Ako je neko, onomad, kad su naručioci spomenika Stefanu Nemanji u Beogradu — krst u desnoj ruci zamijenili mačem — pomislio da se radi o ikonografskim rješenjima, već danas mu je jasno da su u pitanju, par ekselans, ideološki motivi beogradskog vlastodršca. 

Mač kao simbol sile, pogibije i rata, u desnici rodonačelnika osvajačke dinastije Nemanjića, zapravo je autolatrijska ekspresija aktuelnog beogradskog demijurga „srpskog sveta“ na prostoru jugozapadnog Balkana. Svuda, gdje su po ocjeni režimskih „naučnih“ propagandista, Srbi ugroženi. 

Takav mač i takvi „jahači Zla“, civilizovanom svijetu ne donose mirotočivost — nego krvotočivost

A, po pravilu, bivaju ugroženi u svim državama regiona, gdje oni ne mogu da ugrožavaju one koji nijesu Srbi ili neće da budu Srbi.

Grupe „eksperata“, Vučićevih „jahača Zla“, formirane, uglavnom, od osuđenih ratnih zločinaca i bolesnih šovinista, već godinama, različitim oblicima i formama na nacionalnim medijskim frekvencijama proizvode „naučnu“ laž u funkciji velikosrpske ideološke matrice i u funkciji pripreme naroda da vjeruje u laž. Jer ta laž, kroz glas prevarenog naroda, treba da postane „istina“ za „pravdanje“ budućih velikodržavnih akcija Beograda u regionu.

“SRPSKA VJERA”, NAJVEĆA PODVALA CG NARODU

U Srbiji se dešava kolektivna identifikacija sa lažnom „istinom“!

Kad mač zamijeni krst i kad Boga zamijeni Mamon, kad Istinu zamijeni Laž, kada se stvara simbioza etnofiletizma i fašizoidnog nacionalizma kao tragična „banalnost zla“, onda umni ljudi treba da progovore, a hrabri da djeluju. Kada se „jahači Zla“ spremaju davitlaju mačem rodonačelnika osvajačke dinastije Nemanjića po Crnoj Gori, kao svetosavski inkvizitori jedne preživjele teokratske ideologije, kada beogradski vlastodršci u 21. vijeku žele sprovesti osvajačke pohode dinastije Nemanjića iz 12. vijeka, da stvaraju „srpski svet“ — Veliku Srbiju, tada Nemanjin mač prestaje biti pitanje heraldike, postaje simbol smrti i prijetnja crnogorskom milenijumskom slobodarstvu.

I, prijetnja civilizacijskim vrijednostima. 

Takav mač i takvi „jahači Zla“, civilizovanom svijetu ne donose mirotočivost — nego krvotočivost.

Već godinama, na jugozapadnom Balkanu, posebno u Crnoj Gori, dominira laž koju plasiraju beogradski režimski mediji. Agresivni konzervativni populizam, lažnih sadržaja i oblika, vješto manipulišejavnom sferom u Crnoj Gori. Odavno, nijedna entitetska vrijednost crnogorskog nacionalnog identiteta, po tom velikosrpskom konceptu, ne može imati pridjev crnogorski – sve je srpsko. Od Predimira do kralja Nikole, od Štamparije do komita, kažu, sve je srpsko. „Svaka vjera“ na prostoru „srpskog sveta“ je samo srpska. 

„Bila je“ čak i onda kada 154 godine nije postojala, a crnogorska pravoslavna crkva „nije bila“, iako je postojala sve do 1920. godine, kada je ukinuta nakon prvog „bratskog“ istorijskog ubistva Crne Gore.

„Srpska vjera“ je nametnuta kao najveća podvala crnogorskom narodu u hiljadugodišnjoj istoriji.

Nacija je svedena na vjeru, vjera na svetosavlje, svetosavlje nasrpstvo? Van toga, na jugozapadnom Balkanu nema ni hrišćanstva, ni pravoslavlja ni ateista, (kojih je u nekim razvijenim zemljama Evrope danas i do 80 odsto). Priznaje se samo nacija srpske vjere, sa militantnim svetosavskim popovima i velikosrpskom ideologijom.

CETINJE I CETINJSKI MANASTIR — METAFORA OPŠTE SLOBODE

I, na toj podvali i u 21. vijeku, dolaze „jahači Zla“, da Nemanjin mač zabodu u biće crnogorsko.

Priprema za taj civilizacijski zločin vrši se godinama, s ciljem da se propagandna laž Beograda u Crnoj Gori nametne kao istina, da se uspava kolektivna patriotska svijest crnogorska, kako bi glas prevarenog naroda, beogradskim dželatima poslužio kao opravdanje za zločin — za drugo „ubistvo“ Crne Gore. Glas prevarenog naroda bi bio samo alibi za pilatovsko „pranje ruku“, nakon izvršenog zločina.

