Čirgić: Narativ o Crnoj Gori kao ‘srpskoj Sparti’ početak je posrbljavanja Crnogoraca
Nova vlast se obračunava s pojedincima i institucijama koje su prepoznate po afirmaciji crnogorskoga multikulturalizma, kaže filolog Adnan Čirgić.
Slavlje pristalica
prosrpskih stranaka nakon lokalnih izbora u Nikšiću i slavodobitno isticanje
tradicionalnih srpskih trobojki pokazalo je da se Crna Gora još nalazi u jednom
teškom političkom procesu. I dok oni koji su sada na vlasti u zemlji i koji se
javno hvale da su na referendumu za nezavisnost zemlje izrekli NE, poput premijera
zemlje Zdravka Krivokapića, nastoje sprovesti u djelo historijski prevrat, kako
sami kažu, oni drugi, koji pokušavaju objasniti da su takvim ponašanjem
uzdrmani sami temelji sekularnosti zemlje, ulažu mnogo personalnog truda kako
bi javnosti rastumačili kompleksnost stvari.
Borba protiv korupcije,
demontaža „duboke države“, rat sa organizovanim kriminalom samo je niz lijepih
sintagmi koje javnost Crne Gore voli slušati. U stvarnosti, Krivokapićeva vlast
se operativno bavi ideološko – identitetskom preobrazbom društva, a najbolji
pokazatelj koliko je intenzivan animozitet prema svemu crnogorskom jesu
opetovani napadi na institucije poput Fakulteta za crnogorski jezik i
književnost (FCJK) .
Lingvista i profesor na
Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić u posljednjih nekoliko
mjeseci trpi uvrede i javne napade, a jedini razlog zbog kojeg je postao meta
velikosrpskih ideologa jeste njegovo neprikosnoveno insistiranje da se Crna
Gora gradi kao slobodna, suverena i multikonfesionalna zemlja. Pored toga,
Čirgić u djelovanju nove vlasti jasno prepoznaje jednu smišljenu liniju
djelovanja kojoj je cilj negiranje crnogorskog kulturnog identiteta:
„Na udaru je više od svih
Fakultet za crnogorski jezik i književnost kao ustanova koja je za kratko
vrijeme uradila neuobičajeno mnogo za naše prilike. Taj je udar direktno
srazmjeran značaju koji FCJK ima u crnogorskome društvu. Obustavom finansiranja
FCJK Vlada svjesno krši zakon kako bi u međuvremenu obezbijedila „zakonitu“
mogućnost njegova gašenja koje se nazire u najavljenom donošenju novoga zakona
o visokom obrazovanju“.
- Iako je u Nikšiću na lokalnim izborima DPS Mila
Đukanovića osvojio pojedinačno najviše mandata u gradskoj skupštini
prosrpske stranke koje i čine vladajuću koaliciju na državnom nivou
osvojile su zajedno najviše glasova. Da li je u Nikšiću zaokružen
politički preokret u zemlji kojim se odustaje od građanskog i
multietničkog koncepta zemlje u korist jednonacionalnog i jednovjerskog?
– Mislim da nije. Ako
pogledate zvanični politički program Ure i Demokrata, viđećete da i oni baštine
građansko ustrojstvo i multietnički koncept države. Koalicija oko DPS-a
osvojila je u Nikšiću 40,4% glasova, odnosno 18 odborničkih mandata, Ura 4,5%,
tj. 1 odbornički mandat, a Demokrate 23,2%, odnosno 10 mandata. Nema sumnje da
su i Ura i Demokrate u službi srpske nacionalističke politike koja posljednjih
mjeseci upravlja Crnom Gorom. Međutim, deklarativno i jedni i drugi nastupaju
kao afirmatori građanske CG i promoteri slobode i jednakosti.
Upravo je to i razlog što
je jedan dio suverenista, prezasićen dugom vladavinom DPS-a, nasjeo na
populističke obmane Ure i Demokrata i pružio im podršku. Da nije tako, DF bi
imao značajno veću podršku od one koju ima, a koja je vidno slabija u odnosu na
parlamentarne izbore prije pola godine. S druge strane, atak na ustavne
vrijednosti, na građansko ustrojstvo i kulturnu i vjersku šarolikost koje
sprovodi Vlada Crne Gore utvrdili su jak status koalicije oko DPS-a na nikšićkim
izborima. To je podrška politici koja je garant nacionalne sigurnosti i
građanskoga mira.
