Postoji li Njegoš njim samim, ili kako ga drugi shvataju, tumače i cijene?

Može li Njegoš da se preobraća, posuvraća, upotrebljava kako se kome prohtje: Neznaveno

Pokušaj da se proglasi za sveca odložen je. Valjda predlagač za sebe ostavlja prazno mjesto srpskoga svetitelja, ako ga Sv. Petar propušti kroz rajska vrata.

Za sada je dovoljno da je imenovan za apostola, samo je nepoznato: dodaje li se broju Hristovih učenika, ili zamjenjuje kojega „nepodobnoga“?!

Javno se izriče diktatorima da nemaju pravo na Njegoša. Dobro je što nije spomenut autokrata, pošto ni sam Njegoš kao vladar autokrata ne bi imao pravo na – sebe.

O Njegoševome djelu objavljeno je preko 500 knjiga. Obrađeno/Obuhvaćeno je na poznati književno/istorijski/teorijski/kritičarski način sve što su spisatelji naumili. Otvorena je za istraživanje, poimanje, tumačenje, vrednovanje Njegoševa misaona tvorba.

Izvan je naučnoga diskursa svako svođenje Njegoševa djela na nacionalne, vjerske ili dnevno-političke upotrebe.

Biće bezbroj prigovora što iz neznavenosti, što iz otpora svemu što nije „provjerljivo“. Misao i jeste – neprovjerljiva, i „samo“ zdravorazumski shvatljiva, najčešće zamijenjena ili izjednačen s umom. Veliko odbijanje će biti pogotovo onih koji su ozvaničeni njegošolozi i dali „konačne“ istine i sudove.

Marljivi pedanti su u Njegoševim samotvorima tražili uzore, pozajmice, tuđice, potkradice. Kada nijesu „dobili“ potvrdu u proučenim spisima umislili su da je imao kakav predložak, ali nijesu uspjeli da ga – pronađu, sa nadom da će kad tad biti spoznat!?

Hoće se odista veliki trud, zanesenost, usmjerenost, usredsređenost da se sveobuhvati Njegoševa samotvorna misao. Naravno, korisno je i da se sazna što je kada je kako je zašto je...

uzeo preuzeo preinačio preoblikovao prepjevao... iz tuđih tekstova

Sve što je pronio kroz sebe, njegovo je/Njegoševo je...

Može i da se naznačuje, sluti, pa i umišlja, u otklonu od proizvoljnosti, što je poeta mislilac htio da kaže, i kako se može shvatiti ono što je napisao, čak i svaki stih pojedinačno razmatrati, što se s razlogom često čini. Bitno je da se pokuša da cjelovito pojmi tumači vrjednuje...

Zatvoren u nacion i kanon, ili pretvoren u kôd koji samo rijetki znaju da tumače, – sasušuje i jalovi izvornu moć Njegoševe misli. Oni koji kazuju da ga ne razumiju, oture ga. Oni koji ga ne cijene ili smatraju da nema nešto naročito i veliko, olako ga zature.

Oni koji su ogrezli i oguglali u naviknutim obrascima izučavanja Njegoša vjerovatno neće moći ili htjeti da izađu iz poznatih okvira. Oni koj se usude da sami ili zajedno sa poetom misliocem pređu krug vozmožnosti, skinu sa sebe okov fizičeski i zađu u nebeske predjele traganja u kvantno/holo/bio/informacionome „ključu“ mogu se nadati novim i drukčijim otkrićima smisla Njegoševih misli. 

Izvan je svake sumanutosti da se proglašava za genocidnoga pisca.

Svakako je u svetosti svojim Gorskim vijencem koji se uzvisuje u spsku Bibliju i u crnogorsku Bibliju, samo je otvoreno za raspravu da li je svojim sadržajem ili samo naslovom Sveto pismo. Ako je sadržajem, morali bi zastupnici srpskoga i crnogorskoga svetoga štiva da rasprave da li sav pripada samo jednome nacionu, ili da se razluči što je srpsko a što crnogorsko.

Izmiče li svakome razumnome sudu kada se pokuša da izvede/izvadi iz pjesnikovih stihova i prevede u dnevnu upotrebu?

