piše: Žarko Dragićević, književnik i publicista

U kakvoj državi živimo ili u kakvoj ko želi da živi je od presudnog značaja za Crnu Goru. Došlo je vrijeme kada građani ne upravljaju događajima,vrijeme je kada događaji upravljaju sa njima.

 “Svaka bitka treba junaka,a svaki narod treba legendu“

Prema tome kako SPC koristi duhovno nasilje i od svojih „nevjernika“ pravi Hristove ratnike ili fundamentaliste koji još jašu na petokraci sa isukanim krstom, bezobzirnom manipulacijom „primitivne svijesti“ stvaraju izopačenu histeriju prema svemu što nije „pusto i srpsko“ a pusto im  je mnogo toga od uvođenja „Srpskog Božića, Srpske Nove Godine,Srpskih svetinja i Srpskih svetaca,pusta je praznina između „svetosavlja“ i pravoslavlja,međuprostor u kojem zatvoreni zauvijaju zajedno „melemni ljudi“, pitkoumno sveštenstvo i plitkoumni narod. Zaboravila je SPC razloge svog nepostojanja u nekoliko stotina godina skorašnje istorije. Zaboravila da je bila ukinuta zbog nemorala,potkupljivosti i otpadništva od pravoslavlja. Zaboravila je SPC da su umjesto srpskih episkopa i arhijereja prisilno od Vaseljenske Patrijaršije u Patrijaršiji,mitropolijama i hramovima srpskim  bili postavljeni grčki episkopi i arhijereji, jer Srbi nijesu bili dovoljno duhovno zreli da humanu poruku vjere održe makar u sujevjerju i poštovanju biblijske riječi božije. Svetosavlje je zloupotrijebilo izvorno hrišćanstvo u korist anarhistike nacionalne ideologije otjelotvorene u najednostavnijem a potpunom opisu „bolesnog društva“ u jednoj rečenici: „Boga se ne boje, ljudi se ne stide“

Strategija „anarhističke ideologije“srpskih političkih predstavnika u Crnoj Gori je utemeljena u frazeološkom popularizmu crkvene dogme u kojoj „kratka laž“ ubjeđuje, poništava, žigoše: Crnogorce, Bošnjake, Albance, Hrvate jednostavnim obrascem poništavanja „tamo njihovom istinom“ o izmišljenom narodu i komunističkom nakotu,nikakvim ljudima i nikakvom vjerom, povampirenim ustašama iako u CG nikada nijesu postojali i albanskim teroristima iako u CG nema lošeg primjera međuljudskih odnosa  između Crnogoraca i Albanaca. Ti i takvi  „melemni“ ljudi kao princip demokratije pokušavaju da  društvu postave  četiri stuba velikosrpske ideologije: 1. Laž 2. Bestidnost 3.Strah 4.Izopačenost. Na tim stubovima pokušavaju da uspostave Parlament i parlamentarnu demokratiju  uvođenjem „Trojanske mazge“ u Vlast,stvarajući privid većinske volje građana previdjeli su prirodu i zakon opstanka. Mazga ne rađa jer je rođena iz sjemena okolnosti i nestaje.

Nestaće i „Trojanska mazga“ umišljenih crnogorskih telala i mozgovana.Htjeli bi da svoja dosijea  obrišu,zapale i pepeo prospu.Ne može Gospodo drugovi, mijenjale su se gazde,ideologije i tranzicije,ali svako je po neki zapis ostavio ovjeren vašim potpisom. Najgolemiji su dosijei popova, „medijskih predatora“ i „građanskih dušebrižnika“, onih koji su tajnu ispovijedi nesrećnih ljudskih slabosti i sudbina upisivali u registratore svake vlasti. Izopačeni „žbiri crnogorski“ prstom upiru, laju, potkazuju, lažu o svemu i svakome ko drugačije misli i progresivnije zbori-NEPOMENICI. To im je u genima, taj nesrećni kompleks izdaje i „nišče vrijednosti“ ne uspijevaju ga da speru,da makar potomstvo sramote spasu.

Došao je ON „melemni čovjek“ zajedno sa „trojanskom“ da oboži,opameti, uzdigne što je nisko i spušti nedostižno.

Autoritet vlada a ne samohvala.Čovjeka bez autoriteta narod ne slijedi i ma koliko bilo mudro ono što govori, takav čovjek ostaje sam i ostaje mu samo da slijedi psihologiju gomile i tada griješi, a greške su nepopravljive. Ne znaju Don Kihot i Sančo da su već odjahali u tminu beznađa prokazane ideologije i da im je tamničar strpljiva crnogorska sloboda ,čekanje i davno postavljeni prag tolerantnosti. ONI su „trojanska mazga“ koja nosi sedam stubova -sedam bezumnih istorijskih laži, koje je lako nositi a teško iznijeti:

1.“Nebeski narod“ je laž prva,da mogu da lete ne bi kupovali polovni „MIG 29“

2.“Car Lazar bijaše za života samo srpski knez“mrtav im je najviše koristio.