- Predsjednik Demokratske fronte Andrija Mandić
izjavio je kako je pobjeda snaga koje on simbolički personificira rezultat
revolta zbog višedecenijske satanizacija srpskog stanovništva u Crnoj Gori
i pokušaja asimilacije. Često govori u svojim javnim istupima i kako su
Srbi bili građani drugog reda i da je vlast Mila Đukanovića svoju politiku
gradila na neskrivenom antisrpskom djelovanju. Da li su njegove teze tačne,
ili je u pitanju dobro osmišljen propagandni nastup kojim se želi prikriti
činjenica da je njegovo političko djelovanje bazirano na koliziji sa
srpskim regionalnim interesima?
– Otvoreno velikosrpskoj
politici DF-a, koji na Crnu Goru gleda kao na srpsku pokrajinu, podršku je
uskratilo 2/3 Nikšićana. Nivo podrške toj politici mjera je poraza građanske
Crne Gore. Što se pak satanizacije Srba u Crnoj Gori od strane prethodne vlasti
tiče, neka o njoj posvjedoči slučaj aktuelnoga premijera i njegove četvororesorne
ministrice Bratić. Ugroženi Srbin Krivokapić za vrijeme bivše vlasti stekao je
zvanje redovnoga profesora na državnome univerzitetu; na tome univerzitetu bio
je jedan od visokih funkcionera; od toga univerziteta dobio je stan.
Njegova ministrica Bratić,
koja se deklariše kao „žena četnik“, od te je bivše vlasti stekla počasno
državljanstvo, posao na državnome univerzitetu te zvanje vanrednog profesora.
Kadar koji ova Vlada promoviše i forsira ne dolazi s biroa za nezapošljene, što
bi se moglo očekivati da je tačna priča o nacionalnoj ugroženosti od bivše
vlasti, već je riječ o ljudima koje je uposlila bivša vlast. Najčešće je riječ
o uslužnome kadru, a ekstreman slučaj predstavlja predśednica upravnoga odbora
državnoga univerziteta, funkcionerka Ure, čijim je partijskim postavljenjem
grubo narušena autonomija te ustanove.Reklama
- Koliko je, po vašem mišljenju, Crna Gora žrtva
političkih koncepata definisanih u ideologiji „srpskog sveta“?
– Ta je žrtva više no
očigledna. Utapanje Crne Gore u zamišljeni srpski svEt sprovodi se pod sloganom
oslobođenja nakon 75 godina ropstva. Dakle, ova vlast ne priznaje ni
slobodarski partizanski pokret koji je skinuo s Crne Gore jaram ropstva ne samo
pod nacističkim njemačkim okupatorom no i pod međuratnom jugoslovenskom
monarhijom u kojoj je Crna Gora bila dio Srbije (nakon aneksije 1918). Umjesto
najavljene borbe protiv kriminala, ova vlast kriminalno radi protiv Crne Gore
primjenjujući sve metode koje su spočitavali bivšoj vlasti, samo u nemjerljivo
drastičnijem obliku.
- Da li će se na Crnu Goru iz Srbije ikada prestati
gledati na „srpsku Spartu“ i kako uopšte razumijevate da se taj folklorno
– mitološki koncept sagledavanja političkih odnosa i dalje utemeljuje na
upotrebi takve vrste stereotipa?
– Narativ o srpskoj Sparti
bio je početni korak posrbljavanja Crnogoraca. Bio je to siguran mamac na udici
velikosrpstva, koji je u drugoj polovini XIX vijeka zagrizao veliki broj
Crnogoraca, počev od potonjega crnogorskog kralja Nikole. No nakon aneksije
Crne Gore Srbiji 1918. godine taj je narativ bio ne samo nepotreban no i za
Srbiju nepoželjan. Kad je u međuratnome periodu crnogorsko stanovništvo u
nezapamćenom teroru dovedeno na ivicu opstanka, postalo je jasno što je bila
cijena prihvatanja toga narativa.
