Dokolica

Dušan Ičević

Čovjekovo Vjeruju II

Nov 08, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Dušan Ičević

Čovjekovo Vjeruju  II

Vjernicima je dovoljno da vjeruju.

Bog je    samotvoran samopojmljiv            Svemoguć Postoji odvajkada

Sam po sebi    Zadovijek

Vjernicima je dovoljno znanje crkvene dogme.

Sv. Anselmo se zapitao (što je vjerovatno želja svakoga hrišćanina) da li može pronaći

takav argument koji bi sam po sebi bio dovoljan da dokaže realnom Božansku egzistenciju,

koja bi bila apsolutno dobro, dobro po sebi, Bog, kao takav, nužan uslov egzistencije i dobra svih stvari.

Osnovno polazište sv. Anselma je da ne traži da spozna da bi vjerovao, nego da vjeruje da bi spoznao.

Istinito je da je Gospod biće čija egzistencija ne može biti promišljena kao nepostojeća.

„Ja vjerujem da si Ti, Gospode, ono biće od koga ništa uzvišenije ne može da se zamisli”.

Za vjerovanje je dovoljno toliko.

Bog je svuda, znači i u svakome vjerniku. Prava vjera je neposredno opštenje sa svojim Bogom.

Posrednici su suvišni.    

Jednobožačke religije uzvisuju Boga Tvorca i Svedržitelja na Nebu, i Vladara na Zemlji.

Vladaocima godi da su božanskoga porijekla. Vlastodršcima: da je svaka vlast od Boga.

Kada je ustrebalo, nakon žestokoga progona hrišćana, mudri rimski vladari hrišćanstvo proglašuju

za državnu religiju. Carevi su i žreci, vjerski i crkveni poglavari, ili postavljaju crkvene velikodostojnike.

Srastaju crkva i država. Vladari su oboženi i narodu Bogom podareni.

Tako vlast postaje nedodirljiva i nepromjenljiva. Svako ko se usudi protiv vlasti,

krši Božje zakone i zapovijesti.

Čovjek mora da vjeruje, da bude pobožan, samim rođenjem. Tako nastaju odabrani.

Zapitao sam: Da li je čovjek sapet u Sacro, credo i cogito?

Što ne zna, čovjek traži od Boga.

Bog

zamjena

naknada

utjeha, pa i

zaborav

I naučnici, ponekad, u nemoći da odgovore, uzrečicom kažu: Samo Bog zna.

U narodu je valjda odavno jedna riječ: Bogzna! I Nada: Akobogda!

Da je čekao da sazna od Boga, čovjek bi još čamio u tmini neznanja. Trsio se da

pita

traga

razmišlja zamišlja umišlja...

Ispituje misaonim opitima, laboratorijskim eksperimentima, putovanjima...     

Dok nađe... ili opet, ponekad ispočetka i u nastavcima do..., pa što

nađe

bude

zbude

Vjernici vjerom znaju da je Bog sve: Stvoritelj svega. I jedino je to pravilno mišljenje.

Bog je izvan moje naučne optike. Ne zalazim u Božji zabran.

Ako ustreba, bavim se onima koji vjeruju u b/Boga.

Bogoljupci hoće Boga koji sve zna i sve može.

Najvišu silu koja zapovijeda i kojemu se sve opravdava, posebno nemoć čovjeka da sam čini ono što treba.

 

U Beogradu, 13. 11. 2009. godine

 

Najviša transendencija je u shvatanju da je Bog svuda, i u svakome čovjeku.

Čovjek uzrasta sobom, narasta u sebi. Otvorene su sve Dveri života da se stvara,

biva, bivstvuje, nahodi, misli i djela.

Odvajkada se pita: Ima li čovjek rođenjem pravo, podobnost i priliku da svoj život neprekidno stvara,

ili je sve predodređeno po volji više sile, neumitne sudbine, ili je sve proizvoljno, nasumice...

 

U Podgorici, 11. 5. 2016. godine

 

Dovršiću, zasad:

Ja sam za Č/ovjeka a ne Božjega raba. Za slobodno samosvjesno samodjelatno biće koje stvara,

a ne poslužitelja i poslušnika više sile, svejedno kako se zvala...

                     (Nastavlja se)