Piše: Slavko Mandić

Reče, i ostade živ. Nije mu prvi put, a znajući ga, neće biti ni potonji. Možda misli da je narod šašav i da će mu povjerovati kad počne da zrakom mlati rukama objašnjavajući strašnu sreću koja je zadesila Crnu Goru njegovim dolaskom na mjesto manjinskog premijera. On čak ni gorivo ne troši kad nije na rabotu, rekao je u svakodnevnoj vučićkolikoj medijskoj seansi. To bi značilo da van radnog vremena Dritan ide pješke, ako nema osobno vozilo, u Staru varoš, na Zlaticu, Momišiće ili preko Morače, Zabjelo ili Stari aerodrom, ukoliko ta pośeta nema službeni karakter. A možda i autobusom ili budućim tramvajem? Može biti, jer od takvoga Abazovićevskog projekta, može čoˊek svašta očekivat.

Kad to kaže premijer, koji je 24 sata štićeno lice, onda je neophodno odgovoriti i na pitanje što čine i kako se ponašaju zaštitari njegovog tijela i duha, u narodu poznatiji kao tjelohranitelji, dok se on privatno ponaša po Podgorici. A možda i po Crnoj Gori, jer je dokazano da on ima veliki broj prijatelja koji jedva čekaju da im u pohode dođe. Na to pitanje nijesmo stigli da odgonetnemo odgovor jer ga nije bilo, a nije ga zvanično niko ni postavio. Valjda zato što je glupo, pa bi se sa njegovim podnosiocem sprdali svi odreda.

Dakle, premijer, kakav god da je, ne može svojim autom, jer ga čuvaju da ga, ne daj bože, što od ovih pogani, ne strefi. Čuvaju ga, kaˊ što se to čini u svim svjetskim državama. Njih nekolicina s obje strane, obrnute suprotno od njega. Bulje u masu tražeći onoga ko je spreman da potegne, a ako ga nađu, život mu više boga ne bi valjao. Tako i treba, jer se na taj način brane naše svetinje.

Śetićemo se kako je Dritan pancir ćebetom visoke zaštitne moći štitio dva istaknuta popa crkve Srbije. I sa jednom omanjom divizijom policajaca dok su korakom odili od zrakomlata pa do ukradenog manastira. A tamo su ih dočekali prijateljski krimosi, sa više pješadijskog naoružaja od ovog koje Rusi imaju u Ukrajini. Razumije se, i sa neophodnim bombama, suzavcima, pravim pravcatim mecima, bajonetima.

To treba svi da rade, kazao je premijer Dritan. To, mislio je, kao on što čini, kad ide u privatnu pośetu kumu ili prijatelju, a kakav je ne bi začudilo i vjernom glasaču. Jer nema ih nešto mnogo, za ovoliku vlast koju je u oba mandata prigrabio objema rukama.

A možda je premijer zaista umislio da on ima takvu vrstu privatnosti, na koju može da štedi državno gorivo? Možda je samo iskren, a možda i salamastran od temeljnog ugovora, iako mu pravna struka govori jasno da nema govora da se ugovor sa crkvom Srbije može zvati temeljnim. Ali, ako je obećao, a on nikad ne prekrši obećanje, no samo kad mora, a mora često, eto vraga su sedam binjiša.

Ništa bolje od ovakvog premijera, reći će narod za domaćeg Abazovića. Posebno će da ga fali onaj na vlasti, i to ne bilo koji, već onaj koji je prekšio zakon, pa još uteka od policije, a prije toga slomio tuđe auto i u njemu povrijedio drugi narod koji nije na vlasti. Pritom, sve to autom Vlade u neđelju, 02. maja 2021. godine, oko 20 sati . Čovjek se zove Nikola Kandić a njegovo radno mjesto tada se prezivalo Zamjenik generalnog sekretara Vlade. Kad nije imao kud, i kad se ustanovilo da je bio pijan (1,56 promila alkohola u krvi) priznao je krivicu i sporazumno je osuđen na šest mjeseci zatvora uslovno.
Njemu je tada dodijeljeno novo radno mjesto.  Ovih je dana predložen za zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore. Tako kažu, a da li će tako biti, i da li će osuđenom čovjeku, koji je uteka sa mjesta saobraćajne nesreće, koju je pijan izazvao, bez želje da pomogne povrijeđenima, Filip Adžić, Ministar MUP-a i preśednik Kadrovske komisije Vlade, dati saglasnost, viđeće se već śutra. Na ispitu je Adžićeva principijelnost, mada se ne śećamo da je iko od funkcionera URE tražio da se pokrene disciplinski postupak protiv Kandića i on išćera sa posla zbog toga što je ugrozio živote sugrađana, vozeći bahato u pijanom stanju službeno vozilo Vlade. Nije bio na službenom zadatku a ni nije ni zaštićeno lice, kao premijer. Ali, premijer je primjer, pa on želi da pokaže javnosti koliko mu je stalo da bude štedljiv, na račun države, ako smo dobro razumjeli.Sjedinjenje duhovitosti i relaksiranosti je nadaleko poznata sociopsihološka stavka našeg premijera. On zna kad treba reći nešto što će da osokoli narod, koliko god u teškoj situaciji bio. Zato, kad je objašnjavao benefit po zdravlje od skupog i preskupog goriva, primjedba da će zbog toga morati narod da ide pješke, ne da je na mjestu, već je dr Dritan, na medicinu mislim, dao svojevrsni doprinos produženju rase. Jer, uśeđeli se u udobne fotelje na rabotu, pa potom u vladina auta (ako je mislio na državne uposlenike) mišići im skoro atrofirali. Zato je najbolji lijek povećanje, utorkom za 20 centi najmanje litar goriva. Pa nikome na pamet neće pasti da svoga ljubimca dogura do pumpne stanice. Na junačke noge ili neka druga prevozna sredstva. Kaˊ sav ostali normalni svijet.Ali je problem što mi odavno nemamo odgovor koliko smo uistinu normalni? I da li smo, uzimajući u obzir sve ovo što činimo.

Temeljno, nema što!