Kasnije, propašću socijalističke
Jugoslavije u kojoj se Crna Gora uzdigla, emancipovala i izgradila, nakratko je
opet u cilju nacionalističke propagande 90-ih godina obnovljen taj narativ.
Danas se na CG ne gleda kao na srpsku Spartu nego kao na pod uticajem navodne
propagande nakon 1945. godine odnarođeni dio srpstva, ili tačnije – kao na
izbornu jedinicu srpskoga svEta, o čemu svjedoči neviđena angažovanost srpskih
vlasti i medija oko izbora u Nikšiću.
- To sam vas pitao, između ostalog, jer me
interesira i kako razumijevate ostrašćenost s kojom se negira ili osporava
postojanje crnogorskog kulturnog identiteta, crnogorskog jezika i
crnogorske književnosti kao autohtonih duhovnih produkata jednog
kolektiviteta?
– Emancipovana Crna Gora
ne može biti dio srpskoga svEta niti bilo kakve druge nazadnjačke akcije. Stoga
se nova vlast ne obračunava s kriminalom i nepotizmom, kako je u predizbornoj
kampanji najavljivala. Ona se obračunava s pojedincima i institucijama koje su
prepoznate po afirmaciji crnogorskoga multikulturalizma, multireligijskog
sklada, kulturne baštine. Uloga pokreta Ura u crnogorskome političkom životu
uloga je trojanskoga konja. Upravo zahvaljujući pseudograđanskoj populističkoj
politici te stranke, predstavnici srpskoga svEta uspjeli su formirati vlast.
I zahvaljujući podršci
Ure uspjeli su poništiti Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je prošao
stroge kriterijume Venecijanske komisije. Zahvaljujući njenoj podršci uspjeli
su odbaciti zakon o zabrani upotrebe fašističkih simbola. Zahvaljujući njenoj
podršci uspjeli su odbaciti rezoluciji o genocidu u Srebrenici. I tako dalje.
Crnom Gorom nije nikad kao sad defilovalo toliko formalno obrazovanih ljudi i
toliko malo znanja. Kad tome dodate podatak o dugoj vlasti DPS-a, lako je
objasniti uspjeh populista koji danas sprovode kulturnu okupaciju Crne Gore i
njeno svakovrsno satiranje – od gašenja nacionalne aviokompanije do odbijanja
donacije vakcine dok obaramo svjetske rekorde po broju umrlih i zaraženih.
- Recimo, zanimljivo je da u Crnoj Gori postoje
veoma jake snage koje ulažu mnogo truda da se ukine Fakultet za crnogorski
jezik i književnost, što je korak do toga da se negiraju postojanje
crnogorske književnosti a zatim i postojanje crnogorskog nacionalnog
identiteta. Koliko su te snage istinski jake i postoje li realne šanse da
se nešto takvo desi u doglednoj budućnosti?
– Budući da te snage
danas vrše vlast, nema sumnje da je u njihovim rukama moć i snaga da djeluju.
Prethodna je vlast uradila nedovoljno na polju jačanja nacionalnih institucija.
Stoga je novoj vlasti lakše u sprovođenju svoga paklenoga plana satanizacije svih
osoba i ustanova koje su prepoznate u emancipatorskoj misiji crnogorskoga
društva. Na udaru je više od svih Fakultet za crnogorski jezik i književnost
kao ustanova koja je za kratko vrijeme uradila neuobičajeno mnogo za naše
prilike. Taj je udar direktno srazmjeran značaju koji FCJK ima u crnogorskome
društvu. Obustavom finansiranja FCJK Vlada svjesno krši zakon kako bi u
međuvremenu obezbijedila „zakonitu“ mogućnost njegova gašenja koje se nazire u
najavljenom donošenju novoga zakona o visokom obrazovanju.
S druge strane, Vlada ne
može ostati indiferentna pred činjenicom da je FCJK dobio neviđenu i domaću i
međunarodnu podršku, i od građana i od istaknutih regionalnih i svjetskih
filologa. Takvu podršku do danas nije doživjela nijedna crnogorska ustanova.
