Dok naše najmlađe u stanju potrebe za zdravstvenom zaštitom vraćaju sa praga bolnica, a roditelji sa strahom i očajem traže rješenja u privatnim klinikama, nadležni peru ruke i prebacuju odgovornost s jednog nivoa na drugi.

Šta će oni koji nemaju novca da plate liječenje i infuziju? Da gledaju kako im dijete leži u groznici i nadaju se najboljem?

Apsurd postaje još veći kada saznamo da zdravstveni sistem Crne Gore, koji već ne može da odgovori na potrebe sopstvenih građana, pruža usluge i pacijentima iz Hercegovine - što je direktno izjavio direktor Instituta za bolesti djece.

Po kojem zakonu je to tako, i čije i kakve zakone primjenjuje sadašnja vlast – izgleda samo svoje i po svojoj mjeri.

Nikšić, kao i mnogi drugi gradovi, zavisi od Instituta za bolesti djece u Podgorici, ali to izgleda nije dovoljno da bi naša djeca dobila zdravstvenu zaštitu.

Ovo nije izdvojeni slučaj, ovo je pravilo. Dječija Hitna pomoć ukinuta je još 2023. godine, a od tada se roditelji snalaze kako znaju i umiju, dok institucije nijemo posmatraju. Da li iko iz vlasti može da pogleda roditeljima u oči i objasni zašto su primorani da biraju između praznog frižidera i zdravlja svog djeteta?

Istovremeno, svjedočimo „izletničkoj” posjeti Njujorku šesnaestočlane delegacije sa četiri ministarke koja je građane koštala 50.000€.

Sa tugom i revoltom svjedočimo i gubitku dječijih života „jer im fali sredstava da efikasno organizuju let”.

Vrijeme je za bolje institucije, sigurnu zdravstvenu zaštitu i pravednu socijalnu brigu. Vrijeme je za promjene. Novi naraštaji ne smiju da čekaju!