Dritan Abazović je posjetio Ukrajinu. Na licu mjesta je bio, dakle, u srcu, najveće ratne katastrofe u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, poslije one devedesetih godina u bivšoj Jugoslaviji. Jasno, u Ukrajini napadnutoj od strane Rusije. Između ostalog, povodom te posjete, izjavi da ''Ukrajini to mnogo znači, čak i više nego što mi mislimo’’. Znači Ukrajini mnogo i javno, protestno solidarisanje Cetinjana sa njom i Ukrajincima svo vrijeme od kada ju je Rusija napala (o čemu premijer konstantno ’’mudro’’ ćuti), ‘’čak i više nego što mi mislimo’’, a znamo ako išta misli premijer i dobar dio sadašnje vlasti o cetinjskom solidarisanju da to nije nimalo pozitivno, jer to je onaj isti crnogorski građanski, multivjerski i multietnički duh koji se na djelu patriotskom i čojskom pokazao 4. i 5. septembra 2021.g.

"Naravno, navijamo i mislimo da oni brane evropske vrijednosti i brane Evropu od onoga što bi mogao da bude negativan prodror. To nešto pozitivno i za njih i za nas i članice EU", kazao je Abazović. Prvo, koliko je to ‘’ pozitivno’’ za Ukrajince pokazuju nesaglediva materijalna razaranja i izgorjeli domovi, gradovi, milioni izbjeglica i zna ogroman broj nevino stradalih građana i njihovi najbliži. Drugo, što s tiče ‘’navijanja’’, premijer treba da počne da navija i da trenira od navijanja i igranja u domaćoj, crnogorskoj ‘’ligi’’ i da tu istinski podržava, jača, razvija i unapređuje vrijednosti (a posla itekako ima baš zahvaljujući i njegovom i njegove stranke neadekvatnom reagovanju na pojave srpskog klerofašizma i šovinizma) koje retorički tobože zastupa  u sličnim prilikama kao što je bila i ova u Ukrajini. Treće, nema šta da ‘’misli’’ ili ‘’ne misli’’ makar bio i trenutno premijer – cio pravdoljubivi i istinoljubivi svijet vidi i dobro zna da oni stvarno brane evropske vrijednosti, kao i Cetinjani i građani Crne Gore 4. i 5. septembra 2021,g,, a koje taj isti Abazović i družina pokušava da predstavi kao ‘’talibane’’ i ‘’teroriste’’. I četvrto – ne brane oni Evropu, premijeru, ‘’od onoga što bi mogao da bude negativan prodor’’, nego što je već sada i ovđe to na djelu i nedjelu, i zbog čega reaguje sva civilizovana i dobru okrenuta Evropa i svijet. A ako naš premijer želi da im se pridruži onda prvo mora zvršiti domaće zadatke i onemogućiti da se prikriva  i gaji zlo samo zato što on prije svega želi da zaštiti sebe samog i svoju stranku od pozivanja na odgovornost zbog učestvovanja i kreiranja jedne nakaradne, klerofašističke politike koja je mogla da dovede na čelo državnog Univerziteta nekoga ko otvoreno, dakle, veleizdajnički, zastupa i poziva drugu državu da preko određene crkveno-vjerske institucije treće države koja je prije sto godina bila i ostala dio okupacije Crne Gore istu imperijalno u savremenim uslovima podjarmi, asimiluje i faktički (suštinski, ne mora to biti samo teritorijalno i fizički) osvoji.  