A, vladika Nikolaj Velimirović je tvrdio „da nacionalna religija ne može biti drukčija, nego bezbožnička“.

Pa, ipak, neki od Vučićevih „megafona“, “ispranih mozgova“ u velikosrpskoj laboratoriji, Antonić i Đukanović, najavljuju da će „mač trebati“, a da se već „gasi crnogorska nacija“? 

Samo se traži otpadnik „Longin“ koji će Nemanjin mač zabosti u središte crnogorskog postojanja i trajanja — u Cetinjski manastir. Traže se „fatići“, traži se zastiđe crnogorsko, guba u torini, traže se nesoji ljudski! Traže se plaćeni izdajnici koji će zabosti „Longinov” mač u duhovno, kulturno i državotvorno biće crnogorsko!

Traži se ljudski kukolj.

A, dugo godina sijan je „kukolj“ u crnogorskoj torini, dok su vlasnici drijemali. Sada je vidljiv, ali i ojačao, no sada nema bojazni da će sa njegovim trijebljenjem nastradati „zdravo zrno“ (Matejevo Jevanđelje).

„Jahači Zla“ velikodržavne politike Beograda, nijesu samo lokalno Zlo i nije samo crnogorsko Zlo.

Cetinje i Cetinjski manastir treba da bude Olimp i metafora opšte slobode, to mu istorijski pripada. Primjedbe koje se čuju od „naučnih“ pudlica beogradskog Firera i Patrijarha SPC, da na protestu na Cetinju nijesu bili samo Crnogorci, treba da budu podsticaj za poziv svim slobodarima Balkana, Evrope i svijeta, da dođu na Cetinje, da brane Olimp slobode od zarobljenika iluzijama „srpskog sveta“ iz tamnog vilajeta Palanke Zla. Ideologija „srpskog sveta“ je toksično žarište koje prijeti da postane globalni problem i van regiona jugozapadnog Balkana.

BLASFEMIČNA OHOLOST BEOGRADSKOG DESPOTA

Geneza tog žarišta tinja vjekovima i vjekovima, koje je izazivalo Zlo. To Zlo preraslo je u ideološki nagon, skoro, svake elite tzv. Nebeske Srbije. To Zlo ne razumije civilizovane poruke 21. vijeka, jer je ono začeto u pravremenu srednjeg vijeka. 

Cetinje treba braniti, ne samo kao Olimp slobode i srž crnogorskog postojanja, već i iz higijenskih razloga — neukaljane civilizacijske Čovječnosti i Čestitosti. Njega treba da štite i čuvaju, ne samo Crnogorci, već svaki civilizovani čovjek, od bilo kakve duhovne, kulturne ili ideološke infekcije.

„Srpska vjera“ je nametnuta kao najveća podvala crnogorskom narodu u hiljadugodišnjoj istoriji

Pa i od mača Stefana Nemanje, u rukama zarobljenika velikosrpskom iluzijom. 

Crnogorci će, već, sami znati sebe odbraniti. Svaki udar na Crnu Goru naći će odgovor u „iskri iz kamena“. Naći će i Nemanjin mač, ako stigne do kamena crnogorskog. Olabaviće mišice krvave ruke, vođene bolesnim umom svetosavskih fundamentalista, ako udare u sveti krš crnogorski i manastir cetinjski. 

Crnogorci i prijatelji Crnogoraca će znati što im je činjeti. 

Blasfemična oholost beogradskog despota, sa zluradim „picoustim“ podsmjehomne može se maskirati nikakvim bratimljenjem i „danajskim darovima“, jer njegovi postupci preko pacovskih kanala i plaćenih „žbira“, otkrivaju sav bezobrazluk primitivne niskosti iza koje stoji Herostratov kompleks beogradskog Firera.

Ni popovi, ni silnici svetosavske dogme, ni mačevi rodonačelnika osvajačke dinastije Nemanjića, ni otimanja crnogorskih svetinja, ni prisvajanja crnogorske istorije, ne mogu ugasiti slobodarski duh viteštva i junaštva crnogorskog, niti Čovječnost i Čestitost Čovjeka crnogorskog.

Crnogorcima ne treba nacionalna religija, nego hrišćanska – pravoslavna. Religija za istinskog vjernika.

Ali, zli naum beogradskog diktatora, može drastično pokazati sav tragizam „malih razlika“ između dva hrišćanska, pravoslavna naroda, koji ne mogu srećno da žive zbog opsesivnih iluzija lidera velikosrpskog Projekta Zla.   (izvor: portalanalitika)