Društvo

Praznik na meti politike: Ko i zašto osporava 21. maj?

Apr 24, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Nije riječ o ličnom izboru građana, već o organizovanoj kampanji političkih struktura koje i dalje dovode u pitanje temelje crnogorske državnosti

Nije problem u tome što neko lično ne slavi Dan nezavisnosti Crne Gore. To je pravo svakog građanina. Problem nastaje onda kada se organizovano i sa političkih pozicija poziva na njegovo ignorisanje i kada se sistematski osporava ono što je već jednom demokratski odlučeno.

Referendum o nezavisnosti Crne Gore 2006. nije bio ni improvizacija ni jednostrana odluka, već proces sproveden pod strogim pravilima i međunarodnim nadzorom. Njegov rezultat je priznat i predstavlja temelj savremene Crne Gore. Tvrdnje da je “pokraden” nijesu ništa drugo do politička propaganda koja se godinama reciklira bez  dokaza.

Zanimljivo je da se pozivi na bojkot gotovo nikada ne čuju spontano među običnim građanima. Oni ne vode kampanje, ne organizuju opstrukcije niti “trube” o ignorisanju praznika. Ta retorika dolazi prije svega od pojedinih poslanika i lokalnih funkcionera iz partija koje baštine srpski politički narativ, koji iz svojih pozicija pokušavaju da ospore legitimitet države u kojoj vrše vlast.

Da li je, onda, iluzorno očekivati da oni koji politički i ideološki “podnose izvještaje” ministarki u vladi druge države -Milici Đurđević Stamenkovski pokažu iskreno poštovanje prema državi Crnoj Gori, njenim simbolima i praznicima? Takvo pitanje se nameće samo po sebi kada se sagleda kontinuitet poruka koje dolaze iz tog političkog kruga.

U tom kontekstu ne može se zanemariti ni uticaj Srpske pravoslavne crkve i medijsko-političkih centara , koji godinama oblikuju dio javnog mnjenja u pravcu negiranja crnogorske državnosti. To nije pitanje vjere, nego političkog djelovanja pod plaštom identiteta.

Zato stvari treba nazvati pravim imenom: nije riječ o “slobodi da se ne slavi”, već o svjesnom političkom projektu osporavanja države. A to je već nešto sasvim drugo.

Država koja dozvoljava da joj iz njenih institucija dolaze poruke negiranja sopstvenog postojanja ulazi u opasnu zonu samoponištavanja. Sloboda mišljenja ne znači slobodu da se bez odgovornosti urušava ustavni poredak i temeljne odluke na kojima ta država počiva.

Crna Gora ne može ići naprijed ako se stalno vraća na 2006. godinu. Referendum je završen. Država postoji. Vrijeme je da se to konačno prihvati kao činjenica, a ne kao tema za beskonačne političke manipulacije.