U selu Jugovići u nikšićkoj Župi biće uskoro otvoren Muzej gusala, prvi takve vrste na prostoru bivše Jugolslavije u kome će se naći postavke najboljih guslara:Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Albanije, kao i eksponati narodnih instrumenata i nošnje. Biće to zadužbina Milana Filipovića, koji se punih šest decenija druži sa guslama pronoseći širom svijeta njihovu i slavu crnogorske tradicije.Korona je unogome usporila ove poslove, ali,ako ne bude neočekivanoga najkasnije do kraja godine u selu Jugovići biće opet na okupu svi Jugovići. Radovi na objektima su privedeni kraju, gotovo 95 odsto su završeni,finansijska konstrukcija, biće zatvorena sa jednim humanitarnim koncertom.Onoga dana kada se Muzej otvori sve će biti predato državi Crnoj Gori na upravljanje, kaže Milan Filipović.
Normalnome ne treba upozorenje, ostalima džaba, poručuje Mifto Coković je iz Bijelog Polja, koji je u Herceg-Novi došao 1956. godine. Radio je u Prvoborcu, neko vrijeme "živio" u hotelu Boka i emotivno je vezan, posebno za taj dio grada. I odlaskom u penziju, želio je da nastavi porodičnu tradiciju i da se oduži Herceg-Novom i hotelu Boka, time što skoro 20 godina održava fontanu, koja je u sklopu svojevremeno prostora, koji je bio botanička bašta, sa preko 200 različitih vrsta. Snaga popušta, želje je još u izobilju. Sada kada je napunio 84-u razmišlja što će biti sa ovim prostorom, kada ne bude mogao dolaziti.
Dragan Perunović je jedno od velikih imena titogradskog boksa. U sastavu Budućnosti bio je 20 godina, svojevremeno reprezentativac Jugoslavije. Upamćen je kao veliki borac, zbog čega je imao nadimak- fajter. Povreda oko spriječila ga je da karijera bude potpuna. Član je ekipe Budućnosti koja je 1974. postala prvak Jugoslavije, tada jedne od najjačih evropskih liga.
Fudbalski klub Liverpul ima brojne navijače i van Engleske. Šestostruki prvak Evrope o njima vodi računa što potvrdjuje i primjer Podgoričanina Branka Vukoslavovića. U znak priznanja za sve što je uradio za ovaj Klub pločica sa njegovim imenom nalazi se odnedavno na novoj tribini stadiona "Enfild".
Popularna "buba-mara",(kožna fudbalska lopta), ne proizvodi se odavno. Stare zalihe su na izdisaju,a kada se neka pocijepa, adresa je Eno Lukačević iz Podgorice. Zanat je naslijedio od oca Gana. Po svoj prilici, kada Eno zakrpi posljednju loptu, biće stavljena tačka na porodičnu tradiciju. I da nije ljubitelj sporta , upamtio bi nazive mnogih klubova , jer su im u radnju dolazili iz svih krajeva, pa i iz velikana jugoslovenskog fudbala , splitskog Hajduka.
7.decembra 2006. godine, boravio sam u kući Jovana-Joza Pejovića u Petrovcu i ugovorio za ponedjeljak(11.12.) snimanje TV emisje "Sportski veterani". Srce je na žalost izdržalo samo još tri dana i ostale su zabilješke kao priprema za tu(nerealizovanu) emisiju.
No, takav as, trostruki pojedinačni i ekipni šampion Jugoslavije zaslužuje da se i 14 godina kasnije to objavi.
Priča rukometašice Milanke Šćepanović, sastoji se iz tri segmenta, to jest tri ljubavi. Prva je prema rukometu, zatim Klubu Budućnosti u kome je provela 14 godina i gradu Titogradu (Podgorici). U Osnovnoj školi ,,Makim Gorki" čas fizičkog bio joj je da pokaže kako kaže "nestašluk". Dobro pamti, i zahvalna mu je, prvog nastavnika Sveta Pulevića. Milanka Šćepanović je bila nosilac Titove štafete i Olimpijskog plamena ZOI 1984. godine u Sarajevu.
