Kultura

OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE ,,RASKRŠĆA TOKOVA” STANKE JOVANOVIĆ-BRAJOVIĆ

Jul 07, 2022 4 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

Stanka Jovanović-Brajović pripada redu onih istaknutih autorki, crnogorskih pjesnikinja koje su ponikle sa podlovćenskog magičnog poetskog kruga Cetinja i koja je kroz višedecenijsko stvaralaštvo ispisala neke od najljepih stranica poezije. Pred nama se nalazi zbirka ,,Raskršća tokova” sa ukupno tridesetak pjesama koje su nastale kao plod dugogodišnje sublimacije autorkinih promišljanja. Stanka Jovanović-Brajović je naprosto je isuviše kvalitetna pjesnikinja da bi ispod njenog pera moglo da izađe nešto što nije poezija i to ona snažna, jaka i autentična u pravom i punom smislu te riječi. Pa tako ,,Rskršća tokova” čitamo kao niz u poetskom smislu izvanredno organizovanih razmišljanja u kojima autorka daje mnogo prostora sopstvenom načinu pogleda na krugove. Tokove i raskršća života i izražavanja dok bilježi: neizvjesnost, strepnju, čekanje a šta je na kraju pitamo sebe da li taj kraj postoji i kakve poruke šaljemo sa zbirkom poezije ,,Rskršća tokova.” Pjesnikinja se bavi važnim društvenim, ali i ličnim temama i pitanjima, i veoma joj je važno da čitalac jasno razumije njene poruke. Iako često pesimistična, Stanka Jovanović-Brajović ne gubi objektivnost čak i kad piše o osjetljivim temama o kojima razmišlja svaki dan. U stvari, njeno poetsko promišljanje treba da podstakne kritičko razmišljanje koje u aktuelnoj današnjici nedostaje. Osim toga, ona se trudi da razumije, a ne da osuđuje. Iako poezija Stanke Jovanović-Brajović navodi nas na razmišljanje, na preispitivanje stavova o važnim pitanjima, ona takođe podstiče jake emocije.

 

U pjesmi ,,Kruženje tokova” (odlomak) autorka navodi:

 

Vrijeme bježi kao da nas krade

A samo raznosi dotrajale nade

I čeka svjetlost koja stalno blaži

Što drugi ne može da ona osnaži

 

U ovoj pjesmi (stihu) autorka se bavi egzistencijalnim pitanjima, smislom i prolaznošću života, ali i ulogom koju ona (kao žena) ima u tom svijetu. Pjesnikinja jasno, bez zauzimanja strane, uspijeva da nam predstavi sav apsurd naših života i besmislenost radnji (nade) koje su nam nametnute kao ispravne uz taj zrak svjetlosti. Na taj način, predstavljajući kritičko mišljenje, autorka nas navodi na putovanje na kojem osim bolnog saznanja naše sopstvene inferiornosti pronalazimo i intenzivnih emocija, koje, prate njen život. Kroz poeziju autorke susrećemo: subjektivnost, osjećajnost, jezgrovitost, slikovit, metaforičan jezik, kao i naglašena rima koja prati stihove. Sve ove elemente upotrebila je autorka u svojim, pjesmama ali ih je i nadgradila bogatom, a opet nenametljivom intertekstualnošću i intermedijalnošću, dajući tako posebno snažan (lični) pečat svim njenim pjesmama. Postupci pjesnikinje u njenim pjesma zasnovani su na vrijednostima identiteta unutar sistema i njegovih polja, razmjene simboličkog i imaginarnog. Pjesnikinja se bavi realnim ali ne kao opštim efektom prikazivanja već je taj odnos prema realnom u stvari odnos prema traumatičnoj stvarnosti u kojoj se autorka nalazi.

 

U pjesmi ,,Neizvjesnost” (odlomak) autorka navodi:

 

Svijet vjekovima traži odgovore

Za neke prilike što se same stvore

Najgora je nemoć što pogađa

Kao obmana koja se događa

 

Uništenjem dvosmislenosti ne osporava se ni jedan vid sudbine, pa tako u poeziji po Hegelu: “trenutak ostaje sačuvan u razvoju vremena“, pa i kao čista unutrašnjost ili kao čista spoljašnjost, bježeći iz čulnog svijeta ili tonući u njega, pristupajući vječnosti ili se zatvarajući u puki trenutak. Možda nas takvi trenuci proganjaju ili ostavljaju trajne tragove, koje pretočimo na bijelom pergamentu naših sudbina. Prostorna udaljenost širi se i na vrijeme pa poetska naratorka prolazi koroz dva svijeta onaj imaginarni i onaj realni. Vrijeme sreće, mladosti, nekih mladalačkih pogleda na svijet koji je ostao iza nje. Kao i do sada autorkine pjesme u zbirci ,,Rskršća tokova”  čine malene arabeske ali zbog slobode u izražaju, pjesme se same trude da izađu iz bilo kakvog okvira, ciklusa, iako se motivi prepliću, nadopunjuju ili čak potiru. To slojevito rasparčavanje zapravo dostiže još bolji efekat. Autorka piše svoje pjesme prema sopstvenom osjećanju svijeta i života, crpeći snagu iz svoje nekadašnje  mladosti i svoje čiste savjesti. Ozbiljno i teško vrijeme koje je pratilo na stranicama autorkinog  života čini zbirku ,,Rskršća tokova” posebnom. Autorkine pjesme žive su i snažne slike života,  i otkrovenja koje odjekuju dugo u njoj samoj ali i u čitaocima. Kada ih čitamo, kao da ponovo otkrivamo svu veličanstvenost, punoću, ali i težinu i oporost života i žene što je mnogo dublje i suptilnije  od naših razmišljanja i poimanja, mnogo uzvišenije od naših spoznaja. Pjesnikinja je duboko svjesna međuljudskih odnosa u kojima preispituje okolinu i traži svoje mjesto pored njega-njih  i dok se po osnovnoj, nepromjenjivoj logici života sve što postoji polako u prolaznosti života urušava, pjesnikinja spontano popu Silvije Plat misaono kroz monolog, pokušava stihom prodrijeti u biti međuljudskih odnosa u želji da bude prihvaćena, ali i potvrđena, iako otkrivena i često ranjiva. ,,Rskršća tokova” kao zbirka autorkine poezije namijenjena je onom krugu čitaoca i  nije je moguće razumjeti bez poznavanja autorkine biografije odnosno ličnog poznanstva s njom. Zato ova zbirka predstavlja vrijedno autorkino štivo koje se čita u jednom dahu.