Ima li ova Vlada šanse za uspjeh u gašenju FCJK? Ima. Međutim, na takav korak
neće joj se biti lako odlučiti jer je svjesna da u tome ne može imati podršku
većinske Crne Gore. Kuriozitet je upravo to da je riječ o ustanovi koju jednako
podržavaju ne samo sve građanski nastrojene organizacije u Crnoj Gori no i
predstavnici nacionalnih partija, o čemu svjedoči nedavna podrška političkih
predstavnika Bošnjaka i Albanaca u Crnoj Gori.
- Taj projekat negiranja svega crnogorskog ide i
tako daleko da ne želi priznati čak ni historijske činjenice pa njegovi
najglasniji ideolozi, u napadima na Crnu Goru, istrajavaju u tvrdnjama da
Crnogorska pravoslavna crkva nikada nije postojala niti je bila
autokefalna, makar svi historičari od digniteta jasno govore da je SPC prisjedinjena
sa Crnogorskom crkvom nekada početkom 1920-tih godina. Kako vidite
ponašanje i djelovanje pripanika SPC-a u političkim prilikama u Crnoj
Gori, odnosno šta mislite o tezi da je SPC danas najsnažnija politička
sila u zemilji?
– Ne mislim da je SPC
najsnažnija politička sila u Crnoj Gori, ali jeste najorganizovanija
institucija – ne samo u Crnoj Gori no i u regionu. Da je najsnažnija politička
sila, podrška birača političkim partijama koje SPC podržava bila bi kudikamo
veća od one kojoj smo svjedočili i na parlamentarnim i na nikšićkim izborima.
Ne treba zaboraviti ni da SPC nema jedinstvenu viziju Crne Gore. Njeni
predstavnici u Crnoj Gori i njeni čelnici u Beogradu ne zastupaju iste stavove
o Crnoj Gori. Vidi se to i po podršci koju jedni ili drugi daju određenim
političkim partijama u Crnoj Gori.
S druge strane, položaj
Crnogorske pravoslavne crkve svjedoči o nerazumijevanju značaja crkvenoga
pitanja od strane bivše vlasti. Nije tako davno bilo kad smo slušali
nesuvislosti nekadašnjega predśednika Vujanovića o kanonskoj crkvi u Crnoj
Gori, čime je otvoreno zanemarivao pravo dijela svojih građana koji su se
identifikovali s CPC. Ništa kao položaj SPC u Crnoj Gori danas ne svjedoči o
tome koliko je na lažima zasnovan narativ o ugroženosti Srba u Crnoj Gori. Kad
je prethodna vlast smogla snage da se konačno pitanje odnosa crkve i države
zakonito riješi, uz pomoć Venecijanske komisije, svi smo imali prilike da se
uvjerimo koliko je brutalna bila propaganda SPC da očuva svoje privilegije.
Nedavno je jedan od glasnogovornika SPC izjavio kako Crna Gora ima više popova
no vojnika. Poruka je jasna. Predstavnici vlasti nijesu reagovali na tu poruku.
A kako bi i reagovali kad se zna da je ta poruka došla iz institucije koja je
formirala aktuelnu vlast.
Ne zaboravite, vlast
današnje građanske i sekularne Crne Gore definisana je u manastiru, uz
posredništvo velikodostojnika koji su javno nebrojeno puta iskazali negativan
stav prema Crnoj Gori kao fildžan državi, prema crnogorskome jeziku kao
nepostojećem jeziku, prema Crnogorskoj crkvi kao autofekalnoj, prema
muslimanima kao ljudima lažne vjere… Da se razumijemo: jednako bi mi
neprihvatljivo bilo da je ta vlast formirana uz posredništvo Crnogorske
pravoslavne crkve, Islamske zajednice, Kotorske biskupije ili Barske
nadbiskupije.
- U zemlji je u posljednjih nekoliko mjeseci
stvorena klima u kojoj se pripadnici nacionalnih manjina i muslimani
prestaju osjećati slobodno. Dva slučaja iz Berana, gdje su na zidu
ispisani uvredljivi grafiti a zatim i skandal oko imenovanja ulica u istom
gradu, personalni napadi motivirani nacionalnom mržnjom, jedna od žrtava
ste i sami bili, govore kako na površinu opet izbija taj mračni
historijski antagonizam prema islamu, kojega se jezički reducira na
uvredljive imenice poput Turci. Šta Bošnjaci, Albanci i Muslimani mogu
očekivati od takvog crnogorskog društva i vlasti koja se samodefiniše kao
„apostolska“?
