Sloboda vrjednija od života
Antifašisti Herceg Novog, Budve, Tivta i Kotora odali su juče poštu devetorici boraca koje su zarobili i strijeljali italijanski okupatori u Lipcima, a obilježili su i godišnjicu strijeljanja pobunjenih mornara u Boki Kotorskoj, u Škaljarima
Potpredsjednik SUBNOR-a Stevan Radunović podsjetio je na
spomen obilježju u Lipcima na surove uslove života u Boki 1942. godine, nakon
što je Orjenski bataljon dobio naredbu da se povuče prema Hercegovini.
- Masovno prijavljivanje bivših boraca Orjenskog bataljona
četnicima u selima bilo je poprimilo takve razmjere da su prevazišli njihova i
očekivanja italijanskih okupatora. Represija prema rodoljubima među seoskim
stanovništvom svakim danom je bila sve veća. Italijanska fašistička vojna i
policijska sila, četničke vojne jedinice i njihove političke organizacije, kao
i ustaške organizacije koje su bile orgnizovane u Kotoru i susjednim mjestima
nijesu odustajali od progona, maltretiranja i hapšenja aktivista NOP i
likvidacije partizana-ilegalaca. U borbi protiv partizana-ilegalaca, okupator
je pored svoje sile i izdajničke organizacije koristio domaće špijune,
konfidente i otpadnike NOP koji su da bi spasili svoj bijedni život izdavali
svoje ratne drugove – podsjetio je Radunović.
Jedan od najvećih procesa protiv partizanskih boraca u Croj
Gori, kazao je on, održan je u febraru 1943. godine u Kotoru, kada je 58
partizana osuđeno na smrtnu kaznu, a 30 na doživotnu robiju.
- Nekoliko dana kasnije Italijani strijeljaju braću Dušana i
Lazara Samardžića, braću Obrada i Paska Dabovića, braću Sava i Vuka Bećira,
Sima Sijerkovića i Nikolu Šabovića, u Lipcima 11. februara 1943. godine.
Strijeljani su bili borci Orjenskog i Primorskog bataljona. Ostalo je
zabilježeno njihovo hrabro držanje od izlaska iz kotorskog zatvora do stratiša.
Na stratištu svih devetorica umirali su prkosno. Jedni su pjevali, a drugi
klicali partiji i slobodi. Njihovo dostojanstveno držanje pred neprijateljskim
cijevima (kasnije je svjedočio je pop Jovo Radulović) najveća je lekcija iz
patriotizma svim generacijama – podsjetio je Radunović.
Junačko držanje partizana-ilegalaca, koji su ginuli širom
Boke Kotorske, partizana koji su ginuli na mnogim bojištima širom Jugoslavije,
kao i hrabro i primjerno držanje partizana i drugih aktivista koji su
strijeljani na nekoliko mjesta u Boki, kazao je Radunović, bio je putokaz i
primjer.
Predsjednik UBNOR-a i antifašista Kotora Jovo M. Bećir
podsjetio je u Škaljarima, povodom 107. godišnjce pobune mornara u Boki, da se
od zaborava mora sačuvati ovaj bitan istorijski događaj, kada su strijeljana
četvorica, mornara, desetine umrli u zatvoru tokom sudskog procesa, a dvojica
poginula tokom pobune.
Spomen obilježje strijaljanim pobunjenim mornarima 1918. u
Škaljarima
Spomen obilježje strijaljanim pobunjenim mornarima 1918. u
Škaljarima
Pri kraju Prvog svjetskog rata, od 1. do 3. februara 1918.
godine, kazao je on, buknula je u Boki pobuna mornara austrougarske Ratne
mornarice.
- Bez obzira što je pobuna mornara ugušena, što su
strijeljani Čeh Frano Raš, Slovenac Anton Grabar i Hrvati Jerko Šišgorić i Mate
Braničević, što je osuđeno preko 400 mornara na veće i manje kazne, ostaje
neosporna činjenica da je ova pobuna, pod uticajem Oktobarske revolucije,
pokrenula mase u borbi za socijalna prava, da je iskalila mržnju protiv
Austrije i da je imla veliki odjek u svijetu – kazao je Bećir u Škaljarima.
Istakao je da je pobuna mornara u Boki bila „pogrebno zvono
koje je nagovijestilo skori slom Austrougarske monarhije“.
Pobuna je bila dogovorena za 1. februar i toga dana, tačno u
podne, čim je odjeknuo dogovoreni topovski hitac sa bojnog broda „Sankt
George“, podsjetio je Bećir, mornari su uzeli vlast, istakli na jarbole crvene
zastave, pohapsili sumnjive oficire i organizovali revolucionarna vijeća.
- Međutim, glavni organizatori nijesu bili politički
prekaljni, bez političkog iskustva i pobuna nije uspjela... U međuvremenu
austrijske kopnene vlasti proglasile su uzbunu, pozvale flotu iz Pule u pomoć,
te je pobuna ugašena 3. februara – kazao je Bećir.
0 Komentara