Piše: dr Čedomir Bogićević 

         Dana 09.03.2002. u naponu svojih duhovnih snaga, predanog, plodonosnog, naučnog, društvenog i stručnog rada, zatvorio se životni krug jednog od korifeja crnogorske jurisprudencije i kolosalne figure organizacije crnogorskog pravništva dr Dragana Radinovića (1950-2002) – obnovitelja, utemeljivača, reformatora i predsjednika najstarije crnogorske strukovne asocijacije – Udruženja pravnika Crne Gore (1994-2002), što je svojim autoritetom znanja, erudicije, naučnog opusa i vizije ostavio trajni pečat u biću crnogorske pravne kulture, postojan u svojoj jurističkoj doktrini  i odan slobodarskom ognjištu glasovitih preda – oca Mihaila, organizatora 13.-julskog ustanka i nosioca partizanske spomenice 1941., i majke Olge, iz glasovitog roda Maraš, ali i nepokolebljivo vjeran svojoj domovini Crnoj Gori (,,Domovina je kao i majka, nju u srcu nosimo” – često je iskazivao ovu maksimu Marka Miljanova) – kao najdragocjenijem biseru u ljudskoj istoriji. 

          Kao epistemolog širokog razumjevanja logosa i praxisa i istorijske svrhe stvaranja organizacije društva kao carstva ljudskih svrha, on je najviše nađe polagao u umne snage čovjekove prirode i njegove humanističke strukture kako bi se otkrivala dijalektika promjena i predviđala budućnost. Nepokolebljiv u slamanju dogmi, zabluda, neznanja i predrasuda, on je bio postojan u Hegelovoj filozofemi ,,što je stvarno to je umno, što je umno to je stvarno”, znajući da se tokovi društvenog kretanja odvijaju po Kantovom duhu iz nižih u više oblike ljudske organizacije i bitka. 

         Nosilac je i utemeljivač naučne vizije u Udruženju pravnika Crne Gore o potrebi obnove crnogorske državne nezavisnosti i međunarodno-pravnog subjektiviteta, po Hegelovom načelu da je država umno ostvarenje slobode kao krajnji cilj svjetsko-istorijskog kretanja duha. 

         Rođen u ponosnoj i dičnoj Zeti, nakon završetka titogradske Gimnazije upisuje i završava studije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu (1974.) na kojem je pohađao postdiplomske studije, stekavši magistarsku i odbranivši doktorsku disertaciju posvećenu instituciji Ombudsmana sa najvišom ocjenom summa cum laude. Upoznao je mnoge zemlje i kulture, proučavao uporedne upravne i ustavne sisteme, političku filozofiju i ideju ljudskih prava. Smatrao je da je pravo ideja slobode i ideja pravde. Predstavljao je Crnu Goru na svjetskom kongresu pravnika (asambleji) u  Njujorku 1999. 

          Djelovao je kao sudija, gradski sekretar za upravu, društveni pravobranilac samoupravljanja, pomoćnik ministra u crnogorskoj vladi, kulturni poslenik, naučni radnik, organizator znanstvenog života, pisac, publicista, promotor odgovorne i misaone riječi javnog uma, zaljubljenik u multikulturne vrijednosti – etničke i vjerske, kao ljepotu, bogatstvo i ukras crnogorskog bića. Bio je pun tolerancije i poštovanja za dostojanstvo drugih, za različitost u mišljenju, altruist i filantrop. 

          Neka vijenci neumrle slave vječno blistaju sa oreola vrlina, zasluga i vrijednosti velikog čovjeka, druga, prijatelja, plodnog stvaraoca i naučnog radnika, dr Dragana Radinovića, čije djelo ne smije biti zaboravljeno. ,,Slava je sunce mrtvih” (Balzak).