Kad mladi dobiju priliku da ispričaju svoju priču
Kako je „Jesen u mom kraju“ od podržane ideje izrasla u nagrađivanu predstavu
Nekada je za veliku promjenu dovoljno da u
pravom trenutku neko kaže „vrijedi”. Malim organizacijama često ne nedostaju
ideje, kreativnost ili motivacija, već prvi podsticaj koji će im pomoći da
zamisao sa papira pretvore u stvarnost. Za NVO „Savez za djecu i mlade – Kuća“
taj podsticaj stigao je upravo kroz program „De facto za mlade“, koji realizuje Fond za aktivno
građanstvo uz podršku Evropske unije i Ministarstva regionalno-investicionog
razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama. Tako je, u okviru projekta „Mladi su na
sceni“, nastala omladinska predstava „Jesen u mom kraju“ – priča o
talentu, samopouzdanju i tome šta sve može da zaživi kada mladima pružite
priliku.
Za Pavića
Radovića, izvršnog direktora Saveza za djecu i mlade – Kuća, ta podrška bila je
potvrda da je neko prepoznao potencijal ideje koja ne ide utabanim stazama i
pružio joj priliku da zaživi. Za malu organizaciju, kaže, takvo povjerenje
često je prvi prostor da pokaže šta može.
„Kada dobijete podršku, dobijate mnogo više
od novca. Dobijate mogućnost da svoju ideju realizujete, odmjerite, predstavite
drugima, ali i stičete iskustvo koje kasnije kontinuirano nadograđujete i
razvijate. Za jednu malu organizaciju i njene ljude to je veoma važno, jer je
pokazatelj da ideja ima potencijal i da vrijedi ulagati dalje u nju“, ističe
Radović.
Od
školskog sastava do društvenog ogledala
Inspiraciju za predstavu autorski tim je pronašao u naizgled
jednostavnom naslovu školskog pismenog zadatka koji nosi dublju simboliku.
Ipak, umjesto
bezazlenog
sastava, nastala je oštra, ali duhovita društvena kritika. Kroz žanr komedije,
farse i karikature, mladi autori su hrabro progovorili o temama koje čine
njihovu svakodnevicu: od zastarjelog školskog sistema, porodičnih kriza i
političkog
zapošljavanja, pa sve do ozbiljnih društvenih izazova. Tako je od nečega što
generacije učenika doživljavaju kao običnu školsku nastala priča koja mlade
poziva da svoj kraj pogledaju drugim očima i progovore o svijetu u kojem
odrastaju.
Milo Bešović, autor predstave, kaže da je
želja bila da se kroz humor i ironiju otvore ozbiljna pitanja, ali i da se
publika podstakne da drugačije pogleda svakodnevicu koju često uzima zdravo za
gotovo.
„Predstava nastaje iz onog ‘malog’ zadatka
i postavlja pitanje: „Da li zaista obraćamo pažnju na ono što se dešava
oko nas?” Kroz humor i ironiju, publika se lakše prepoznaje u onome što
prikazujemo. Za nas ‘Jesen’ nije samo godišnje doba. Ona simbolizuje promjene,
sazrijevanje, ali i opadanje vrijednosti kada zaboravimo da je naš kraj slika
naših vlastitih postupaka“, objašnjava Bešović.
I dok su na sceni govorili o temama koje su u posljednje vrijeme
obilježile crnogorsko društvo, iza scene se tiho odvijala još jedna priča, ona
o mladima koji su rasli zajedno sa predstavom. Za neke je to bio prvi izlazak
pred publiku, a za druge prilika da prevaziđu tremu, otkriju talenat ili steknu
samopouzdanje. Probe zato nijesu bile samo priprema za scenu, već i prostor za
učenje, povezivanje i lični rast.
Za Pavića Radovića, jedna od najvećih vrijednosti projekta leži u
tome što mladi nijesu ostali samo publika, već su pronašli svoje mjesto u
stvaranju kulture.
„Najljepše je to što smo mladima dali prostor da se izraze, da
budu kreativni i da shvate da i njihov glas, iskustvo i pogled na svijet mogu
biti dio kulturnog stvaralaštva. Ako smo makar nekome od njih pomogli da
otkrije neki talenat, stekne više samopouzdanja, upozna nove ljude ili shvati
da može nešto da stvori i predstavi drugima – onda je projekat već ostvario
mnogo više od prvobitno zamišljenog cilja,“ kazao je Radović.
Kada
prvi korak preraste u nešto veće
Da se priča nije završila samo tu, pokazao je dalji život
predstave. „Jesen u mom kraju“ igrana je na 68. Majskim igrama u Bečeju,
Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju i Festivalu alternativnog teatra
„Korifej“ u Kolašinu, a dobila je i poziv za gostovanje na Festivalu dramskih
amatera u Kočanima u Sjevernoj Makedoniji.
Sa gostovanjima su stigla i brojna priznanja: Srebrni paž za drugu
najbolju predstavu i prva nagrada za najbolju mušku ulogu na Majskim igrama, te
druga nagrada za najbolju predstavu u cjelini, kao i prva nagrada za najboljeg
mladog glumca i nagrada za glumačku bravuru „Fuad Zaimović – Strela“ na
Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju.
Ipak, važnije od samih nagrada bilo je upravo ono što se ne može
staviti na policu, a to je iskustvo mladih koji su vidjeli da njihov rad može
izaći iz prostora u kom je nastao i biti prepoznat pred mnogo širom publikom.
Tu priča o jednoj predstavi postaje priča o tome šta podrška može
da pokrene. „Jesen u mom kraju“ nije završila sa projektom. Nastavila je da se
igra, okuplja mlade i doprinosi kulturnom životu, dok je njen uspjeh za NVO
Kuća bio dodatni podsticaj za još veće korake. Jedan od njih je inicijativa za
formiranje omladinskog teatra u Podgorici – prostora u kojem bi i nove
generacije mladih dobile ono što je ova predstava pružila svojim učesnicima:
priliku da stvaraju, razvijaju svoj talenat i slobodno se izraze.
Tako je podrška jednom projektu nastavila da
živi mnogo duže od samog projekta. Jedna ideja dobila je scenu, mladi prostor
da pokažu šta mogu, a jedna mala organizacija potvrdu da vrijedi nastaviti i
razmišljati još veće.
Možda najvažniji trag predstave „Jesen u mom
kraju“ ipak nijesu samo nagrade, odigrane predstave niti aplauzi, već ono što
ostaje kada se svjetla na sceni ugase – organizacija spremna za nove korake i
jedna ideja koja je nastavila da raste jer je neko, u pravom trenutku, u nju
povjerovao. Ostaju mladi koji su naučili da više vjeruju u sebe: Petra
Radenović, Lena Šebek, Una Stanković, Petar Šćepanović, Simeun Barašin, Janja
Ćetković i Petar Jovović.
0 Komentara