''...mjesto u tuđini je lijepo, ali nikad tako lijepo kao ono u domovini. I najednom se nađem ispod Komova, pa mislim na Kuče, pa na Crmnicu, pa na Čevo i Vasojeviće... Tu na mjestu koje nosi ime Izvor sreće, ja se moram vratiti djetinjstvu barem na trenutak, djetinjstvu i svom izvoru sreće, Veljem dolu, Maloj rijeci, livadama i ublovima, zdravcu i kačamaku i onoj vodi na Komovima blizu Carina''
Vojo Gardašević je igračku karijeru gradio u Budućnosti, Sutjesci i Holandiji.U generaciji Budućnosti koja je 1965. igrala finale Kupa sa Dinamom bio je u tandemu sa Mišom Folićem i u tom periodu smatrani su medju najboljim bekovskim parovima u zemlji.
Trenersku karijeru napravio je uglavnom u inostranstvu i ostaje upamćen kao stručnjak, jedini iz Crne Gore,koji je bio na čelu tri reprezentacije:Iraka, Kenije i Sejšela.Ipak,trenersku životnu želju nije ostvario-da vodi Budućnost.