3.“Miloš Obilić je „nebeski“ a ne istorijski vitez“.Murata je i Jakuba  istorijski Bajazit protjerao iz carstva „ovozemaljskog“ a Miloš zabranio ulaz u carstvo „nebesko“citirali su ga do skoro razno razni Miloševići sa Gazimestana.

4.“Marko Kraljević i Šarac“ su starija replika „James Bonda i Jaguara“ spcani leže na Šar planini.

5.“Srpski jezik“ je uneređena varijanta staroslovenskog dok im se nije smilovao Vuk Karadžić i negdje belo skratio,bijelo produžio,bilo osjetio  progovoriše Srbi i „prisvojiše“ iz istorije psihologije naučili lekciju No 1. „Umjeće prisvajanja“

6.“Njegoš je srpski“ pa da čovjek i povjeruje da nije fotografije.Dok je Njegoš u crnogorsko elitno ruvo po Evropi divanio,pisao,bio je po malo i „muški nestašan“ ,istovremeno su u Srbiji počevši od Knjaza Miloša činjeli opanke i nosili gunj.Njegoš je Crnogorcima ostavio „Gorski Vijenac“,Miloš je Srbima ostavio mineralnu vodu „KNJAZ“ i lakomost pride.

7.“Četiri S nijesu četiri slova nego četiri ognjila okrenuta unutra“  četiri ognjila da krst srpski bratoubistva, izdaje, monarho ubistva jednom zapale i sa sebe skinu.

Ali „svaki narod treba legendu“ i budalu da u nju povjeruje. Sada kad imamo i jedno i drugo,malo nam je izbora ostalo. Prvi da ih gledamo i prekrstimo se,a evo se nemamo đe prekrstiti nego pod kapu nebesku. Drugo je da se smijemo, što od muke ,a što od seirenja-tamo š* njima.

„Korijeni zla što nas snađe nijesu od gladi jer oni nijesu gladni što nemaju-oni su gladni od očiju“

Uzroci crnogorske političke i društvene krize nijesu u siromaštvu, obespravljenosti, kriminalizaciji društva. Prvo nikada u istoriji nijesu ni bili bogatiji, ne smeta njima što nemaju –nego što drugi ima. To se zove Guba. Obespravljeni nijesu nego sva prava kao svi imaju,ne smeta njima nepravda nego što to nije njihova pravda. Njihovo načelo pravednosti je uništavanje sa zadnjim činom samouništenja. To im ne možemo dozvoliti,naši su.Kada sve unište onda počnu međusobni egzodus, da je po njihovom odavno bi život na Zemlji izumro.Ne smeta njima kriminalizacija,jer znaju da društvo sazrene i oteto narodu i državi ostane,ne smetaju njima ni kriminalni klanovi,jer tamo je ulog za obraz i riječ-glava i tako je svuda i  od nastanka svijeta,nego njima smeta što im je jeftin obraz a glava im treba. Lakše je  tuđe glave skidati ,nego svoju opametiti.

“ Dosta je bilo da nas braćom zovete, nemojte više kumimo vas bogom“

Kako možemo biti braća kada smo mi „ovozemaljci punokrvni“ i nebo nam je granica. U carstvo nebeskih ljudi ne ulazimo niti je prirodno da se „mešamo“. Shodno ovome ne brojimo vam krvna zrnca,a kad se vi  spuštate biće svašta i bilo je vazda,ne branimo vam da prođete ali braća nijesmo. Bliži su krvno „Montenegro Airlines“ i „JAT“ nego mi,oni se sretaju negdje između zemlje i neba,a mi da letimo nijesmo učili,a vi se kroz kroz istoriju prizemljujete često. No tvrda glava uči dok ne nauči.

Više vam ne možemo popustati.Ne možemo da dozvolimo da obesnažite naše društvo, međuvjerski i međuetički sklad. Svi smo čuli da se pokrade banka, muzej,ćevabdžinica,ali da se ukrade Crkva, Država, kultura i narod je nepoznat primjer u svjetskoj istoriji kriminala. Nijesu Crnogorci nevidljivi nego su „viđeni ljudi“ ,nijesu djela crnogorska zrna pa da ih svaka svraka zoblje, nije Crna Gora vaša Sparta no je Srbija najveća crnogorska kolonija,samo još ne vidite, a ako budete imali sa čim viđećete,kad među sobom ovako oči povadiše,šta će s vama biti-znam i ža mi je.

“Što vas više puštamo, sve više tražite. Nasilje je nerazumno, nasilnici su rijetko razumni“

Mi nećemo nebeski,a vi hoćete zemaljski „svet“.

Nije pravedno  „melemni ljudi“ i to nije logično.

Ne mogu Marko i Šarac u crnogorsku istoriju.

Ne može Njegoš u „Nečistu krv“

Nije Lovćen planina koju bi da prenesete,no je Lovćen Olimp slobode

crnogorske i obraz Evrope.

Nije Cetinje Prijestonica no je Jesrusalem i kraljevstvo Crnogoraca,koje je svakoga  dočekalo i ispratilo čojski i junačkii ili kako ko zasluži.

„Svako ponese ono što donese“