Zaista s mnogim “istinama” koje se plasiraju od strane crkve Srbije i države Srbije, ma koliko bile opako opasne po Crnu Goru, treba se ponekad zajebavati.

Eto, rođendan Srpske pravoslavne crkve u samoj Srbiji je godina 1920. kada je utemeljena, nasilno priključivši sebi i autokefalnu Crnogorsku pravoalavnu crkvu čiji kontinuitet traje od 1484. godine. Međutim, rekoše ti cirkusanti, ne trepnuvši, da SPC na teritoriji države Crne Gore postoji čak najmanje osam vjekova unazad! Da, da, dobro ste pročitali, to tvrdi crkva Srbije bez i jednog valjanog dokaza! Kako ga mogu i imati obzirom da kod njih samih ta crkva traje stotinak godina, a u Crnoj Gori, više od osamsto! Smijurija da ne može biti veća! Stvarno, za takav paradoks ne vjerujem da ste do sada čuli. Polako, uvjerićete se da je i takav nonsens mogće “popeglati.”  Kako objasniti tu brutalnu nelogičnost, a da stvari za crkvu Srbije dobiju tako željeni kontinuitet. Reinkarnacija, odnosno ponovno rađanje, gromko uzviknu neko! I tako reinkarnacija postade nova vrsta obmane, nestvarni argument u prilog tradicionalne srpske laži, kako ustvrdi otac srpske nacije Dobrica Ćosić. Pribjeći reinkarnaciji, kada realnih, opipljivih dokaza i argumenata nema je najbezbolniji i najlakši način da se pokuša na prevaru dokazati poželjna “istina.”  Bez obzira što reinkarnacija nije koncept koji je u tradiciji hrišćanstva. Ali, koga za to briga! Ostvarenje cilja je bitno! Jednostavno treba konstatovati da je Srpska pravoslavna crkva postojala tada i tada, shodno potrebi, i mnogo prije 1920. godine, kada je doživjela konačnu i punu reinkarnaciju. Živjela reinkarnacija!  

“Cirkus bez para”, što zboraše moja pokojna baba Jelena, dična Crnogorka.

I što da ne, kada za nešto nema istorijskih i logičkih, na činjenicama potvrđenih istorijskih dokaza, tu je reinkarnacija. Reinkarnacija kojom se “potvrđuju” i takve besmislice da crkva Srbije više od osam vjekova egzistira u Crnoj Gori. I ne stide se ti kradljivci tuđe istorije, da sve te izmišljotine ubilježe u svojim školskim programima, pa i na Wikipediji đe se može pročitati svašta.Pa i to da je prva štamparija kod Južnih Slovena iz 1493. godine, u vrijeme crnogorskog dinasta Ivana Crnojevića,  koja se nalazila na Obodu iznad Rijeke Crnojevića, pazite sad, srpska! Neviđen kompleks niže vrijednosti, iz koga i proizilazi nezasita težnja da prisvajajući tuđe vrijednosti, sebe učine većima. Patnja i muka da ne može biti veća. Koju prati spremnost na sve, pa i na korišćenje sile ako se prilika ukaže, protiv patriota koji oće da odbrane sebe i svoj istorijski, kulturni i nacionalni identitet.

Prošlu Vladu u Crnoj Gori je karakterisao vjerski fanatizam, ovoj aktuelnoj, ili jednom njenom dijelu, izgleda da je bliska reinkarnacija kao religisko-filozofski koncept. Jer, kako trenutno stvari stoje, njih lako provjerljivi dokazi u vezi tradicionalne, viševjekovne, autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve mnogo ne interesuju. Skloniji su, izgleda, reinkarnaciji kao “validnom argumentu” koji u nemoći nameće crkva Srbije u prilog svojoj “istini.”

I bio bi to, ne treba sumnjati, “cirkus bez para”, vrhunska komedija koja nas zasmijava do suza, da sve to nije isuviše opasno i ozbiljno po sam opstanak Crne Gore. Zato, da bi se odbranili od okupatorskih nasrtaja crkve Srbije, prihvatimo istinu kao model ponašanja! U konkretnom slučaju potvrđenu, očiglednim  dokazima i  brojnim dokumentima, koji razotkrivaju njihove laži i stvarne namjere. A sve u korist i na ponos države Crne Gore i njenog evropskog puta.