Vrata Urgentnog centra KBC Podgorice ne zatvaraju se ni minut u toku 24 sata. Veliki je broj gradjana koji dolazi, ponekad i zbog sitnice, a bude i najtežih slučajeva. Treba ih sve zbrinuti, svakome pružiti pomoć. Bude i nerazumijevanja pacijenata ili njihovih porodica, ali treba i to razumjeti..
Nermin Abdić je direktor ove jedinice KBC. Uvijek ljubazan, uvijek na radnom mjestu vremenski i više od onoga što je predvidjeno. I kad ima slobodno vrijeme na oba mobilna je pozivan kao da radi na nekoj telefonskoj centrali.
Obilježavanje Dana mladosti 25.maja povodom rođendana Josipa broza Tita, doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije, za njegovog života, do 1980.godine predstavljao je jedinstven i neponovljiv događaj za mlade tog vremena .Nošenje štafete kroz Jugoslaviju koje je trajalo oko mjesec i po dana i predaja štafete mladosti Titu na stadionu JNA U Beogradu bila je velika čast za svakog učesnika, omladinca i omladinku.Posebna čast odnosno privilegija pripadala je poslednjem nosiocu štafete koji je Titu štafetnu palicu predavao na završnoj svečanosti, na kojoj su pored Tita prisustvovali najviši državni i omladinski rukovodioci tadašnje Jugoslavije.
Te 1975. štafetu je predala , tadašnja titogradjanka ,studenkinja Vjera Begović, a učesnica sleta bila je i Anka Barović Stojković, tada učenica trećeg razreda podgoričke, odnosno titogradske gimnazije „Slobodan Škerović".
Na crnogorskim terenima ili u dvoranama,kada igraju fudbaleri i košarkaši Mornara iz Bara na navijačkom mjestu i sa svim rekvizitima je Svetislav- Śaro Marković. Imao je često i neprijatnosti,ali sve ih je manje,pošto su ga takvog,gotovo svi prihvatili. Jednom je na sudu dobio spor sa trenerom.Ljubav prema Klubu najbolje je iskazao kada je napustio bratovu svadbu da navija za Mornar.
Amina Trle, rođena 1996. godine. Ne pamti „ono" vrijeme , vrijeme partizana, fašista, ni Tita, niti vrijeme pionira, štafeta, komunista. Sama je šila pionirsku plavu kapicu s crvenom petokrakom i crvenu maramu, dan prije sporne mise za Blajburg koja je ustalasala glavni grad BiH.
Zoran Batrović je osamdesetih godina prošlog vijeka sa uspjehom nosio dresove Budućnosti, Prištine i beogradskog Partizana.
U razgovoru za Agenciju Anadolija, šezdesetvogodišnji Podgoričanin govorio je o detaljima iz karijere, a prokomentarisao je i crnogorsku reprezentaciju.
Ivo Kovačević je kurir u podgoričkom sudu,već 12 godina.Dnevno predje ponekad i po 10 kilometera.U dijelu grada u kome obavlja posao nema kaže zgrade ili kuće u koju nije ulazio.Bivši je košarkaš Zete,ali nije mu se dalo da igra u Prvoj ligi.
Noseći pozive često nailazi na neprijatne situacije.Jedan takav je bio kad ga je jurio vučjak. Ni kriv ni dužan bio je jednom na spisku tuženih za nevjerovatnih milon eura.
Ivo Kovačević je miran i tih čovjek. Duhovit, omiljen i kod kolega i prijatelja.Pa iako "stekne" koga od neprijatelja govori vrijeme će učiniti svoje.Savjest mu je čista a besanih noći nema, jedva čeka da mrkne, da fino zaspi.