"Bez obzira što svi znaju da naši kapaciteti nijesu preveliki, ali u susret posjetama narednih dana ovakav pristup zemalja Zapadnog Balkana i članica NATO-a predstavlja nešto novo", dodao je Abazović. Trebalo bi da bude ‘’nešto novo’’ premijeru, ali teško je to očekivati od čelnika Vlade koja i dalje drži, dakle, za rektora državnog Univerziteta onoga ko javno i najotvorenije reče, pozva i pouči Rusiju i njenu vlast da obrati pažnju na Crkvu Srbije u Crnoj Gori, jer joj ona može najbolje poslužiti kao osnova, sredstvo, moć, odnosno jednom riječju ‘’oružje’’ (zlu ne trebalo i bez navoda, dobru sigurno ne!) za njen dalji prodor i uticaj u našu zemlju!? Osnivač jednog klerofašističkog medija uz to, u iole demokratskoj zemlji teško bi mogao biti na čelu bilo kojeg, pa ni najmanjeg nekog privatnog, a kamoli najvećeg, državnog univerziteta zemlje članice NATO saveza i kandidata za članstvo u Evropskoj Uniji. Ali, na prostoru bivše SFRJ su već tridesetak godina etičko i etničko čišćenje ruku pod ruku (ovo prvo ‘’izvode’’ prije svega akademske umne glave a ovo drugo i bukvalno ‘’rukohvatnici’’), pa je sadašnjem rektoru Univerziteta Crne Gore nedavno dolazila u posjetu – ništa čudno u jednom vremenu vrlo oskudnom sa moralom – i delegacija Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Naravno, nije ovđe riječ samo o Rusiji i očitoj želji nekoga, bilo koga (u ovom slučaju rektora državnog Univerziteta, hic!)  da ta, ili neka druga, bilo koja, konkretna zemlja vlada i gospodari jednom suverenom zemljom kakva je Crna Gora, što je kao slična prethodnica u slučaju Rusije i Ukrajine imalo i ima za posljedicu vidimo što!? Bilo koja da je zemlja i država u pitanju, mora se reagovati u iole ozbiljnoj državi, tj. koja drži do svog dostojanstva, svoje nezavisnosti i svog integriteta. Dakle, ako bilo ko uči i poziva bilo koju državu kao stranog faktora da se osloni ili neosloni na bilo kog domaćeg činioca da bi taj faktor uspio u svojoj namjeri da što više zagospodari bilo kojim resursom i bilo kojim djelovima/cjelinom jednog nezavisnog državnog subjekta – morala bi se odmah upaliti crvena (ili zelena, URI-ina, ekološka!) lampa u državi i društvu i odbraniti pravo te političke zajendice, te države na njen samostalni i nezavisni politički put i da sama odlučuje o svojoj istorijskoj, političkoj i državnoj, građanskoj i nacionalnoj sudbini.

No, u Crnoj Gori od 30. avgusta 2020.g. to nije bio i nije još uvijek slučaj. A kako će kad je potpredsjednik ranije Vlade koja je izabrala jednog takvog kandidata za rektora državnog Univerziteta, sada predsjednik ‘’nove’’ Vlade, nove po imenima (liše njega!?), ali ne izgleda i po vrijednostima za koje se zalažu i njihovim istinskim sadržajima, ne onim lažnim i retoričkim, već suštinskim i zbiljskim. U tom grmu, izgleda, i leži zec! Jer, URA je očito samo na papiru ‘’lijeva’’ stranka koja radi kamuflaže i pravljenja zbrke daje ‘’lijevi’’ žmigavac, a zapravo u stvarnosti skreće, i konstantno ide, desno!? Onaj ko je zarad interesa drugih, tuđih država – koje ne baš rijetko ne pokazuju simpatije ili makar najosnovnije kulturne i civilizacijske norme ponašanja prema našim, crnogorskim, nacionalnim i državnim, građanskim i nezavisnim odlukama – spreman da žrtvuje sopstveno stanovništvo i mirne protestante i patriote, teško da se može nazvati lijevom strankom. Uz to, u konkretnom slučaju, riječ je o povlađivanju i slušanju radikalno agresivnih klerofašističkih organizacija i paramilitarnih i kriminalnih snaga i struktura i činjenju pomoću njih svega što se može da bi se udovoljilo okupatorskim interesima Crkve Srbije u sopstvenoj zemlji, tj. zemlji na čijem su se čelu, nesrećnim sticajem okolnosti, u jednom trenutku našli – dakle, kada se znaju sve te i mnoge druge slične činjenice, nema mjesta nikakvom čuđenju što sve ovo i mnogo drugoga dolazi od jedne stranke koja je zapravo desnog, populističkog i antidemokratskog usmjerenja. To pokazuje njihova saradnja sa DF-om, Demokratama, te sada sa SNP-om. Najmanje, što bi za početak URA mogla i morala da učini, to je da da instrukciju svojim kadrovima u vođstvu UCG da pokrenu inicijativu o smjeni rektora Univerziteta, te da se izvini cetinjskim i crnogorskim  građanima za svoje učešće i svoju odgovornost u njihovom pogromu 4. i 5. septembra 2021.g. I da pozdravi i oda priznanje cetinjskim protestantima koji se solidarišu sa ukrajinskim hrabrim građanima od prvog dana ruske agresije. Za početak toliko. Možda bi to čak i bilo dovoljno. Uz uslov da od sada kada dadnu lijevi žmigavac na lijevu stranu zaista i skrenu.