Može li opstati ako se svako „posluži“ oprobanim sedstvima?

Njegoševo počelo i Početak početaka samo naslovno mogu da se poistovjete. Počelo kod Njegoša je kako je, a ne kada je počeo da stvara. Prije tzv. Početka početaka postoji – Misao, kako je sam mislilac poeta objavio.

Mnogi su, čak i oni koji su naizust znali, i hvalili se, Njegoševe stihove, samo protrčavali kroz, i pored Njegoša. Rijetki su zastajali, još ređi se usredsređivali, i dumali što je veliki mislilac, poeta i vladika/vladar htio da da kaže da najavi da uradi, i što je uspio...

A hoće se poviše truda!

Za moje istraživanje moći Njegoševe misli mogu da se uporede:

U okviru „obične materije“ Njegoševih tekstova marljivi trudoljubivi njegošolozi su ispisali i objavili brojna korisna djela. „Tamnu materiju“ Njegoševih spisa su razmatrali, koliko se moglo razumjeli, obradili rijetki poznavaoci. „Tamnu energiju“ Njegoševih misaonih samotvora tek valja potpunije otkrivati. Izazovi su veliki i zamamni. Potrebno je pregnuće, i usredsređenje na ono što je najvrjednije u Njegoševome djelu: u Luči mikrokozma, koja je uveliko i Luča makrokozma, kako sam pokušao da odgonetam u Njegoševome počelu, u misaonim pjesmama, posebno u pjesmi Vjerni sin noći pjeva pohvalu mislima i poemi Misao, kontekstualno u Gorskome vijencu i Lažnome caru Šćepanu Malome, u Bilježnici, u odabranim pismima...

Samo u naznakama poopštavam da su moguća bar četiri metodološko/teorijska „modela“ izučavanja Njegoševih misaonih spjevova:

Tradicionalni, u vrsti „primjene“ Njutnove klasične mehanističke nauke, u kojoj su napisane većina kniga. Ono što se vidi.

Neoklasični, u naklonu Ajnštajnove relativističke tro/četvorne prostorvremenske dimenzije svijeta i života. Ono što jeste.

Nove, kvantno/holografsko/informacione „matrice“, u kojoj se tek začinju pokušaji da se zađe iza/izvan oprobanih metodoloških postupaka. Ono što se traga, neizvjesno i neuhvatljivo.

Uobičajene kritičke analize književnoga teksta upotrebljavale su pedantno, svestrano, detaljno opisivanje Njegoševih tekstova. Najčešće je korišćena binarna opozicija. Analognu retoriku sve više zamjenjuje digitalna metodika. Njegoševo djelo potrebuje pluralnu, otvorenu, sveobuhvatnu misaonu otkrivalačku sposobnost pro-nicanja, pro-viđenja...

Postmodernistički zanos, zabuna, i zagub, hipertekstom citata i objavom „smrti autora“ ne seže mnogo dalje od dovijanja, i sahne pred Njegoševom misaonom po(i)etikom.

Svejedno kako ko kazivao, Njegoš je  i u otvorenome i u „skrivenome poretku“ svijeta i svemira. Za označenje Moći Njegoševe misli začudna je mogućnost kvantne teorije da se čestice nalaze i ovdje i tamo negdje. Njegoševa misao je otvara do beskraja...

Moje istraživanje upravo usmjereno da u kvantno/holografsko/informacionom „ključu“ odgoneta moć Njegoševe M/misli.

 O Njegoševome počelu su prikazivači označili su samo ono što se ređa u tradicionalnoj retorici. Suština i većina onoga što je drukčije, u kvantno/holo/info poietici nije ni spomenuto.

Sve što izmiče logičnome uzročno-posljedičnome nizu izvan je „ozbiljne“ nauke!

Može li euridičnost da prikrije etičnost, pa i estetičnost?

Prividna igra riječi možda može da zasjeni moju namjeru da sveobuhvatno pojmim Njegoševo počelo. Međutim, trudim se bar da nazremu ispitivanju „kosmičke sile“ koja „svim vlada“ i koja je prirodom ispunjena svojom namisli...