– Sve što se u Crnoj Gori
desilo nakon izbora bilo je očekivano. Oni koji su vjerovali u to da Ura, kao
deklarativno građanska partija, neće dozvoliti da vampir velikosrpske
ideologije zastraši građansku Crnu Goru svakodnevno imaju priliku da svjedoče
servilnosti te partije u sprovođenju ciljeva zacrtanih izvan Crne Gore. O toj
njenoj sramnoj ulozi istorija će, bez sumnje, donijeti pravedan sud. I ne samo
crnogorska istorija no istorija Balkana, jer će destabilizacija male balkanske
zemlje koja je služila kao primjer funkcionalnoga bitisanja multikulturalizma i
multivjerskoga sklada vratiti unazad cio region.
Prethodna je vlast, uza
sve svoje mane, pokazala da je svjesna značaja promocije crnogorskih
raznolikosti, pokazala da je sposobna obezbijediti građanski mir i sklad.
Aktuelna je vlast sušta suprotnost tome. Jesu li danas ugroženi muslimani,
Bošnjaci, Hrvati, Albanci? Jesu. A koliko su ugroženi, čuće se kad ovo čudo
prođe jer je veliki broj onih koji se ne usuđuju pričati o tome plašeći se
odmazde. Podśećam na čuveni stih: „zlo se trpi od straha gorega“. Slučaj koji
sam i sâm prijavio nije prvi takav nakon potonjih parlamentarnih izbora. Ali ne
zaboravite da su jednako tako ugroženi i Crnogorci. Oni Crnogorci koji se
identifikuju sa samostalnom građanskom sekularnom Crnom Gorom, koji govore
crnogorskim jezikom, koji stoje dok se intonira crnogorska himna, kojima je
svejedno jeste li pravoslavac, katolik, musliman, ateist ili agnostik, koji ne
žele vjeronauku u školi.
S druge strane, ako ste
Crnogorac po mjeri aktuelnoga premijera Krivokapića koji Crnu Goru vidi kao
jednu od dvije srpske zemlje i koji se hvali svojim referendumskim NE samostalnoj
Crnoj Gori, ako ste Albanac kao Dritan Abazović bez čije se bezrezervne podrške
ne bi mogla sprovoditi okupacija koja je na djelu, ako ste musliman, poslanik
vladajuće većine koji se nalazi u društvu promotera srebreničkog zla, onda
slobodno uživajte građanske slobode koje vam nudi srpski svEt.
- Na kraju, sasvim direktno i jednostavno da li je
politički realno da se desi ukidanje crnogorske suverenosti i ponovno
prisjedinjavanje sa Srbijom, što je, kako mnogi nezavisni intelektualci
tumače, krajnji cilj prosrpske politike u zemlji?
– Ne sumnjam nimalo da je
to krajni cilj aktuelne politike koja preko uslužnoga medija Vijesti pokušava
predstaviti Vladu premijera Krivokapića kao zlatnu sredinu između dva
ekstrema: crnogorskoga i srpskoga nacionalizma. Taj je narativ danas
neophodan kao što je nekad bio onaj o srpskoj Sparti. Nažalost, on daje
rezultate.
No oni koje nastoje
predstaviti kao crnogorske nacionaliste niti žele prigrabiti tuđe teritorije ni
tuđu baštinu niti asimilovati one koji ne pripadaju crnogorskome nacionalnom
korpusu. Nema bolje potvrde tome od činjenice da su ti „crnogorski
nacionalisti“ na istoj strani s manjinskim narodima u Crnoj Gori. Hoće li se
ostvariti krajnji cilj velikosrpske politike? Najavljenom izmjenom zakona o
državljanstvu stvorili bi se pogodni uslovi za ostvarenje toga cilja.
Ubijeđen sam, s druge
strane, da taj cilj nema većinsku podršku među građanima i da će se daljim
insistiranjem na njegovu ostvarenju osvijestiti i posljednji uspavani
crnogorski građanin. I međunarodna zajednica, nadam se.
0 Komentara