave su
pojačane.
Kriza je
poput moćnih morskih talasa, ljulja ogromne brodove, ali onim malim prijeti
opasnost od potonuća. Nedavne studije jasno pokazuju da je pandemijska 2020. godina
produbila nejednakosti u prihodima. Najbogatiji su u dobitku - bez obzira na
krizu - dok su je najsiromašniji na gubitku upravo zbog teških okolnosti.
Prema
istinski solidarnoj Poljskoj
Poljski sporazum rešava ove izazove,
jer proizilaze iz duha istinske solidarnosti, koji se mora shvatiti vrlo
široko. To je horizontalna dimenzija solidarnosti, tj. briga za socijalnu
pravdu, smanjenje nejednakosti u prihodima i podrška ljudima koji najmanje
zarađuju. S tim u vezi, predložili smo neoporezivi iznos od 30.000 zlota, dakle
na nivou uporedivom sa zapadnim zemljama - većem nego u Francuskoj, uporedivim
sa Danskom. Međutim Poljski sporazum takođe govori o vertikalnoj solidarnosti,
koja se može nazvati međugeneracijskom solidarnošću. S jedne strane, okrećemo
se prošlosti, materijalno podžavajući starije osobe kroz neoporezive penzije, vraćamo
se vrijednostima bez kojih je teško zamisliti budućnost poljskog društva i
cijele Evrope. S druge strane, to je sposobnost da brinemo o budućim
generacijama, izgrađujemo temelje za razvoj koji će omogućiti našoj djeci da više
zarađuju i rade u boljim uslovima, i na kraju, ali ne i manje važno - da žive u
okruženju u kojem se može udisati čist vazduh, a ne čitati o tome kao o nečemu
što je dostupno samo izabranima.
Početak dvadesetih godina dvadeset
prvog vijeka izuzetno je važan trenutak za Poljsku. Nalazimo se na vrhuncu civilizacijskih promjena bez presedana.
Istorija je učinila da smo prethodne takve promjene mogli samo posmatrati. Sada
imamo priliku da budemo glavni akteri ovih promjena. Scenario je spreman. Sve
što treba sada da uradimo je da zajedno implementiramo poljski sporazum.
Težićemo da pridobijemo najširu moguću podršku stratigiji, jer strategije ovog
tipa samo tako mogu biti uspješne.
Mateuš Moravjecki
Tekst je istovremeno objavljen u
mjesečniku „Wszystko Co Najwaznijesze”(Sve što je najbolje) zajedno sa
Institutom narodnog sjećanja i Narodnom bankom Poljske
0 Komentara