Rajetinski „Zov divljine“
(15 riječi)
Rajetinski „Zov divljine“
Autor: Vuk MANITI
„Moje pleme snom mrtvijem spava“;
glava na kamenu, a bubulj u glavi;
sve što naslijedismo prljamo bez reda,
u ovoj teškoj crnogorskoj stravi!
„Kako je lijepo biti Crnogorac“,
osjetiti damare starijeh vremena,
u zemlji đe više ništa nije sveto,
zemlji đe ruše predaka znamenja.
„Veseli se srpski rode“ jauču sa strana,
nakoćeni podrepnici i branitelji laži;
uđoše nezvani, krvlju umazani,
da pamet pomute, sjećanje zabrani!
„Eh da mi je i da mogu crnogorsku obućˊ robu“;
klikovahu Zahumljani skoro svake zore,
Jer su kao turska raja nosili oružje,
samo za rat krvavi protiv Crne Gore!
Kako je počelo teško da će stati,
prljaju Duklju vitezova majku,
prestali su Dukljane za most zakivati,
a na Crnogorce organizuju hajku!
0 Komentara