Piše: Željko Rutović

Ovako, povodom događaja na  Cetinju 05. septembra 2021. godine, izazvanim helikopterskim  ustoličenjem  poglavara Crkve Srbije u Crnoj Gori, kaže u ekstazi govora mržnje, što će bit predmet vještačenja, ovdašnji komandant Protivterorističke jedinice Uprave policije: ” Mi smo otišli, osvojili smo tamo Cetinje, ne osvojili, nego rasčistili tamo tu bagru…”. Za autentičnost audio snimka, čije je(valjda) vještačenje u postupku, komandantova (dosadašnja) ćutnja je više nego znakovita. Ima tu još njegovih  problematičnih rijeci. No….

Pojam bagre se upotrebljava u značenju najgoreg ološa i fukare, taloga jednog društva, nepismenog polusvijeta, šljama i propalica, nesoja, ljudi najlošijih svojstava, gamadi i bande, pa dalje, đubradi, bitangi, rulje, stoke, budala, protuva….i sve tako redom…crnje od crnjeg.

Znači, sve ovo i više od ovoga, pod pojmom bagre upotrijebljeno je na račun Crnogoraca, na ime građana Crne Gore koji su sa dostojanstvom, čašću i hrabrošću  – etički uzvišeno, branili duhovni i kulturno istorijski identitet Crne Gore, javno se suprotstavljajući asimilatorskim pretenzijama nacional – svetosavsko -šovinističkom  klerikalizmu.

Fenomenološki gotovo da je nebitno ko je sramnu riječ bagra izgovorio. Mnogo bitnije i suštinskije je da je predmetni teme spiker pojavna paradigma političkog izraza, tek minule apostolske vlade. Naime, duhovno, politički, medijski i ( para ) obavještajno dugo kreirana litijaška kontrarevolucija i na njoj  rukopoložena vlasti apostologija duha bješe  tek operativno – institucionalni  izraz plana dugog dva vijeka, po kojem treba svesaborno učinjeti, ne pitajući za cijenu, da Crnogoraca i njihovog  imena i istorije ne bude više. Otuda apostoli i apostolčići, kameleoni i kameleončići i bijedni svačiji poltrončići u združenoj akciji mržnje i zla umišljeni da im je vlast vječna, zloupotrijebiše  svoje namjesničke dužnosti, institucije, Ustav i zakone, ne bi li jednom za svagda “rasčistili tamo tu bagru”.

No, pokazalo se, ne ide to tako lako.  Nikad i nikome na Cetinju. I opet iz iskustva istorije ničemu se ovi “komandanti” ne naučiše. Belvederski ponos i prkos rasčistili su i definitivno razbistrili sve eventualne dileme oko karaktera, namjere i cilja ” avgustovskih oslobodilaca”. Realna su i nužna očekivanja da će prije ili poslije, institucionalna funkcionalnost i zakonske ovlasti učiniti ono što treba  na sveukupnom rasčišćavanju sa nasljeđem i posljedicama apostolske razgradnje duhovnog, državnog i kulturnog bića Crne Gore. Kulturološko rasčišćavanje kao stvar kritičke misli zrele i odgovorne javnosti  i ( samo) spoznaje  ugroženosti crnogorskog identiteta, valjda je poslije svega viđenog i očekivano i civilizacije dužnosti pitanje nužnosti.

I reče njihov spiker “osvojili smo tamo Cetinje”. Ma je li ?
Ni jačim ni boljim  to u istoriji nije pošlo za rukom a kamoli da to uspiju izvođači mržnje radova  tuđe crkve i tuđih interesa. I eto, pokazalo se bjelodano, da su apostoli na slobodarskom Cetinju polomili zube čiji će tek potmuli skrgut u vremenu koje dolazi sabirati odgovor od onih koje nazvaše bagrom.

Kako ono bješe, čovjek je ono što zbori i pride ono što u mržnji prema drugom tvori. I opet, od odsustva samoprepoznavanja u neriječi i nedijelu do stida i pokajanja nespojive su obale na čijoj će jednoj strani, kao vječito strašilo klero-političkog rugla ostati da opominju i  budućnosti svjedoče, ničim dobrim apostolski nepomenici.

U kulturi  istorijskog sjećanja na te i takve ( i nikakve) i one od “mudre ćutnje”, iznova ce klijati sjeme odgovornosti, koje će za budućnost  tumačiti  i bilježiti  ovog vremena i riječ i djelo. I pojedinačno i kolektivno.